facebook,
whatsapp
\"Ja sam prije svega upisala fakultet zbog neke želje – ovaj moj smjer me povezuje s činjenicom da ću odgajati i izgraditi temelje djeteta u ranoj dobi\", ispričala nam je u razgovoru Klara svoju životnu priču, i ono što ju je nagnulo ka profesiji odgajateljice u vrtiću.
Nakon što je zadnje razrede srednje škole provela eksperimentirajući s drogom, Klara je svoj život odlučila okrenuti odlaskom na rehabilitaciju, nakon koje je i upisala Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno 23-godišnjakinja, govori nam kako sada najviše žali za time što je morala upisati fakultet godinu dana kasnije.
\'Ipak shvaćam zašto\'
\"To si baš ne mogu oprostiti, ali kada znam zašto sam izgubila to vrijeme, ipak shvatim potpuno značenje svega\", objašnjava nam.
S predrasudama se, kaže, dosad nije osobno susretala, a njeni kolege s fakulteta imaju razumijevanja za njenu prošlost, ali shvaća da one svakako postoje u društvu.
\"Koliko god ljudi misle da će predrasude biti veće na fakultetima, čini mi se da su predrasude ipak veće u starijim krugovima populacije\", govori nam, zbog čega smo i popričali s nekoliko roditelja, a velika većina njih ustvari nema veliki problem s njenom prošlosti.
Roditelji uglavnom tolerantni
\"Ako su službe s njom napravile razgovor i zaključile da je sposobna za rad s djecom, ne bih imala nikakav problem s tim\" objašnjava nam Darija, majka 20-godišnjeg studenta, ali govori kako bi ju svejedno \'\'držala na oku, dok se ne uvjeri da je djevojka u redu\'\'.
Luka, tata dvogodišnjakinje s kojim smo razgovarali, pak svoje dijete ne bi prepustio djevojci poput Klare, iako se načelno slaže s time da svakome treba pružiti drugu šansu.
\"Kad imam dijete za koje se brinem najviše na svijetu, radije bih nekoga tko nije imao tih problema\", priča.
Iako se mogu voditi polemike među roditeljima, dječji vrtići, govori nam odgajateljica u vrtiću Sandra Balog, provode stalne kontrole svojih zaposlenika. Osim potvrde o nekažnjavanju koju odgajatelji moraju priložiti prilikom prijave za posao, Sandra i njene kolegice odgajateljice svake dvije godine moraju obaviti vađenje krvi, urina, kao i pregled vida, sluha i pluća.
Ova mlada odgojiteljica mišljenja je da naša sugovornica ima pravo raditi, ukoliko se radi o rehabilitiranoj osobi koja više nema sličnih problema. \"Mislim da svatko tko je kompetentan, voljan, obrazovan za rad sa djecom ima pravo taj posao i raditi bez ikakvog osuđivanja ili predrasuda\", kaže nam Balog. S obzirom da je u svom radnom vijeku radila i u privatnim, ali i gradskim vrtićima, smatra da su studentici iz ove priče jednake šanse za zapošljavanjem, ma gdje odluči aplicirati nakon fakulteta.
Intenzivne kontrole
Osim toga, svakih godinu dana obnavljaju i svoje sanitarne iskaznice, sve što nam je potvrdila i ravnateljica zagrebačkog dječjeg vrtića Siget, Jasna Peklić.
\"Takvi odgajatelji, koji su prošli kroz rehabilitaciju, dužni su nam pri zapošljavanju reći svoju prošlu i trenutnu situaciju, a ako nam ju i ne kažu, mi bi to saznali jer moramo biti u kontaktu s doktorima opće medicine svojih zaposlenika. Ne isplati se lagati jer da mi to saznamo bez da nam je zaposlenik to sam rekao, uslijedio bi mu momentalni otkaz\", pojašnjava Peklić.
Bez obzira na predrasude, Klara svoje iskustvo želi pretvoriti u lekciju kojom bi poučavala svu djecu s kojom će se susresti, a jedino što ju trenutno brine su štrajkovi jer, govori nam, \'\'ipak je to pitanje njihove budućnosti\'\'.
Paula Hađur
Foto: Shutterstock
