facebook,
whatsapp
Jure Žuljević ima 23 godine i dolazi iz Trilja. Završio je preddiplomski studij na zagrebačkom FER-u. Tri mjeseca nakon obrane završnog rada postao je stanovnik Beča. Jure je jedan od oko 8700 mladih Hrvata upisanih na neki od studija u inozemstvu, piše Jutarnji list.
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u svim njezinim zemljama mladi iz Hrvatske mogu studirati pod istim uvjetima kao i njihovi državljani. Tamo gdje se studij ne plaća - u Austriji, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj i Danskoj (Češka je blizu simboličnim školarinama od nekoliko desetaka eura) - ne plaćaju ga ni studenti iz Hrvatske. To je ujedno i osnovni razlog porasta odlaska mladih na studij u druge države.
Jutarnji piše da podaci UNESCO-a iz 2016., na koje se referiraju obrazovne institucije, pokazuju da osim u BiH kao lokaciju broj jedan s više od 3000 studenata iz Hrvatske, najveći broj mladih iz Hrvatske odlazi na studij u Italiju, Austriju, Sloveniju i SAD. Brojka od oko 5500 odlazećih studenata u te zemlje ne uključuje one u programima kratkoročne razmjene. Riječ je, dakle, isključivo o mladima koji su upisali cijeli studijski program u inozemstvu.
Studij koji je Jure Žuljević upisao u Beču je na engleskom, spoj je ekonomije i IT-a i ne plaća se školarina. U Austriju se preselio sa 700 eura u džepu, koliko je računao da će mu trebati za prvi mjesec. Upisao je Fakultet za informatiku, smjer Business Informatics, koji je dio Tehničkog fakulteta u Beču (u top deset tehničkih fakulteta u Europi). Za mladića iz Trilja studentski život u inozemstvu je osjetno skuplji nego studentski život u Hrvatskoj. Domovi u Beču su većinom privatni, a cijene za mjesto u dvokrevetnoj sobi se kreću od 300 do 400 eura mjesečno. Ono što je i do tri, četiri puta skuplje jesu ugostiteljske usluge.
"Velik je nedostatak što, za razliku od Hrvatske, gotovo da nema subvencije za prehranu, pa na taj dio odlazi većina studentskog budžeta koji iznosi oko 800 eura mjesečno", otkriva student.
Maja Balen, koordinatorica obrazovnog savjetovanja u Institutu za razvoj obrazovanja (IRO), instituciji koja je besplatno na raspolaganju svim zainteresiranima za upite o visokoobrazovnim sustavima u Europi i SAD-u, potvrđuje da na internoj razini bilježe sve veći broj upita naših studenata o mogućnostima studiranja u inozemstvu. Balen kaže da su u prošloj godini primili oko 10 tisuća upita, pa u interesu bilježe rast od oko tisuću upita po godini te napominje da IRO potiče internacionalizaciju visokog obrazovanja i akademsku mobilnost jer se time utječe na unapređivanje kvalitete visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Prema riječima Maje Balen, većina upita koji stižu u IRO odnosi se na to koliko je proces prijave za studiranje na nekom europskom sveučilištu kompliciran. Kako kaže, to uopće nije komplicirano jer su informacije besplatne, a proces prijave jednostavan, samo što se s njim treba krenuti na vrijeme. U Europi to većinom znači od proljeća za jesen, a u Americi otprilike godinu dana ranije.
Proces prijave na strana sveučilišta razlikuje se od postupka u Hrvatskoj jer institucije većinom traže od kandidata motivacijsko pismo, potrebna je jedna, katkad i dvije, preporuke profesora, prijepis ocjena iz srednje škole, često i položeni standardizirani ispit stranog jezika, a nakon toga slijedi intervju i dodatne provjere kroz prijemni ispit. Mnoge institucije polažu veliku pozornost na intervju s kandidatom (usporediv s razgovorom za posao) i na motivacijsko pismo.
