Mojfaks.hr u Laganini

DNEVNIK APSOLVENTA: Pet godina mature – jedna večer očaja

Neke stvari u životu se pojavljuju kao deja vu, pogotovo kad su obljetnice u pitanju. Kad se apsolventi vrate u prošlost, onda to izgleda tragikomično.

7. srpnja 2016 16:50
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

U totalnoj sam depri. Semestar je odavno završio, a ja sam sve dao u roku.

Ne mogu ići ni na predavanja koja nisam obvezan slušati. Moje obrazovanje je svršeno, a ja se sad moram brinuti o egzistenciji, poslu, starci će sigurno zahtijevati da što prije i "unuče napravim".


Kad vidim da me čeka godina dana burze, odmah mi je slabo Izvor: Flickr.com

Cimer me pokušava oraspoložiti odabranim hitovima poput "Another Brick in the Wall", Pink Floyda ili "School\'s Out" Alicea Coopera. To su stvari koje bih inače slušao, ali ne sad. Trenutačno sam previše zbediran zbog toga. Ne pomaže čak ni Gibonnijeva "Ovo mi je škola".

Jedva sam pogledao četvrtfinale Europskog prvenstva. Ni statistike mi više nisu toliko ažurne, pogotovo nakon što me mentor otpilio.

S obzirom na to da sam pri useljavanju potpisao da ne smijem unositi alkohol u stan, preostalo mi je trovanje vodom ili ogromnim količinama soka od crnog ribiza. No, to nije rješenje. Ne želim riknut u 25.

Otvaram Facebook, kako bih mogao gledati kakve sve gluposti ljudi objavljuju i barem se malo nasmijao. Taman sam našao neki smiješni video kad mi se pojavljuje oznaka za novu poruku.

Otvaram to, kad umjesto imena piše: "Proslava pet godina mature". Unutra je bilo već nekoliko poruka, ali najviše je u mojoj glavi odjeknula prva.


Potpis: I didn\'t see that one coming Izvor: alhob-akhlak.blogspot.com

"Bok, ekipa. Organiziramo proslavu 5 godina mature. Bilo bi lijepo kad bi se svi zajedno vidjeli i podsjetili na dobra stara vremena. Proslava će se održati...", pročitao sam dalje, ali neću reklamirat ime restorana niti vrijeme te "proslave". Poslije norijade mi je samo to još trebalo.

Odlučio sam ići i barem nakratko podjetinjiti i zaboraviti na život koji me čeka već za nekoliko mjeseci. Spremio sam već košulju i hlače te odlučio praznog želuca ići na proslavu.

Kad sam se pojavio, svi su već bili za stolom. Djevojke oduševljene, dečki sa svojim starim smicalicama. Nitko se nije previše promijenio. Krenula je priča u stilu "di si bio ovih pet godina?" Moj odgovor je bio kratak – na faksu.

Na kraju je ispalo da sam ja valjda jedini debil koji će iz svog razreda završiti faks. Svi ostali su ili odustali ili zapeli na nekim nižim godinama studija. Ovi koji su odustali su si već našli posao, imaju obitelj, djecu... Djecu???


Veliko dijete bi moglo čuvati malu djecu svojim prijateljima, ako ne diplomira. Izvor: Flickr.com

Je*****, drugi imaju djecu dok ti i dalje želiš ostati dijete. Školarac. Studoš. Brže-bolje sam uzeo onu bocu bijelog i bokal vode što su stajali na stolu. Ostali su mi se ubrzo pridružili i to je više-manje to čega se sjećam. U pozadini je treštala neka glasna glazba, a mi smo se davili u janjetini i alkoholu.


Janjetina je bila baš prava. Izvor: Twitter.com (@kjv_official)

Kasnije smo završili u nekom klubu. Valjda zato što su nas istjerali iz restorana jer je bio fajrunt, ne sjećam se. Uglavnom janjetine više nije bilo. Gotovo sam zaboravio koliko imam godina, kako se zovem i što radim u životu.

Taman kad sam mislio kako je gotovo za večeras, odlučio sam se isprazniti u jednom parku. To se događa kad u bačvu pokušavaš naliti više nego što u nju stane. Taman sam izašao iz grmlja kad me presiječe neki poznati glas. Osvrtao sam se oko sebe, ali nisam nikoga vidio. Pomislio sam da haluciniram od svog tog alkohola i janjetine.

Protegnuo sam dva koraka, kad poznati glas nastavi pričati.

"Pa, vidim, nisi se puno promijenio."


Vidim, još nisi naučio ovu lekciju. Izvor: Pixabay.com

Pogledam gore i vidim svog razrednika kako me promatra s prozora na drugom katu. Ispravljao je završne testove matematike, kad ga je omelo moje riganje iz parka.

"Ni vi se niste puno promijenili, profesore. I dalje tlačite djecu s matematkik... matemittikom, ma u p**** materinu...", progovara alkohol iz mene.

"Sreća je da nisi jedini. Vidio sam vas sve na proslavi pet godina mature. Nitko se nije promijenio, baš ste jalova generacija."

Eto, opet me dovuklo u stvarnost. Sjetio sam se gdje sam bio prije par sati. Sjetio sam se i što me čeka u budućnosti. Sjetio sam se da izgleda da i nisam baš puno toga postigao u životu. Znate, ono "life goals" i slična sr****.

Pustio sam suzu i oteturao kući.

Milan Dalmacija
foto: Pixabay

Prijašnje avanture našeg Apsolventa pročitajte ovdje:

...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako do titule magistra analize nogometa?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što će mi diplomski kad igra Hrvatska?!...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako efikasno odgoditi pisanje diplomskog rada?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Djevojke u ljetnim haljinama znače kraj mog školovanja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad apsolvent odluči prijaviti temu diplomskog rada...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Sjećanje na jednu norijadu ili kad ti prošlost dođe k\'o budali šamar...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad te Likota izbaci iz referade k\'o kladu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Jedan dan u životu klošara...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Bio sam u Pragu, ali preko svog praga ne mogu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Lekcija iz hrvatskog jezika za studente na razmjeni...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad roditelji dođu u posjet...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što ću kad sve ovo završi?...


Još vijesti