Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Duh Zagore u Zagrebu: Vrijedni studenti peku kruh po tradiciji didova i baka

MojFaks | Karijera, 06.03.2017.



Duh Zagore u Zagrebu: Vrijedni studenti peku kruh po tradiciji didova i baka

Usprkos mračnoj statistici koja svjedoči o velikom broju mladih koji 'trbuhom za kruhom' odlaze u inozemstvo, dvojica studenata s juga odlučila su svoj kruh ispeći i zaraditi upravo u Zagrebu i to po tradicijskoj recepturi djedova i baka koju se isplati sačuvati i spasiti od zaborava.

Upravo ova karta tradicionalnog, zdravog, prirodnog i domaćeg osvojila je ne samo Dalmatince u Zagrebu, koji će možda i zbog nostalgije po njihove proizvode potegnuti s drugoga kraja grada, nego i Zagrepčane, kao i sve one koji su u glavni hrvatski grad navrli iz različitih krajeva i podneblja, piše Slobodna Dalmacija.

...A samo su joj 23 godine: Maja je studentica, direktorica vlastite kompanije, inovatorica...


Mladi su, ali njima je tradicija – počevši od svih sastojaka koje pribavljaju pretežito od domaćih proizvođača do originalnih recepata, načina proizvodnje, ali i stava kojega se drže na svome poduzetničkom putu – šansa na kojoj žele graditi priču o Hrvatskoj kao zemlji mogućnosti.


foto: mok.hr

Zagreb se na tim životnim i profesionalnim skalinama ovim mladim poduzetnicima iz Dalmacije učinio nekako nezaobilaznom stanicom.

Toni Serdar (23) iz Kaštel Štafilića i Stipe Dujmović (24), podrijetlom iz Rastovca pokraj Zagvozda dio su tima "Nature Ideas", skupine mladih ljudi iz Dalmatinske zagore koja je u Zagreb prije tri mjeseca donijela proizvodnju i prodaju kruha ispod pekesto posto prirodnoga, bez aditiva. Tako se reklamiraju i na zagrebačkom Jarunu, gdje imaju pekarnicu nasuprot tržnici.

...21-godišnji student iz susjedstva zaludio svijet svojim proizvodom: Ovako izgledaju muški halteri...


"Da nije važna tradicija, već bih bio u Njemačkoj ili Irskoj. Muke su bile otić u Zagreb, a kamoli dalje", ozbiljno odgovara Stipe na pitanje novinara Slobodne što tako mladim ljudima znači tradicija njihova kraja.

"Ja sam materino dite kupusa i ribe! Naravno, kao i u mnogim dalmatinskim obiteljima, i u nas se peče kruh ispod peke, osobito je baba tu glavna. Bile su drame kad sam iša za Zagreb, ajme, di će unuk! Cila je obitelj bila tužna. Ali sada su se navikli pa i oni ovamo često svrate. Otac me uvik poticao da radim nešto svoje", nadovezuje se Toni.

Stipe i Toni ovdje su voditelji prodaje, rade i u maloprodaji, vode papirologiju, paze na svaki detalj. Stipe je nakon završene srednje ugostiteljske škole u Splitu već sa 17 godina došao u Zagreb, od diplome na veleučilištu VERN' na studiju turističkog menadžmenta dijeli ga završni rad.

"Radim od svoje petnaeste godine. Uz blagu financijsku pomoć roditelja, i sam sam zarađivao, najviše u ugostiteljstvu. Počeo sam kao pomoćni kuhar koji nije znao ni kruh narezati, a došao do vođenja jedne kuhinje u Zagrebu", govori Stipe o klasičnom putu mnogih mladih poduzetnika.

Toni je pri kraju splitskog Pravnog fakulteta, uvijek je radio uz studij, kaže, a prije dolaska u Zagreb radio je kao voditelj ljudskih resursa u jednoj splitskoj tvrtki za gradnju brodova. I jedan i drugi nisu se dvoumili kada je stvarana ekipa "Nature Ideas".


foto: dalmatinskazagora.hr

"Cilj je bio priču Dalmatinske zagore prenijeti u Zagreb. Lokacija je osnova, Zagreb je najveće tržište u Hrvatskoj. Vodimo se logikom održivosti: što više idemo u budućnost, shvaćamo da su prošlost i jednostavnost prava priča", u jednom će dahu Stipe.

Toni se pohvalio kako je kupaca iz dana u dan sve više, dolaze iz različitih dijelova grada, imaju, na primjer, jednog stalnog kupca Britanca koji živi na zagrebačkom Pantovčaku pa mu dolazak na Jarun baš i nije "s ruke". Ali ne samo to.

"U tri mjeseca sklopili smo posao s oko 50 partnera u čijoj je ponudi naš kruh, od ove pekarnice na Jarunu do poznatih restorana, trgovina i trgovačkih lanaca, mini barova, cheese barova, cateringa. Svaki dan praktički ugovoramo nove poslove, a kruh odlazi za Bosnu, Švicarsku, Austriju, kao i u cijelu Hrvatsku, od Korčule, Istre do Slavonije. Ljudi pričaju, kruh putuje", kaže Toni, otkrivajući da su u pregovorima za još jedan proizvodni prostor u Zagrebu.

...Tvrtka Infinum kao primjer svim poslodavcima: Nudi besplatni tečaj za studente, a onima najboljima i posao...


Radni dan ovim mladim ljudima nerijetko počinje već u šest sati ujutro. Noću se peče kruh, pekari prolaze posebnu obuku jer u svemu se moraju poštovati starinski recepti. U pogonu iza prodajnog mjesta (doduše, nisu u metropoli iznikli komini) na šamotnim pločama i ispod pravih peka domaći se kruh priprema prema tradicionalnoj recepturi. Svakog jutra na policama je svježi bijeli, polubijeli, raženi i (jedini u Hrvatskoj) kukuruzni kruh ispod peke. Prodaju se mali od kilogram i veliki od "tri kila", koji najčešće traže veći restorani. Najjeftiniji su mali bijeli i polubijeli od kilograma, cijena im je 13,90 kuna, a najskuplji je kukuruzni od tri kilograma, koji doseže cijenu od 50,70 kuna.

"Ljudi znaju da je to kvalitetan kruh koji mogu jesti par dana. Ovo nije kruh s aditivima i bojama koji svaki izgleda isto", kaže Stipe.

O svemu razgovorljivi, ovi mladi Dalmatinci podvlače crtu kad je riječ o recepturi, odnosno načinu pripreme tradicionalnog kruha ispod peke. Ipak je recept tajna koja se prenosi s koljena na koljeno.

"Kruh se radi od ukvasalog tijesta koji ostavite stajati dulje vrime da fermentira. Tijesto koje fermentira onda se koristi kao svježi kvasac. I to je to. Dalje ne možemo reći. Za kruv ispod peke inače ne postoji neki poseban zapis, recepti se prenose s koljena na koljeno", kroz smijeh govori Toni.

Više pročitajte ovdje.

L.B./izvor: Slobodna Dalmacija
foto: Pixabay


kruhpekaDalmatinska zagoraToni SerdarStipe Dujmović



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se