Mojfaks.hr u Laganini

DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se apsolvent pretvori u galeba

Nije mala stvar pobjeći s vrućeg asfalta na more. Prilika je to koju mnogi svakog ljeta željno iščekuju. Pa tako i naš apsolvent...

21. srpnja 2016 17:28

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Konačno idem na more. Nagrada mi je to što sam sa starim pogledao cijeli šahovski turnir na Europskim sveučilišnim igrama. Naime, stari mi je na finalu dao ključeve od vikendice u Zaostrogu. Ako to uopće možemo zvati vikendicom, jer ima kuhinju od metar i pol i vanjski tuš.

No, meni dovoljno. Brzo sam popakirao sve potrebne stvari, uključujući i kremu sa zaštitnim faktorom 100+ jer sam bjelji od praznog wordovog dokumenta. Na brzinu sam se pozdravio s cimerima koji su toliko bili zaokupljeni poslom da su vjerojatno pomislili kako idem opet gledat ESI. Društvo nisam zvao sa sobom, jer, realno, nemam koga – svi su već na moru.

Bjelje ne može! Izvor: flickr.com

Zapravo sam se zaputio na autobusni kolodvor, kupio kartu za prvi bus i čekao da on i dođe. Većine puta se ne sjećam, jer sam ga prespavao, ali me nečija beba probudila točno na vrijeme da izbjegnem muku silaska u nepoznatom mjestu i stopiranja natrag.

Uletio sam u vikendicu, koja se nalazi kilometar od mora i na brzinu raspakirao stvari. Spremio sam se za plažu i napokon dočekao trenutak kad ću se konačno brćkati u moru.

Našao sam dobro mjesto na plaži, mogu se rastegnuti koliko sam dug i širok. Barem sam tako pomislio. Naime, nakon 5 minuta mi je neki Švabo gurnuo pod nos svoje noge, koje su valjda tri godine bile hermetički zatvorene u gojzericama i vunenim čarapama.

Na plaži je veća gužva nego u tramvaju. Izvor: flickr.com

Taman kad sam pomislio da sam izbjegao radioaktivni smrad, nova nevolja. Lijepo sam se izvalio kad odjednom osjetim nešto na leđima, kao da me galeb pos***. Ali nije bio galeb, već pašteta koja je špricnula iz ruku Čeha koji su se do mene nalazili. Vjerojatno su prvi put u životu vidjeli paštetu u tubi. Umjesto isprike, ludi Čeh je došao do mene i kruhom pomazao onaj komad paštete, blago se nasmiješio i otišao na svoj ručnik.

Na plaži očito nisam imao mira, pa sam ga odlučio potražiti u moru. Htio sam skočiti s mola, ali kad sam vidio što se dogodilo tipu ispred mene odustao sam.

via GIPHY

Hvali more, drž\' se kraja. Izvor: giphy.com

U nedostatku ideje što učiniti sa sobom, odlučio sam galebariti. Tako ću barem izbjeći smrdljive noge, paštete i morske nemani, jer ću cijelo vrijeme biti u pokretu. Isprsio sam se i krenuo u akciju. Brzo sam naletio na jednu mladu i prilično zgodnu Njemicu. Zapodjenuo sam razgovor.

"Kann ich spritz dich an?"

"Du bist nicht normal, ar***loch!!"

Nisu pomogla ni opravdanja poput "Aber, mit wasser anspritz, schatzi". Ravno u glavu sam dobio: punu bočicu mlijeka za sunčanje, ležaljku i drugi tom Marxovog Kapitala. Ista stvar je bila i s Talijankama, Čehinjama, Rumunjkama...

Htio sam već otići s plaže kad sam primijetio djevojku koja je čitala neki španjolski roman, Lorcu čini mi se. Nisam joj vidio lice, jer ga je uspješno zaklonila šeširom veličine letećeg tanjura, ali ostatak tijela je bio savršen.

"Hola, chiquita!" – probao sam još jednom.

Ispod šešira je provirilo poznato lice. Vilma, ona zgodna studentica na razmjeni s mog faksa. Pozdravila me i pohvalila moj pokušaj učenja španjolskog (ovo je 80% španjolskog što znam). Odmah sam doselio svoj ručnik pored njezinog i prepustio se razgovoru, bez obzira što smo se zadnji put vidjeli prije mjesec dana.

Galeb je ulovio ribu. Izvor: flickr.com

Kasnije smo otišli na ručak u restoran pored plaže. Ona je odjavila sobu u hotelu i preselila se u moju vikendicu. Nije joj smetala udaljenost od mora niti kvadratura. Ona je htjela biti sa mnom. Kasnije smo oboje uživali u pogledu na zalazak sunca s vanjskog tuša, a nakon toga...