facebook,
whatsapp
Luka Klancir, Zoran Antolović i Alen Huskanović pekli su zanat u brojnim poznatim tvrtkama da bi danas radili u vlastitoj koja uspješno spaja informatiku i pčelarstvo. Tako je Zoran već na prvoj godini faksa krenuo s freelancanjem kada je u pitanju izrada aplikacija i internetskih stranica te je preuzeo vodstvo u poduzeću OTIS d.o.o., a i surađivao je s osječkim Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu s kojima je razvio projekt nestaladjeca.hr, nacionalnu evidenciju nestale djece.
Nakon nekog vremena trebalo je izraditi mobilnu aplikaciju za nestaladjeca.hr pa je tako upoznao Alena koji je uskočio u tu priču, razvio aplikaciju te su tada dečki prvi put profesionalno surađivali. Luka je u to vrijeme vodio Microsoft Student Partner program u Varaždinu i radio na različitim projektima od kojih se izdvaja prvi (u to vrijeme i jedini) hrvatski Bitcoin portal crobitcoin.com.
No, dečki nisu srljali sa svojim poslovnim pothvatima nego su kroz godine skupljali iskustvo i znanje u ozbiljnim IT tvrtkama. Luka je dobio internship u Degordianu, a ubrzo i mjesto project managera zbog pokazanog znanja, a Zoran se pridružio tvrtki Trikoder i to na poziciji backend developera. Alen je karijeru započeo kao android developer u poduzeću Asseco SEE radeći na velikim projektima, a s vremenom je razvio ljubav prema startupima te je svoju karijeru nastavio u jednom od najuspješnijih hrvatskih startup-a, Repslyju. Važno je reći da je ovaj trojac tijekom tog razdoblja koje je trajalo preko dvije godine radio s profesionalcima hrvatske IT scene i tako stekli potrebna znanja i vještine.
Tijekom preddiplomskog studija Luka je dobio brojne poslovne ponude zbog kojih se morao usred akademske godine preseliti iz Varaždina u Zagreb. Premda je pokušao spojiti studiranje i puno radno vrijeme na poslu, nije uspio jer mu je to bilo mučenje pa je odustao od daljnjeg studiranja i posvetio se profesionalnom razvoju i karijeri. Zbog toga Luku u šali nazivaju "akademskim drop-outom", ali smatraju da za završen faks nije garancija ničega nego vještine i znanje.
...Spakirala kofere i otišla raditi u Microsoft: Pročitajte kako izgleda jedan radni dan studentice Mateje...
"Najbolje stvari nalaze se izvan \'comfort zone\' ali većina ljudi, pogotovo studenti, čekaju čarobni trenutak kada će se stvar posložiti i tako upadaju u zamku. \'Samo da dođe ljeto, onda ću moći napokon raditi X\', \'Jedva čekam da završim faks, onda ću moći Y\', \'Od Nove godine prestajem Z\' ili \'Samo da skupim N novca i dat ću otkaz!\' i slično. Nažalost, taj trenutak neće doći sam od sebe, morate ga stvoriti sami", poručuju dečki.
Kažu kako su projekt MyBeeLine tijekom studija radili "usput" jer su morali odraditi pola radnog vremena, otići na predavanja te ispuniti ostale akademske obaveze, a tek onda su se mogli posvetiti projektu. No, kako kažu, to je bilo u potpunosti krivo.
"Koncepti vrednovanja u akademiji su potpuno krivo postavljeni - nije bitno što i koliko znaš nego koliko si potpisa skupio, na koliko si predavanja i labosa bio prisutan. Bezuspješno smo više puta apelirali na upravu faksa i profesore da prisutnost na predavanjima ukinu kao uvjet za potpis jer ‘zombiranje’ i spavanje u dvorani ne znači ništa. Ako student zna gradivo i može položiti ispit, zar je bitno je li to naučio na predavanju, samostalno u knjižnici ili online slušajući predavanja s MIT-a? MyBeeLine tim je u 2015. godini imao određene prilike koje smo htjeli iskoristiti te smo zbog pohađanja natjecanja i poslovnih sastanaka izgubili godinu. Valjda bi bilo bolje da smo spavali u zadnjoj klupi. Da bi paradoks bio veći, Zoran je radio kao web developer u jednoj od najboljih hrvatskih development agencija a zbog izostanaka je izgubio potpis iz kolegija u području web programiranja", kažu mladi informatičari.
