Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

DNEVNIK APSOLVENTA: Vrijeme leti, za dva tjedna više neću biti student...

MojFaks | Laganini, 08.09.2016.



DNEVNIK APSOLVENTA: Vrijeme leti, za dva tjedna više neću biti student...

Izgleda da se naš apsolvent uživio u dugo toplo ljeto. No, ono traje samo tri mjeseca kao i svako godišnje doba. S krajem ljeta, vraćaju se obaveze koje je apsolvent marljivo zanemarivao...

Sigurni smo da bi se naš apsolvent, unatoč svim nevoljama koje je doživio, složio sa starom izrekom koja kaže: "Sve što je lijepo, kratko traje."

Ljeto polako odlazi, iako se to po temperaturama ne bi reklo. S njim odlaze i moje muke. Uspio mi je proći listić u kladionici, pa sam platio zakasninu u knjižnici, zbog koje sam umalo počeo graditi kućicu od posuđenih knjiga na livadi iza zgrade.


Ovo je samo jedan zid. foto: pixabay.com

I kućni pritvor je završio. Stari misli da sam naučio lekciju, a zapravo sam naučio gradivo svojeg diplomskog rada i to vrlo dobro, toliko da sam sam razriješio one nelogičnosti koje su me mučile. Ali vrag mi ne da mira. Moram završiti ljeto u stilu.

Ekipa se vratila u grad, a ima i dosta turista. Odlučili smo kod Pere napraviti Zrće – doslovno. Uspio sam nekako skrpati keš za cugu, Luka je donio ogromne zvučnike s pojačalima, Pero je kao domaćin bio zadužen za meso, a njegov brat je odnekud nabavio 40 kubika pijeska, ležaljke, suncobrane, čak i ogromni vrtni bazen.
Došlo je otprilike 100 ljudi, što znanih, što neznanih. Dvadesetak djevojaka je uvijalo svoja tijela u ritmovima glazbe koju je puštao DJ Luka, hrane i pića ima kao pijeska, a i njega je bilo.


Nitko se nije sjetio dopeljat šator. foto: commons.wikimedia.org

Nakon što sam se uspio dočepati zadnjih komadića hrane (Pero je bio malo škrt), odlučio sam se počastiti dostupnim zalihama. Alkohola, naravno. Ubrzo se opet nisam ničega sjećao.

Kad sam se probudio, bio sam totalno sj****. Nisam mogao ustati iz kreveta od pijanstva. Ali, to je najmanji problem. Krevet nije bio moj. Uspio sam promašiti čitav kat svoje zgrade i uletiti babi Eržiki u krevet. 'Ajde i to je malen problem naspram toga da baba Eržika s valjkom za tijesto u rukama stoji iznad mene zajedno s mojim starcima.


Baba Eržika u trenutku kad me vidjela u svom krevetu. foto: en.wikipedia.org

Ali postojao je još veći problem. Za dva sata imao sam konzultacije za diplomski rad kod svog mentora. Onako pripit i pod roditeljskom paskom, uspio sam uzeti USB s radom i otkotrljati se do prvog kioska, gdje sam uzeo vrećicu bombona s mentolom, a potom i do kopiraone, gdje sam svoj rad pretvorio u "papirno" stanje. Na ulazu u fakultet sam ispljunuo rafal mentolnih bombona i još malo pročačkao oči, ne bih li kojim slučajem naletio na pokoju krmelju. Srećom, nije ih bilo.

Dva sata sam čekao da me mentor primi. Čuo sam ga kako urla iz kabineta na druge kolege. Iskreno, bolio me đon hoće li se derati na mene, rekao bih mu da začepi jer me boli glava. Onako mamuran sam konačno ušao u kabinet.

"O, evo nam kolege s dvojbama. Jeste li uspjeli štogod riješiti?"

Samo sam bacio onaj rad na njegov stol, kojeg je on odmah počeo čitati vrlo detaljno i pažljivo, jer ga je gotovo sat vremena prelistavao i nije rekao ni slova. Ja sam već i zadrijemao, što je ovaj primijetio.

via GIPHY

Realno, imao je što i čitati...

"Ej, ej, probudite se kolega. Što vam je? Uzmite papir i pišite..."

Počeo je nabrajati valjda sto stavki. Jedva sam držao olovku, a kamoli ga mogao pratiti, no ipak sam uspio nekim hijeroglifima sve zabilježiti.

Mislio sam da će to biti to. Malo doradim svoje remek-djelo i odem na još jedne konzultacije, ali me u mislima prekinuo mentor.

"Dođite za tjedan dana s gotovim radom i formularom za obranu, da vam to potpišem i dodijelim termin. Ima li pitanja?"


Pa kad je već toliko vremena prošlo?

Nije ih bilo. I da ih je bilo, ne bih ih mogao izgovoriti od silnog šoka. Naglo sam se otrijeznio. Zar je već cijeli proces došao kraju? Samo tjedan dana mi je ostalo?

U nevjerici sam izašao iz kabineta i otišao popiti jednu ljutu da se pomirim s tim da za tjedan-dva više neću biti student.

Milan Dalmacija
foto: Pixabay

Sve avanture našeg Apsolventa možete pročitati ovdje:

...Dnevnik apsolventa: Iznenađenjima nikad kraja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Raspetljavanje diplomskog čvora...


..DNEVNIK APSOLVENTA: Kad na vlastitom odmoru postaneš bjegunac...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se apsolvent pretvori u galeba...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što sa sobom na sparan ljetni dan?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Pet godina mature – jedna večer očaja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako do titule magistra analize nogometa?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što će mi diplomski kad igra Hrvatska?!...



...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako efikasno odgoditi pisanje diplomskog rada?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Djevojke u ljetnim haljinama znače kraj mog školovanja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad apsolvent odluči prijaviti temu diplomskog rada...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Sjećanje na jednu norijadu ili kad ti prošlost dođe k'o budali šamar...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad te Likota izbaci iz referade k'o kladu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Jedan dan u životu klošara...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Bio sam u Pragu, ali preko svog praga ne mogu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Lekcija iz hrvatskog jezika za studente na razmjeni...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad roditelji dođu u posjet...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što ću kad sve ovo završi?...



dnevnik apsolventaZrćeljetokonzultacijediplomski rad



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se