facebook,
whatsapp
Sunce i djevojke u ljetnim haljinama okupirale su grad i moje misli. Misli opterećene krajem jednog životnog razdoblja, koje bih nazvao idealnim i najradije nikad ne bih izašao iz njega.
Upravo se vozim tramvajem, prebrojao sam 23 djevojke u haljinama, pokušavajući ne razmišljati o posljednjem kolokviju u svom životu
Ponuda djevojaka je obogaćena i turistkinjama koje hrle u metropolu, foto: Pixabay.com
Već sam potpuno utonuo u štreberaj i to mi teško pada. Iz stana sam izbacio onaj škripavi krevet i sad spavam na hrpi knjiga a.k.a literaturi za diplomski. Cimerica je bila sretna zbog kreveta, ali spavanje na knjigama smatra bogohuljenjem.
Sad zamislite malo većeg mačora, foto: flickr.com
Kao da mi to nije dovoljno, mudra glava koja je slagala nastavni plan i program na fakultetu predvidjela je još dva kolegija uz diplomski rad. A baš sam mislio kako će mi zadnja godina biti idealna jer neću morati pohoditi faks, osim da bih išao kod Likote u referadu.
Ali, što se mora nije teško. Naravno da nisam bio ni na jednom predavanju. Uposlio sam svog kolegu i naučio ga kako kopirati moj potpis na popisima prisutnih na nastavi. On to čini toliko dobro da bi me profesori vjerojatno izbacili s nastave da vide moj potpis. Vodit ću ga sa sobom da mi na MUP-u potpiše novu osobnu.
Nosim sa sobom kemijsku i skriptu od četiri stranice koju ću malo proći prije kolokvija. Gradivo je nezanimljivo, ali lako. Nije fora uzeti dva najteža predmeta u zadnjem semestru. Polako dolazim na faks i smještam se na mjesto gdje ću pisati taj vražji kolokvij.
Baš mi je to trebalo. Sunce me ošinulo po glavi. Vruće mi je, vrti mi se i još sam se usafonjao, bez obzira na cijeli dezodorans koji sam potrošio prije izlaska iz stana. Dvorana se polako punila, a ja sam na mobitel spremao natuknice za odgovore. Imao sam i šalabahtere pisane veličinom fonta 1. Valja se ipak dobro pripremiti.
Utješno, nisam bio jedini na mukama, foto:wikipedia.org
Moja muka je počela kad sam dobio papir s pitanjima. Prvo pitanje – ne znam. Gledam u mobitel, ništa. Šalabahteri su se razmuljali pod prstima, koji su bili još znojniji u ovom trenutku. Skrivećki vadim skriptu i ne nalazim odgovore.
Drugo i treće pitanje – isto. Ostala su još dva. Njih nekako riješim s pomoću priručnh pomagala i pomislim: oba su pala, a past ću i ja.
Jel\' moglo bit\' teže? Ha profesore? Ipak se opraštamo... Izvor: youtube.com
Ostalo je još pola sata vremena. Krećem riješiti ona prva tri pitanja. Znojenje, lupanje srca i plitko disanje su prestali djelovati na moju koncentraciju. Totalni zen. Krenuo sam raspisivati, boga pitaj što, ni sam nisam znao što pišem. Bilo mi je bitno samo da se nešto vidi na papiru.
Tih pola sata je prohujalo s vihorom, a moj papir je bio plav poput dresa Dinama. Toliko sam sitno i gusto pisao, da se jedva vide pitanja. Profesor me u čudu gledao dok sam mu predavao papir, a ja sam se čudom čudio što sam toliko uspio posr***.
Mogao sam možda još nešto napisat\', foto:depositphotos.com
Nakon dva dana stigli su rezultati. Dobio sam trojku. Ipak sam ovo riješio na iskustvo, bez obzira na manjak učenja i nedostatak adekvatnih "pomagala". Profesor mi je poslao mail s opaskom.
"Ovo je vjerojatno najbolji kolokvij koji sam vidio, ali ste jednostavno pretjerali."
Baš me bilo briga. Iz prvog kolokvija sam imao "duju", a i nisam imao izostanaka (mo\'š mislit\'). Jedan manje, ovaj drugi sam apsolvirao i time formalno izvršio sve svoje studentske obveze. Osim jedne: iščitavanja gradiva za moje finalno remek-djelo.
Što će tek biti ako tamo toliko toga nas**** kao na kolokviju?
Milan Dalmacija
foto: Pixabay
Prijašnje avanture našeg apsolventa pročitajte ovdje:
