Mojfaks.hr u Laganini

Prijaviti ili odjaviti? Faza pripremanja za ispit kroz koje prolazi svaki student

Studenti suosjećaju s Balaševićem dok pjeva 'Ne volim januar' jer iskreno rečeno, ni studenti ga ne vole. Razlog tome je pripremanje ispita za veljaču koje je već odavno trebalo početi. Ako se još uvijek niste pokrenuli to znači da niste došli ni do faze broj jedan.

13. Siječnja 2017 15:32
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Spremanje ispita ima nekoliko faza, a svaku od njih studenti prolaze individualno, ali što bi se laički reklo: sve je to na isti kalup. Tijekom ispitnih rokova potrebna je dobra organizacija kako bi se uštedjeli živci i vrijeme, ali mnogi studenti i dalje ne znaju biti menadžeri svoga vremena.

...\'Sva pitanja su bila iz fusnota\': Najgluplje izlike zašto si pao k\'o kruška na ispitu...


...Najteži dvoboj ikad: mrze li studenti više ljetne ili zimske ispitne rokove?...


Prvo uvijek sve odgađamo, tješimo se da ćemo s učenjem krenuti od sutra, a kad dođe to misteriozno i tako daleko "sutra" već smo zaključili da bi bilo najbolje da krenemo od ponedjeljka. To je uglavnom začarani krug iz kojeg teško izlazimo pa se slobodno može reći da priprema za ispit ima nekoliko faza, a upravo kroz njih svaki student prolazi:

Faza 1: razmišljanje o učenju


Kada prođu blagdani i sva ta fina pečena prasetina, francuska salata i "ljubav svuda oko nas", slijedi surova realnost jer ispiti se lagano bliže. Iako nam se to sve čini daleko, zapravo se krije iza ugla i to nas najviše zezne. A što se približava sredina siječnja sve više počinjemo razmišljati o učenju. I da, ovdje se radi samo o razmišljanju, nikako o poduzimanju bilo čega. Ovo "razmišljanje" je često popraćeno kukanjem o tome "kako nam je teško" i "kako imamo toliko toga za naučiti", a zapravo nemamo ni pojma koliko jer ni ne znamo iz čega ćemo učiti.

Faza 2: odgađanje i poricanje


Mnogo toga studenti odgađaju u životu pa kako onda ne bi i učenje jer što se mora to je najteže. U ovoj fazi uglavnom govorimo sami sebi da #DobroJeSve i da "imam još vremena pa nema potrebe da posežem za knjigom ili skriptom, sljedeći tjedan ću" i tako u krug dok skroz ne zagusti. U nekom trenutku nas počne hvatati krivnja pa nas već polako počinju proganjati misli kao i grižnja savjest koja se javlja glasom Gorana Bare i kaže "Hajde, vrijeme je da se krene".



Faza 3: fotokopiranje svega ikad i prikupljanje materijala


Kada nam konačno dođe iz dupeta u glavu da zaista moramo sjesti i uroniti među sve te knjižurine i skripte, počne nas hvatati panika. Naš poriv za skupljanjem siće se polako budi i krećemo putem fotokopiraonice, a prije toga smo smorili kolege da nam pošalju sve materijale koje imaju. Fotokopirane materijale pomno proučavamo da se slučajno ne bi zalomilo da što fali jer ćemo dobiti panični napadaj kada usred noći shvatimo da nema stranice broj četiri iz skripte. Usput, svraćamo u knjižaru i kupujemo markere za označavanje teksta u što je više moguće različitih boja, čak toliko da bismo mogli spušiti epileptični napadaj učeći.

Faza 4: bačva kave nije dovoljna, a tu je i dvojba – prijaviti ispit ili ga odjaviti


Ovo je razdoblje nakon kojeg se mnogi osjećaju kao ranjeni vojnici nakon rata jer za vrijeme ispitnih rokova vodimo borbe na različitim frontovima: sa samima sobom i svojom lijenošću, s profesorima, s kolegama, s roditeljima i sa spavanjem. Osim toga, u ovoj fazi ločemo kave u abnormalnim količinama, a oni koji puše znaju da bi im pukla šteka u manje od dva tjedna jer su stres i tuga pomiješana s neurotičnim ispadima zeznuti. No, tu slijedi duga borba oko toga treba li prijaviti određene ispite ili ne, treba li ih odjaviti ili ne jer pojedini profesori se ljute kada studenti ne odjave ispit, a na njemu se ne pojave. Ipak, u ovoj fazi smo barem počeli učiti...hura!



Faza 5: kukanje do beskraja


Hrvati su, a samim time i hrvatski studenti, vrlo skloni kukanju. Na studentima se to osobito zamjećuje za vrijeme ispitnih rokova jer realno tada kukamo o svemu. Kada trebamo učiti žalimo se kako smo gladni i kako "ne možemo više učiti na prazan želudac", a kada jedino slijedi kuknjava o tome da "ne možemo pretrpani učiti". Naravno, tada nam se da sve drugo osim učenja poput spremanja stana pa onda slijedi kuknjava kako ništa ne stignemo jer "ako učimo ćemo živjeti u svinjcu, a ako ćemo imati uredan stan nećemo učiti dovoljno". Nema previše logike zar ne? Hoćemo sada kukati zbog toga?

Faza 6: nesanica kao suputnik i polaganje ispita


U ovoj fazi smo uglavnom već izgubili dodir s realnošću jer za nas postoji samo ono što postoji u skriptama, a nekima i na šalabahteru. Već duže vrijeme nismo spavali kako treba ili nam se to samo tako čini pa se teško i koncentriramo. Tijekom ove faze se čak i studenti ateisti kreću moliti boga za prolaz, a oni očajni istu stvar mole profesora pa ako "prođe prođe". Znamo da je trenutna situacija "biti ili ne biti" jer dok smo još bili u prvoj fazi, ovoj mislilačkoj, mogli smo već krenuti ne dovesti se na najniže grane. Polaganje prvog ispita se približava, a mi nismo sigurni hoćemo li pasti u nesvijest ili dobiti proljev ili će nam se, ne daj bože, dogoditi oboje i to istovremeno.



Faza 7: prolaz ili pad


Kada već dođemo na ispit gotovo je jer znamo da postoje samo dvije opcije, a to su prolaz ili pad. Uglavnom se nadamo prolazu, ali ako nismo učili ili smo samo preskočili ove faze i došli na ispit, znamo da ćemo teško pasti. Dok nervozno očima previremo po pitanjima i tražimo ona na koja znamo odgovor, s jedne strane nas pritišće vrijeme, s druge nervoza i s treće profesor koji je sve smjerove smjestio u ogromnu učionicu da pišu ispit pa mora objašnjavati ispitna pravila sto gladnih godina. Prošli ili ne, nakon ispita nam je većinom lakše jer znamo da se s ovakvim stresom nećemo susresti do ljeta, a onda slijedi apsolutno ista priča.

Ivana Petrić
foto: Tumblr

Još vijesti