Danas su svjesni da je vrijeme najvažniji resurs, a da se mogu vratiti "nazad", kažu da ne bi trošili vrijeme na predavanja. Zato studentima i svima drugima savjetuju da dobro razmisle na što bacaju svoje dragocjeno vrijeme.
Po sjećanju se Luka, Zoran i Alen mogu sjetiti 25 studentskih natjecanja na kojima su bili, a ondje su počele prštati prve ponude za ozbiljne poslove. Na pojedinim natjecanjima su bili zajedno u timu dok su na drugima bili konkurencija, a kako kažu, nisu uvijek osvajali prva mjesta, ali su puno toga naučili i napredovali.
"Natjecali smo se u području programiranja (Infinum student hackathon, SICEF Hackathon u Nišu, OSC hackathon u Osijeku, ...), ali i startup-a (SHIFT Split, Smartup, App Start Contest, Social Impact Award, Moj ZABA Start, ...) Zoran je upravo nakon jednog studentskog natjecanja (koje nije osvojio) dobio poziv na razgovor za posao u Trikoderu. Kaže da mu do tada nikad ne bi palo poslati prijavu za posao u Trikoder jer mu je to izgledalo nedostižno. Zanimljiva je priča o međunarodnom natjecanju u programiranju, SICEF Hackathon 2015. godine, kada je FOI platio troškove puta i smještaja, a asistent Boris Tomaš nas je vozio u Niš gdje smo osvojili 1. mjesto i ostavili dobar dojam. Pola godine poslije Zoran je bio na konferenciji PHPSrbija u Beogradu gdje ga je prepoznao jedan od članova žirija prethodno spomenutog natjecanja, osnivač poduzeća Neopix koji je bio u potrazi za kvalitetnim suradnicima te se razvila suradnja koja traje i danas. Pretprošle smo godine bili sudionici studentskog natjecanja Smartup, a ove je godine Alen dobio poziv za sudjelovanje u ulozi panelista na otvaranju natjecanja. Najvažnije je širiti mrežu poznanstava i ostaviti dobar dojam. Najbolje se prilike kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo", otkrivaju momci.
Za svoja motivacijska predavanja namijenjena studentima u šali kažu da graniče sa stand up nastupima komičara, ali da se sve zapravo svodi na tri savjeta: "Ako mogu ovi debili možete i vi!", "Ništa nećete dobiti na pladnju, uzmite stvari u svoje ruke. Sada" i "Cijenite i iskoristite svoje vrijeme".
"Pokušavamo studentima reći ono što bismo mi voljeli da nam je netko rekao kada smo došli na faks, motivirati ih primjerima iz iskustva kako bi što prije krenuli raditi nešto što vole. Studentski su dani vrijeme kada bez posljedica možete ‘pokušati nešto’ i propasti, važno je samo krenuti naprijed svom snagom. Jedan od osnivača Infinuma, Nikola Kapraljević, kaže: \'Idite all in, pa kud puklo da puklo!\'", rekli su.
Ovi zanimljivi dečki kažu da se studenti uglavnom "nabriju" na tuđe priče o uspjehu pa sanjaju da će postati novi Jobs ili Zuckerberg te investiciju smatraju "lakom lovom" i zato smišljaju prezentacije koje samo lijepo zvuče, bez puno duboke priče. Tvrde da nisu tu kako bi drugima solili pamet, ali da smatraju da je najvažnije raditi ono što voliš – oni su se pronašli u digitalizaciji pčelarstva i to im se sviđa.
MyBeeLine je tvrtka koja pokazuje da je spoj pčelarstva i IT-a pun pogodak. K tome, iznjedrila je mlade ljude s drugačijim pristupom kako obrazovanju tako i poslu, a koji mogu biti primjer i ohrabrenje studentima koji se još uvijek boje napraviti prvi korak u karijeri.
