Ne spavam već noćima. Malo gledam Olimpijadu, malo čačkam po diplomskom radu. U međuvremenu sam pušten iz kućnog pritvora, ali sam i dalje pod prismotrom. Uspio sam pronaći svoju ušteđevinu - 30 kuna iza kreveta, 2 kune na dnu ormara i još dvadesetak razbacanih po ladicama u ormaru i radnom stolu. Odlučio sam je iskoristiti pametno, ipak treba probdjeti sve te noći. Uzeo sam kilu kave, guaranu i afričku šljivu, ako me prve dvije stvari ne probude, barem da nešto ostane živo od mene.
Taman kad sam uspješnio skrio svoje zalihe, ulazi otac s poštom. Kune sve po spisku i psuje, jer samo su računi bili u sandučiću. Što je on očekivao, pismo njegove prve ljubavi koju je obrlatio s konobaricom?
No, da se vratim na priču. Otvara on vrata i bijesno mi baca nekakvu kovertu. Vidim na njoj svoje ime. Otvaram je kad ono - šok. Tko zna koji po redu. Taman kad sam mislio da se sve u mom životu vratilo na mjesto, opet neka glupost. Knjižnica mi je poslala opomenu da im dugujem zakasninu za knjige u iznosu od 500 kuna.
Sad barem znam zašto stari
psuje poštara
Sve će mi oduzeti!
Ali to nije sve. Ako ne platim u roku od 8 dana, zaračunat će mi zatezne kamate. S takvim haračem bi mi mogli i neku ovrhu lupiti. Oduzeti mi imaju mnogo. Krevet, stol, računalo, ali i televizor i zahodsku školjku koje dijelim s roditeljima, čime bih ugrozio osnovne životne potrebe ostatka obitelji.
Gledam u onu hrpu knjiga u hodniku i
razmišljam kako to ne mogu dopustiti, pa sam pribjegao svim mogućim
rješenjima. Prevrnuo sam cijelu sobu u nadi da ću pronaći još
nešto. I našao sam – 50 lipa. Bolje išta nego ništa. Čarape
sam također pregledao, ali sam našao samo pauka. Bankovni račun me
malo utješio, ali i dalje mi je falilo 374 kune.
Nema mi druge, moram u kladionicu. Zadnji put kad sam ušao u to zdanje u kojem ljudi pokazuju svoje sposobnosti predviđanja, poput kakvih vračeva, sam izgubio dva i pol soma na jednom paru, onom najsigurnijem.
Pa gdje si, Frede, prijatelju moj? Može usluga? Izvor: en.wikipedia.org
Ipak ovdje ulog nije tako velik, treba mi samo stotinjak kuna. Odlučio sam ići na kvalitetu, ne na kvantitetu. Digoh stotku s bankomata i dadoh deset na listić. Ostatak ide na kavu, guaranu i šljivu.
Još dvije noći moram biti budan. Nadam se da ću uspjeti, baš kao što se nadam da će se sve potrefiti, da riješim to breme duga, kojeg sam zaradio pokušavajući biti učen čovjek.
U suprotnom...
...sve je jasno
Autor: Milan Dalmacija
Provjeri i prethodne nastavke Dnevnika apsolventa:
DNEVNIK APSOLVENTA: Raspetljavanje diplomskog čvora
DNEVNIK APSOLVENTA: Kad na vlastitom odmoru postaneš bjegunacDNEVNIK APSOLVENTA: Kad se apsolvent pretvori u galeba
DNEVNIK APSOLVENTA: Što sa sobom na sparan ljetni dan?
DNEVNIK APSOLVENTA: Pet godina mature – jedna večer očaja