Ivana Petrić u Akademska četvrt

ZABRINJAVAJUĆE PISMO! Mladić sa zagrebačkog Prava upozorava: 'Ovo su najveći problemi mog fakulteta'

'Pišem ovaj tekst s namjerom da javnost upoznam o stanju i problemima na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nemam iluzije da će ovaj tekst nešto promijeniti, ali možda barem nekoga potakne na razmišljanje.'

20. studenog 2017 13:10
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Studenti se već godinama žale da na hrvatskim fakultetima općenito nedostaje prakse te da s fakulteta izlaze kao "stručnjaci" svog područja, a bez ikakvih praktičkih znanja. Kada se sve zbroji i oduzme, to nema smisla jer ispada da studenti uče neke puke teorije koje im u budućem poslu uopće ne trebaju.

Manjak prakse je jedna od rak rana našeg visokog obrazovanja pa tako primjerice, po priči bivših studenta, diplomirani novinari i stručnjaci za odnose s javnošću sa zadarskog Sveučilišta s fakulteta izlaze bez znanja o tome kako napisati članak, osobito za različite medije. Još gori problem, sudeći prema pismu zagrebačkog studenta, imaju studenti na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Student tvrdi da u petogodišnjem školovanju studenti ne posjete sud, ne pišu samostalno žalbe, tužbe niti prisustvuju sudskoj raspravi


Mladić kojem u potpisu stoji "Zabrinuti student" uputio je pismo MojFaks.com redakciji kako bi ukazao na apsurde tijekom školovanja na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ono što ga najviše boli jest nedostatak prakse, za koju smatra da je vrlo bitna.

"Nedostatak prakse je osnovni i najznačajniji problem Pravnog fakulteta u Zagrebu. Velika većina studenata u svom petogodišnjem školovanju ni jednom ne posjeti sud, ne napiše samostalno tužbu, žalbu niti ikakav dopis niti posjeti ikakvu sudsku raspravu. One stvarno rijetke iznimke, ostaju samo to, jako rijetke iznimke. Vježbe se (najčešće) svode na par sati predavanja ljudi iz prakse, dok nam se praksa na 5. godini svodi na nošenje papira u nekom odvjetničkom uredu ili sudu koja se uopće ne shvaća kao nešto ozbiljno i nešto što bi nas trebalo naučiti primjenjivati naučeno teoretsko znanje. Možete li zamisliti jednog liječnika koji izađe s Medicinskog fakulteta bez da je proveo ijedan dan u bolnici ili s pacijentima? Koliko bi imali povjerenja u takvog liječnika? Na drugim fakultetima je to nezamislivo, a kod nas je to nekako postalo redovito i normalno stanje", piše student.

...Projekt 'Iurisprudentia' pokazao: studentima prava nedostaje prakse...


Upozorava da studenti s fakulteta izlaze potpuno nespremni za ikakav praktični i samostalni rad, s brdom teoretskog znanja koje uopće ne znaju primijeniti u praksi, a većinu gradiva nikad niti neće upotrijebiti, bez da su ikada posjetili sud niti išta samostalno napisali. Tvrdi da postoji nekoliko predmeta za koje se svi studenti pitaju čemu točno služe, dok, tvrdi, nemaju nijedan obavezan predmet posvećen pisanju, debatiranju ili raspravi, a predmet poput Ovršnog prava koji je postao gotovo većina pravnog posla, uopće nije obvezan predmet.

Problem je i nedostatak praktičnog znanja kod profesora


Osim nedostatka prakse kod studenata, student vidi i neku vrstu "nedostatka prakse" i kod profesora jer smatra da im nedostaje praktičnog znanja. To je velik problem pa se postavlja pitanje: za koji posao se točno školuju studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu?

...Projekt 'Knjiga žalbi i pohvala': problem većine fakulteta su sporost i kratko radno vrijeme referada...