S obzirom na to da studentski domovi u Zagrebu nude smještaj u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama od 100 do maksimalnih 700 kuna (ovisno o lokaciji, odnosno uređenosti doma), da student svoj obrok u zagrebačkim menzama plaća ispod jednog eura, a pritom niti jedna druga država EU studentima ne nudi tako nisku cjenovnu ponudu (moguću zbog državne subvencije) - svaka kalkulacija obitelji studenta o odlasku u inozemstvo kreće s financijama. Primarno ipak, pokazuju istraživanja, studenti iz Hrvatske biraju studij u inozemstvu zbog želje za kvalitetnijim obrazovanjem i diplomom koja će im omogućiti posao. Stipendija je trenutačno u ponudi vjerojatno više nego ikad. Erasmus programom, najvećim europskim programom visokoškolske mobilnosti, kroz koje studenti i nastavnici imaju priliku provesti 3 do 12 mjeseci na stranom sveučilištu, osigurava se financijska potpora od 360 do 460 eura mjesečno, ovisno o državi u koju se odlazi
Po sažetku Maje Balen, uz oko 400 do 600 eura za dom ili privatni smještaj koji dijele s ostalim studentima, najveći dio troškova u inozemstvu su životni, koji se mogu regulirati. Nakon financija, druga barijera je jezik. Veći dio inozemnih sveučilišta nudi programe na engleskom, a pri upisu najčešće se traži položen standardizirani test TOEFL (Test of English as a Foreign Language). Prema riječima voditeljice Ureda za međunarodnu suradnju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Suzane Karabaić, prošle akademske godine je na programe razmjene Erasmus+ otišlo oko 150 studenata EFZG-a. Najčešće odlaze u Austriju, Njemačku, Portugal i Španjolsku i ostale zemlje u EU, ali svake godine nekoliko studenata ode u zemlje Dalekog istoka preko bilateralnog programa Sveučilišta u Zagrebu, kaže Karabaić.
Maja Cukon je 23-godišnja studentica prve godine magisterija psihologije u Ljubljani. Iz Medulina je u Sloveniju došla s družinom iz Pule, očekivala je da će se lako uklopiti, što se na kraju i dogodilo, uz manje probleme s jezikom. Studij je na slovenskom, pa se zajedno s ostalima snalazila kako god je znala.
"Ako ni zbog čega drugog, da shvatiš da se hrana u frižideru ne stvara sama od sebe, da perilica rublja nije kompliciran stroj, da budžet od parsto eura na mjesečnoj razini treba itekako dobro znati planirati", sažela je studentica Maja koja se odlučila na studij u inozemstvu.
Kim Antoljak je pred završetkom preddiplomskog studija turizma - hotelijerski menadžment, a od jeseni kreće na diplomski studij na Oxford Brookes University u Engleskoj. Njezino prvo iskustvo sa studijem u stranoj zemlji bio je Beč, na drugoj godini.
"Bilo nas je 90-ak iz 20 različitih zemalja. Jedan od najvažnijih aspekata bilo je učenje kroz praksu. Predavanja su bila obavezna, pa je student, da bi mogao izaći na ispit, trebao imati minimalno 80 posto prisutnosti na nastavi. Velika je prednost bila što su profesori dolazili iz različitih dijelova svijeta, primjerice iz Vancouvera, Cambridgea i New Yorka, a predavanja su iznimno interaktivna. Nakon doživljene međunarodne razmjene mogu samo reći da je to najbolje iskustvo koje osoba može doživjeti tijekom studiranja", prepričava Kim.
Prijavu za smještaj morala je odraditi pet mjeseci prije dolaska. Odabrala je smještaj u novijem domu, u sklopu kojeg su, kaže, imali svašta - od kafića, preko sobe s laptopima, male kinodvorane, do krova za sunčanje, igrališta za odbojku, praonice rublja u staklenom prostoru s pogledom na cijeli grad. Cijena takvog smještaja varira od 300 do 600 eura. Dom je bio smješten u Donaustadtu, u blizini rijeke s puno zelenila.
