Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Žena u 'muškom' poslu: Jedina vojna pilotkinja u Hrvatskoj podučava studente letenju

MojFaks | Karijera, 04.08.2017.



Žena u 'muškom' poslu: Jedina vojna pilotkinja u Hrvatskoj podučava studente letenju

Već odavno su razbijeni mitovi da se poslovi, fakulteti i karijere dijele na 'muške' i 'ženske'. Stoga nije čudno da djevojke studiraju strojarstvo, elektrotehniku, računarstvo i slično, ali i dalje je neobično u Hrvatskoj vidjeti pilotkinju.

Kako je teško u Hrvatskoj vidjeti pilotkinju, teže je vidjeti vojnu pilotkinju je postoji samo jedna takva kod nas. Riječ je o Antoniji Trupinić koja je jedina žena pilotkinja u Eskadrili helikoptera 93 zrakoplovne baze. Priču o njoj donosi portal Buro247, a osim što je pilotkinja, ona je ujedno i nastavnica i instruktorica letenja studentima.


Kada Antonija ljudima kaže što je njena karijera oni joj uglavnom ne vjeruju... foto: Antena Zadar

Satnica Antonija Trupinić prošle godine osvojila je nagradu Utjecajna hrvatska žena (Croatian Women of Influence Award) i time potvrdila svoj golemi potencijal te ulogu i utjecaj žena u društvu. Buro247 napravio je s Antonijom intervju, a mi prenosimo dio:

Kakva je javna percepcija vašeg posla?


Prije svega, pilot je muškarac. Tu nema zabune (prisjetimo se samo megapopularnog filma "Top Gun"). I to nije bilo kakav muškarac, nego frajer! Tom Cruise ili Val Kilmer? Svejedno.. Što mislite koliko ljudi mi povjeruje da sam vojna pilotkinja? Jedan od deset. I taj jedan je dobio informaciju prije nego ju je potvrdio osobno. I taj jedan je uglavnom u zrakoplovstvu pa me ispita o letenju kao da sam na nekom usmenom ispitu iz aerodinamike i meteorologije. Ako izuzmemo ovu perspektivu pa pogledamo malo drugačije na moj posao, od prijatelja, ali i zrakoplovnih entuzijasta nerijetko čujem da je moj posao "letenje okolo" za što dobijem plaću iz državnog proračuna.

...Najprije letenje, a onda brak: Kako je jedna zadarska studentica poludjela za pilotima...


...Studentica na 'muškom' fakultetu: Stereotipi su stvar prošlosti – ovo je naše vrijeme!...


Iskreno, u takvim situacijama se osjećam kao da moj potencijal nije dovoljno iskorišten jer, iskreno, koliko god pokušavam objasniti obim poslova koje pokriva moje zanimanje, njima u glavi to i dalje zvuči: "Ok, dođeš na posao, svaki dan letiš okolo i izvodiš akrobacije. Imaš svoj helikopter s imenom na njemu, ali i svog mehaničara, liječnika, kuhara, logističara i čistačicu. Društveni život ti je savršen jer se frajeri lijepe za žene koje znaju pričati o motorima i vole adrenalin. Sve to radiš u radno vrijeme od 8 sati i netko te za to dobro plati!"


Izvor: Buro247

Zvuči prilično kaubojski. Ali znate što? Meni to ne smeta. Ja se na to samo iskreno nasmijem jer nije bitno. Na kraju krajeva, kad se pogleda veća slika, to u principu i je tako. Bitno je da ja znam tko sam, što radim i koliku odgovornost imam na svom radnom mjestu.

Kako vaš posao doista izgleda?


Kao što sam rekla, veću sliku imate, ali na mojoj osobnoj razini, ako govorim konkretno, s obzirom na to i na sve obuke koje sam prošla u ovih 9 godina radnog staža, posao je toliko zanimljiv i toliko nepredvidiv da je teško opisati jedan radni dan jer je svaki specifičan. Za sada letim na helikopteru Bell 206B Jet Ranger koji je klasificiran kao školsko-trenažni helikopter.