"Većina asistenata i profesora (stvarno svaka čast iznimkama) zaposlili su se na fakultetu odmah nakon završetka svog studija, često bez da su ikad radili u praksi. Kako bi nas ti isti profesori trebali naučiti praktičnom radu, pisanju pravnih akata ili debati, kad često ni sami nisu u tome sudjelovali. Još jednom ponavljam, možete li zamisliti liječnika koji podučava studente, a da nikada sam nije liječio? Ili profesora arhitekture koji nikada sam nije projektirao? Ne možete. A upravo se to događa na našem fakultetu. Nedostatak praktičnog znanja profesora uzrok je nedostatka našeg praktičnog znanja nakon završenog fakulteta. Profesori su puni čistog teoretskog znanja, bez da su ga sami ikad upotrebljavali pa se nerijetko znalo dogoditi da pravnici s desetljećima vlastitog iskustva nisu znali riješiti ispite koje su profesori-teoretičari sastavljali. Dok se na svjetski prestižnim fakultetima ponose svojim predavanjima i sami ih objavljuju, naši profesori su pod izlikom kršenja autorskih prava zabranili snimanje njihovih predavanja koje su studenti koristili da bi naknadno mogli učiti iz predavanja. Također, neki profesori se ponašaju kao da smo mi tu zbog njih, a ne oni zbog nas, te kao da ih mi jadne ometamo u njihovom akademskom napretku i oduzimamo im njihovo dragocjeno vrijeme za pisanje radova. Možda bi samo trebali ostaviti školarinu na početku godine i ne smetati ih više. A kao nagradu za ovaj mukotrpan trud profesora, državna revizija utvrdila je 2016. godine da je fakultet zaposlenicima od iznosa školarina isplatio 14 milijuna kuna dodataka na plaću, a da ni na koji način nije jasno po kojim se kriterijima i za što oni isplaćuju", piše mladić.

Tvrdi da bolonja nije donijela ništa pozitivno navedenom fakultetu, odnosno studentima prava jer kolokviji nikad nisu uvedeni za najteže predmete koji i dalje imaju literaturu koja se mjeri u tisućama stranica, a koji se i dalje  polažu u komadu.

Prolaznost na ispitima je vrlo mala


Zabrinuti student tvrdi da je prolaznost na ispitima jako mala, oko 10 posto. No, nije samo to problem nego i referada koja bi studentima trebala biti na raspolaganju.

...Za pravnu i pravu dobrobit svih čupavaca: Studenti vode prvu inačicu pravne klinike za životinje...


"Na svjetski prestižnim sveučilištima takve bi profesore uprava upitala što rade da je tako mala prolaznosti, a ne bi ni bili daleko od otkaza, dok za razliku od toga, kod nas profesori prevaljuju krivnju na studente 'zabušante' i očito im je prolaz ispita od par postotaka normalan. O referadi koja radi dva sata na dan i o prosjeku studiranja od 8 godina također nije potrebno trošiti riječi. Završetak u roku postao je velika iznimka, a ne pravilo, što bi trebalo biti. Uza sve ove probleme, čovjek bi već pomislio da će se nešto početi mijenjati. Ako ne zbog pritužbi studenata, onda zbog njihovog praktičnog pokazivanja nezadovoljstva i masovnih prelazaka na Pravne fakultete u drugim gradovima koji svake godine probiju rekord po broju odlazaka s fakulteta. Međutim očito je da je status quo previše utaboren i svima previše odgovara da bi se nešto promijenilo. Jer jednostavnije je nastaviti ovako. Fakultetsko vijeće se sastoji od tih istih profesora koji sude i odlučuju sami o sebi, a sigurno je da neće sami sebe mijenjati bez ikakvog pritiska izvana. A na kraju su na gubitku svi. Studenti izlaze s fakulteta potpuno nespremni za ikakav posao, poslodavci dobivaju zaposlenike koje moraju sve ispočetka učiti ono što su podrazumijevali da znaju, a država dobiva mase nezaposlenih i nezapošljivih pravnika. Bonus pitanje za kraj. Što mislite koliko se bodova mora skupiti na Pravom fakultetu u Zagrebu da bi se dobila diploma od 300 (riječima: tri stotine) bodova? Tako je! 308! Sapienti sat", zaključio je student na kraju pisma.

Ovo pismo je alarmantno, a ako pokazuje pravu sliku Pravnog fakulteta u Zagrebu, pitanje je što je studentima uopće motivacija za studiranje i završavanje tog fakulteta. Iako se student ne nada da će pismom nešto promijeniti, kao što je i rekao, nada se da će nekoga potaknuti na razmišljanje.

Još vijesti