U Italiji je prošle godine bila na stručnoj praksi. Odabrala je Hotel Schloss Sonnenberg u južnom Tirolu, blizu Bolzana. Riječ je o hotelu koji je u istoj godini dobio dvije velike nagrade: nagradu Historic hotels of Europe - best castle historic hotel in Europe i nagradu za najbolji hotel u južnom Tirolu.
"U hotelu, koji prima stotinjak gostiju, bio je mali broj praktikanata - primaju ih samo nekoliko i potrebno je pokazati volju i želju za radom. Na praksi sam prošla sve odjele u hotelu i jako puno toga naučila - praksom sam stekla nezamjenjiva iskustva i znanja. Ipak, u nekim trenucima zaista nije bilo lako. Znali smo raditi i do 16 sati dnevno i jednostavno moraš biti spreman na to. Prilikom odabira znala sam da je takav tempo rada u gastronomiji i hotelijerstvu, ali ovo me iskustvo još više potaknulo na izdržljivost. Na praksi sam išla preko svojih granica i naučila sam jako puno toga", kaže Kim.
Mjesečna plaća na praksi iznosila joj je 600 eura. Imala je plaćen smještaj i tri obroka dnevno.
Više o ovom detaljnom izračunu studiranja u inozemstvu i o iskustvima studenata možete pročitati u analizi Jutarnjeg lista.
Ivana Petrić
izvor: Jutarnji list
foto: Shutterstock
Izvor: Pixabay
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u svim njezinim zemljama mladi iz Hrvatske mogu studirati pod istim uvjetima kao i njihovi državljani. Tamo gdje se studij ne plaća - u Austriji, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj i Danskoj (Češka je blizu simboličnim školarinama od nekoliko desetaka eura) - ne plaćaju ga ni studenti iz Hrvatske. To je ujedno i osnovni razlog porasta odlaska mladih na studij u druge države.
...Bivši studenti prokomentirali: Što bi značilo trajno zatvaranje Sveučilišta Srednje Europe u Budimpešti?...
Jutarnji piše da podaci UNESCO-a iz 2016., na koje se referiraju obrazovne institucije, pokazuju da osim u BiH kao lokaciju broj jedan s više od 3000 studenata iz Hrvatske, najveći broj mladih iz Hrvatske odlazi na studij u Italiju, Austriju, Sloveniju i SAD. Brojka od oko 5500 odlazećih studenata u te zemlje ne uključuje one u programima kratkoročne razmjene. Riječ je, dakle, isključivo o mladima koji su upisali cijeli studijski program u inozemstvu.
U Beču su domovi uglavnom privatni, a subvencije za prehranu gotovo nema
Studij koji je Jure Žuljević upisao u Beču je na engleskom, spoj je ekonomije i IT-a i ne plaća se školarina. U Austriju se preselio sa 700 eura u džepu, koliko je računao da će mu trebati za prvi mjesec. Upisao je Fakultet za informatiku, smjer Business Informatics, koji je dio Tehničkog fakulteta u Beču (u top deset tehničkih fakulteta u Europi). Za mladića iz Trilja studentski život u inozemstvu je osjetno skuplji nego studentski život u Hrvatskoj. Domovi u Beču su većinom privatni, a cijene za mjesto u dvokrevetnoj sobi se kreću od 300 do 400 eura mjesečno. Ono što je i do tri, četiri puta skuplje jesu ugostiteljske usluge.
Izvor: Pixabay
"Velik je nedostatak što, za razliku od Hrvatske, gotovo da nema subvencije za prehranu, pa na taj dio odlazi većina studentskog budžeta koji iznosi oko 800 eura mjesečno", otkriva student.