Ivana Petrić
foto: privatna arhiva
Nakon nekog vremena trebalo je izraditi mobilnu aplikaciju za nestaladjeca.hr pa je tako upoznao Alena koji je uskočio u tu priču, razvio aplikaciju te su tada dečki prvi put profesionalno surađivali. Luka je u to vrijeme vodio Microsoft Student Partner program u Varaždinu i radio na različitim projektima od kojih se izdvaja prvi (u to vrijeme i jedini) hrvatski Bitcoin portal crobitcoin.com.
Foto: privatna arhiva
No, dečki nisu srljali sa svojim poslovnim pothvatima nego su kroz godine skupljali iskustvo i znanje u ozbiljnim IT tvrtkama. Luka je dobio internship u Degordianu, a ubrzo i mjesto project managera zbog pokazanog znanja, a Zoran se pridružio tvrtki Trikoder i to na poziciji backend developera. Alen je karijeru započeo kao android developer u poduzeću Asseco SEE radeći na velikim projektima, a s vremenom je razvio ljubav prema startupima te je svoju karijeru nastavio u jednom od najuspješnijih hrvatskih startup-a, Repslyju. Važno je reći da je ovaj trojac tijekom tog razdoblja koje je trajalo preko dvije godine radio s profesionalcima hrvatske IT scene i tako stekli potrebna znanja i vještine.
Vole reći da njihovu tvrtku čine akademski drop-out i dva studenta koji sebe lažu da će završiti faks
Tijekom preddiplomskog studija Luka je dobio brojne poslovne ponude zbog kojih se morao usred akademske godine preseliti iz Varaždina u Zagreb. Premda je pokušao spojiti studiranje i puno radno vrijeme na poslu, nije uspio jer mu je to bilo mučenje pa je odustao od daljnjeg studiranja i posvetio se profesionalnom razvoju i karijeri. Zbog toga Luku u šali nazivaju "akademskim drop-outom", ali smatraju da za završen faks nije garancija ničega nego vještine i znanje.
...Tvrtka Infinum kao primjer svim poslodavcima: Nudi besplatni tečaj za studente, a onima najboljima i posao...
...Spakirala kofere i otišla raditi u Microsoft: Pročitajte kako izgleda jedan radni dan studentice Mateje...
"Najbolje stvari nalaze se izvan \'comfort zone\' ali većina ljudi, pogotovo studenti, čekaju čarobni trenutak kada će se stvar posložiti i tako upadaju u zamku. \'Samo da dođe ljeto, onda ću moći napokon raditi X\', \'Jedva čekam da završim faks, onda ću moći Y\', \'Od Nove godine prestajem Z\' ili \'Samo da skupim N novca i dat ću otkaz!\' i slično. Nažalost, taj trenutak neće doći sam od sebe, morate ga stvoriti sami", poručuju dečki.
Kažu kako su projekt MyBeeLine tijekom studija radili "usput" jer su morali odraditi pola radnog vremena, otići na predavanja te ispuniti ostale akademske obaveze, a tek onda su se mogli posvetiti projektu. No, kako kažu, to je bilo u potpunosti krivo.
Izvor: MyBeeLine
"Koncepti vrednovanja u akademiji su potpuno krivo postavljeni - nije bitno što i koliko znaš nego koliko si potpisa skupio, na koliko si predavanja i labosa bio prisutan. Bezuspješno smo više puta apelirali na upravu faksa i profesore da prisutnost na predavanjima ukinu kao uvjet za potpis jer ‘zombiranje’ i spavanje u dvorani ne znači ništa. Ako student zna gradivo i može položiti ispit, zar je bitno je li to naučio na predavanju, samostalno u knjižnici ili online slušajući predavanja s MIT-a? MyBeeLine tim je u 2015. godini imao određene prilike koje smo htjeli iskoristiti te smo zbog pohađanja natjecanja i poslovnih sastanaka izgubili godinu. Valjda bi bilo bolje da smo spavali u zadnjoj klupi. Da bi paradoks bio veći, Zoran je radio kao web developer u jednoj od najboljih hrvatskih development agencija a zbog izostanaka je izgubio potpis iz kolegija u području web programiranja", kažu mladi informatičari.