Izvor: Pixabay

Kako sam nastavnica/instruktorica letenja, moj posao podrazumijeva letenje svaki dan po par sati te poučavanje studenata (mi ih zovemo učenika-letača) vještini letenja, ali i teorijskom znanju pa tako osim što im pokazujem tehniku pilotiranja u helikopteru, ja zapravo, vrlo često predajem u učionici predmete iz specifične primijenjene teorije letenja helikopterom. To podrazumijeva i pisane i usmene ispite, davanje domaće zadaće, pripremu učenika-letača za letenje na općoj, ali i dnevnoj razini jer svaki let je bitan, svakim letom se mora nešto usvojiti, kako od tehnike pilotiranja tako do načina razmišljanja i donošenja odluka. Najbitniji dio kod obuke učenika-letača je upravo taj: pilotski način razmišljanja i donošenja odluka.

...Pred Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu parkiran MiG 21...


...‘Muški’ i ‘ženski’ fakulteti: predrasude o djevojkama s tehničkih fakulteta...


Da bismo tome nekoga poučili, moramo mu pokazati sve što znamo, dovesti ga u sve moguće predvidive i nepredvidive situacije kako bi učenik-letač što prije stekao razna iskustva i kasnije mogao samostalno donijeti što ispravniju odluku u najkraćem mogućem vremenu (svaka sekunda se računa!). Naravno, tehnika pilotiranja je jednako tako bitna, ali to je vještina koja se prije ili kasnije usvoji jednako kao i tehnika vožnje automobila, kamiona, motora... U redu, istina, imamo i treću dimenziju kretanja, ali to se zaista može naučiti i usavršiti ako je učenik-letač motiviran za poziv pilota. Ono što dijeli dobrog pilota od malo manje dobrog je upravo način razmišljanja i donošenja odluka, a ne tehnika pilotiranja.


Izvor: Pixabay

Osim što sam nastavnica letenja, završila sam i obuku za probnu pilotkinju (ono što se laički kaže "test pilot"). Uglavnom, letim i takve letove gdje nakon većih popravaka na helikopteru pilot provjerava njegovu ispravnost: upravljivost, funkcionalnost, performanse, ispravnost svih instrumenata i na kraju leta donosi odluku o njegovoj ispravnosti za daljnje letenje. Osim ovih zadaća, moja Eskadrila helikoptera u 93. zrakoplovnoj bazi u Zadru obavlja i druge posebne zadaće na kojima često sudjelujem, od izviđanja požarišta iz zraka, snimanja iz zraka do prijevoza.


Izvor: Buro247

No, ono što je svima skriveno, na što se ne obraća pažnja (jer je fokus isključivo na letenju i sigurnosti letenja), je to da su moje ruke uglavnom prljave od motornog ulja ili ulja za podmazivanja prijenosa snage, na poslu nemam frizuru jer nema potrebe da radim frizuru za radno mjesto gdje mi je kaciga dio standardne opreme. Zapravo, na posao se uopće ne spremam kao druge žene, ne nosim štikle, nemam odjeću za posao, šminkam se minimalistički, kosa mi je uvijek svezana, ne nosim nakit jer mi smeta. Na poslu nosim kombinezon, vojničke čizme i vojničku majicu i gaće. U helikopteru nemam klima uređaj, a temperature ljeti u kokpitu znaju doseći i 50°C. Dok letim, osim zaštitnih rukavica i kacige, nosim i prsluk za spašavanje s nožem i tonu opreme na sebi (težine oko 10-ak kilograma) što znači da mi samo lice nije pokriveno nekim dijelom opreme. Dok letim, znoj mi kapa u oči (pa i ono malo maskare koju stavim ujutro prije posla, završi na obrazima do kraja leta) i sve to skupa ne izgleda uopće famozno, glamurozno, profinjeno, a ni luksuzno. To je prava strana mog posla. Moj ured je kokpit. Moj izgled i ponašanje su prilagođeni mom uredu.

Za kraj, možemo reći da je Antonija sigurno inspiracija mnogim ženama koje razmišljaju da pođu putem ovog zanimanja. Ali i općenito.

Cijeli intervju s Antonijom pronađite na linku.

Ivana Petrić
izvor: Buro247
foto: Facebook/Pixabay/Pixlr


vojna pilotkinjapilotkinjapilot



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se