...Studij u inozemstvu: najbolji način da dođeš do posla nakon diplome...
Maja Balen, koordinatorica obrazovnog savjetovanja u Institutu za razvoj obrazovanja (IRO), instituciji koja je besplatno na raspolaganju svim zainteresiranima za upite o visokoobrazovnim sustavima u Europi i SAD-u, potvrđuje da na internoj razini bilježe sve veći broj upita naših studenata o mogućnostima studiranja u inozemstvu. Balen kaže da su u prošloj godini primili oko 10 tisuća upita, pa u interesu bilježe rast od oko tisuću upita po godini te napominje da IRO potiče internacionalizaciju visokog obrazovanja i akademsku mobilnost jer se time utječe na unapređivanje kvalitete visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Stipendija je u ponudi više nego ikada,a proces prijave na europski fakultet nije kompliciran
Prema riječima Maje Balen, većina upita koji stižu u IRO odnosi se na to koliko je proces prijave za studiranje na nekom europskom sveučilištu kompliciran. Kako kaže, to uopće nije komplicirano jer su informacije besplatne, a proces prijave jednostavan, samo što se s njim treba krenuti na vrijeme. U Europi to većinom znači od proljeća za jesen, a u Americi otprilike godinu dana ranije.
...Izglasan najpovoljniji i najbolji studentski grad za studij u inozemstvu...
Proces prijave na strana sveučilišta razlikuje se od postupka u Hrvatskoj jer institucije većinom traže od kandidata motivacijsko pismo, potrebna je jedna, katkad i dvije, preporuke profesora, prijepis ocjena iz srednje škole, često i položeni standardizirani ispit stranog jezika, a nakon toga slijedi intervju i dodatne provjere kroz prijemni ispit. Mnoge institucije polažu veliku pozornost na intervju s kandidatom (usporediv s razgovorom za posao) i na motivacijsko pismo.
Izvor: Pixabay
S obzirom na to da studentski domovi u Zagrebu nude smještaj u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama od 100 do maksimalnih 700 kuna (ovisno o lokaciji, odnosno uređenosti doma), da student svoj obrok u zagrebačkim menzama plaća ispod jednog eura, a pritom niti jedna druga država EU studentima ne nudi tako nisku cjenovnu ponudu (moguću zbog državne subvencije) - svaka kalkulacija obitelji studenta o odlasku u inozemstvo kreće s financijama. Primarno ipak, pokazuju istraživanja, studenti iz Hrvatske biraju studij u inozemstvu zbog želje za kvalitetnijim obrazovanjem i diplomom koja će im omogućiti posao. Stipendija je trenutačno u ponudi vjerojatno više nego ikad. Erasmus programom, najvećim europskim programom visokoškolske mobilnosti, kroz koje studenti i nastavnici imaju priliku provesti 3 do 12 mjeseci na stranom sveučilištu, osigurava se financijska potpora od 360 do 460 eura mjesečno, ovisno o državi u koju se odlazi
Najveći troškovi studiranja u inozemstvu su životni
Po sažetku Maje Balen, uz oko 400 do 600 eura za dom ili privatni smještaj koji dijele s ostalim studentima, najveći dio troškova u inozemstvu su životni, koji se mogu regulirati. Nakon financija, druga barijera je jezik. Veći dio inozemnih sveučilišta nudi programe na engleskom, a pri upisu najčešće se traži položen standardizirani test TOEFL (Test of English as a Foreign Language). Prema riječima voditeljice Ureda za međunarodnu suradnju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Suzane Karabaić, prošle akademske godine je na programe razmjene Erasmus+ otišlo oko 150 studenata EFZG-a. Najčešće odlaze u Austriju, Njemačku, Portugal i Španjolsku i ostale zemlje u EU, ali svake godine nekoliko studenata ode u zemlje Dalekog istoka preko bilateralnog programa Sveučilišta u Zagrebu, kaže Karabaić.