Danas su svjesni da je vrijeme najvažniji resurs, a da se mogu vratiti "nazad", kažu da ne bi trošili vrijeme na predavanja. Zato studentima i svima drugima savjetuju da dobro razmisle na što bacaju svoje dragocjeno vrijeme.
Prve poslovne ponude dobili su na studentskim natjecanjima, a imaju i motivacijska predavanja za studente
Po sjećanju se Luka, Zoran i Alen mogu sjetiti 25 studentskih natjecanja na kojima su bili, a ondje su počele prštati prve ponude za ozbiljne poslove. Na pojedinim natjecanjima su bili zajedno u timu dok su na drugima bili konkurencija, a kako kažu, nisu uvijek osvajali prva mjesta, ali su puno toga naučili i napredovali.
...Ona je \'Buduća liderica\': FER-ova studentica osvojila nagradu za poduzetnu ženu...
"Natjecali smo se u području programiranja (Infinum student hackathon, SICEF Hackathon u Nišu, OSC hackathon u Osijeku, ...), ali i startup-a (SHIFT Split, Smartup, App Start Contest, Social Impact Award, Moj ZABA Start, ...) Zoran je upravo nakon jednog studentskog natjecanja (koje nije osvojio) dobio poziv na razgovor za posao u Trikoderu. Kaže da mu do tada nikad ne bi palo poslati prijavu za posao u Trikoder jer mu je to izgledalo nedostižno. Zanimljiva je priča o međunarodnom natjecanju u programiranju, SICEF Hackathon 2015. godine, kada je FOI platio troškove puta i smještaja, a asistent Boris Tomaš nas je vozio u Niš gdje smo osvojili 1. mjesto i ostavili dobar dojam. Pola godine poslije Zoran je bio na konferenciji PHPSrbija u Beogradu gdje ga je prepoznao jedan od članova žirija prethodno spomenutog natjecanja, osnivač poduzeća Neopix koji je bio u potrazi za kvalitetnim suradnicima te se razvila suradnja koja traje i danas. Pretprošle smo godine bili sudionici studentskog natjecanja Smartup, a ove je godine Alen dobio poziv za sudjelovanje u ulozi panelista na otvaranju natjecanja. Najvažnije je širiti mrežu poznanstava i ostaviti dobar dojam. Najbolje se prilike kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo", otkrivaju momci.
Za svoja motivacijska predavanja namijenjena studentima u šali kažu da graniče sa stand up nastupima komičara, ali da se sve zapravo svodi na tri savjeta: "Ako mogu ovi debili možete i vi!", "Ništa nećete dobiti na pladnju, uzmite stvari u svoje ruke. Sada" i "Cijenite i iskoristite svoje vrijeme".
Izvor: MyBeeLine
"Pokušavamo studentima reći ono što bismo mi voljeli da nam je netko rekao kada smo došli na faks, motivirati ih primjerima iz iskustva kako bi što prije krenuli raditi nešto što vole. Studentski su dani vrijeme kada bez posljedica možete ‘pokušati nešto’ i propasti, važno je samo krenuti naprijed svom snagom. Jedan od osnivača Infinuma, Nikola Kapraljević, kaže: \'Idite all in, pa kud puklo da puklo!\'", rekli su.
...Marry Me: Zagrepčanke se sada lako i jednostavno mogu udati uz startup ove studentice...
Ovi zanimljivi dečki kažu da se studenti uglavnom "nabriju" na tuđe priče o uspjehu pa sanjaju da će postati novi Jobs ili Zuckerberg te investiciju smatraju "lakom lovom" i zato smišljaju prezentacije koje samo lijepo zvuče, bez puno duboke priče. Tvrde da nisu tu kako bi drugima solili pamet, ali da smatraju da je najvažnije raditi ono što voliš – oni su se pronašli u digitalizaciji pčelarstva i to im se sviđa.
MyBeeLine je tvrtka koja pokazuje da je spoj pčelarstva i IT-a pun pogodak. K tome, iznjedrila je mlade ljude s drugačijim pristupom kako obrazovanju tako i poslu, a koji mogu biti primjer i ohrabrenje studentima koji se još uvijek boje napraviti prvi korak u karijeri.
Ivana Petrić
foto: privatna arhiva