Maja Cukon je 23-godišnja studentica prve godine magisterija psihologije u Ljubljani. Iz Medulina je u Sloveniju došla s družinom iz Pule, očekivala je da će se lako uklopiti, što se na kraju i dogodilo, uz manje probleme s jezikom. Studij je na slovenskom, pa se zajedno s ostalima snalazila kako god je znala.
Izvor: Pixabay
"Ako ni zbog čega drugog, da shvatiš da se hrana u frižideru ne stvara sama od sebe, da perilica rublja nije kompliciran stroj, da budžet od parsto eura na mjesečnoj razini treba itekako dobro znati planirati", sažela je studentica Maja koja se odlučila na studij u inozemstvu.
Studentica Kim od jeseni kreće na diplomski studij u Engleskoj, a prvi put je vani studirala u Beču
Kim Antoljak je pred završetkom preddiplomskog studija turizma - hotelijerski menadžment, a od jeseni kreće na diplomski studij na Oxford Brookes University u Engleskoj. Njezino prvo iskustvo sa studijem u stranoj zemlji bio je Beč, na drugoj godini.
"Bilo nas je 90-ak iz 20 različitih zemalja. Jedan od najvažnijih aspekata bilo je učenje kroz praksu. Predavanja su bila obavezna, pa je student, da bi mogao izaći na ispit, trebao imati minimalno 80 posto prisutnosti na nastavi. Velika je prednost bila što su profesori dolazili iz različitih dijelova svijeta, primjerice iz Vancouvera, Cambridgea i New Yorka, a predavanja su iznimno interaktivna. Nakon doživljene međunarodne razmjene mogu samo reći da je to najbolje iskustvo koje osoba može doživjeti tijekom studiranja", prepričava Kim.
...600 naših studenata u susjedstvu: Ljubljana sve popularnija među Hrvatima - provjerite zašto...
Prijavu za smještaj morala je odraditi pet mjeseci prije dolaska. Odabrala je smještaj u novijem domu, u sklopu kojeg su, kaže, imali svašta - od kafića, preko sobe s laptopima, male kinodvorane, do krova za sunčanje, igrališta za odbojku, praonice rublja u staklenom prostoru s pogledom na cijeli grad. Cijena takvog smještaja varira od 300 do 600 eura. Dom je bio smješten u Donaustadtu, u blizini rijeke s puno zelenila.
Izvor: Pixabay
U Italiji je prošle godine bila na stručnoj praksi. Odabrala je Hotel Schloss Sonnenberg u južnom Tirolu, blizu Bolzana. Riječ je o hotelu koji je u istoj godini dobio dvije velike nagrade: nagradu Historic hotels of Europe - best castle historic hotel in Europe i nagradu za najbolji hotel u južnom Tirolu.
...Top 5 zabluda o studiranju u inozemstvu...
"U hotelu, koji prima stotinjak gostiju, bio je mali broj praktikanata - primaju ih samo nekoliko i potrebno je pokazati volju i želju za radom. Na praksi sam prošla sve odjele u hotelu i jako puno toga naučila - praksom sam stekla nezamjenjiva iskustva i znanja. Ipak, u nekim trenucima zaista nije bilo lako. Znali smo raditi i do 16 sati dnevno i jednostavno moraš biti spreman na to. Prilikom odabira znala sam da je takav tempo rada u gastronomiji i hotelijerstvu, ali ovo me iskustvo još više potaknulo na izdržljivost. Na praksi sam išla preko svojih granica i naučila sam jako puno toga", kaže Kim.
Mjesečna plaća na praksi iznosila joj je 600 eura. Imala je plaćen smještaj i tri obroka dnevno.
Više o ovom detaljnom izračunu studiranja u inozemstvu i o iskustvima studenata možete pročitati u analizi Jutarnjeg lista.
Ivana Petrić
izvor: Jutarnji list
foto: Shutterstock
