facebook,
whatsapp
Nova studija pokazala je da su inteligentnije osobe zadovoljnije užim krugom prijatelja – što bi moglo olakšati živote mnogih srednjoškolaca i brucoša.
Ova zanimljiva studija objavljena je u časopisu British Journal of Psychology, a znanstvenici koji su sudjelovali u ovom projektu kažu da su ljudi još uvijek skloni načinu života koji smo vodili kao lovci sakupljači u davnoj prošlosti i da nas usrećuju stvari koje su usrećivale i naše pretke. Ovu teoriju nazvali su "savanska teorija sreće".
Otkrili su da nivo sreće i zadovoljstva kod ljudi opada u gusto napučenim područjima, a raste kad se upuštamo u društvenu interakciju s drugim ljudima. Drugim riječima, genetski smo predisponirani za sreću u situacijama u kojima intenzivno komuniciramo s određenom grupicom ljudi koja je zapravo jedina koja nas okružuje (jer su plemena lovaca-sakupljača bila međusobno jako udaljena jedna od drugih).
No, čini se da se ovo pravilo ne odnosi na inteligentne osobe. "Učinak gustoće populacije na životno zadovoljstvo bio je dvostruko viši kod osoba nižeg kvocijenta inteligencije nego kod onih višega IQ-a", objasnili su znanstvenici. Inteligentnije osobe zapravo su bile manje zadovoljne životom ako su se češće družili s prijateljima, ali im život u gusto napučenim sredinama nije toliko utjecao na zadovoljstvo vlastitim životom.
Kako je to moguće? Postoji nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti ovaj fenomen. Moguće je da su inteligentnije osobe usredotočenije na neke druge ciljeve i postignuća koja ih zadovoljavaju više od druženja s prijateljima (karijera, hobiji, uživanje u vremenu koje provode sami), a osim toga - njihova im inteligencija omogućava da se lakše prilagode ovom srezu između načina na koji smo genetski predisponirani živjeti (zahvaljujući našim precima) i ovog novog, suvremenog koji je puno drugačiji.
Drugo objašnjenje tiče se ove "savanske teorije sreće" koju smo spomenuli ranije. Ako su naši mozgovi doista "sklopljeni" na način da najbolje funkcioniraju u nomadskim skupinama od po maksimalno 150 osoba onda ovaj suvremeni način života doista nije idealan za većinu nas. No, znanstvenici kažu da će se inteligentnije osobe lakše prilagoditi suvremenim okolnostima.
Bez obzira na objašnjenje, ovo naravno ne znači da inteligentne osobe ne vole imati prijatelje i družiti se s njima, ali može značiti da će najviše uživati u društvu probrane nekolicine nego u ogromnim društvima u kojima se možda i ne slažu sa svima ili ne poznaju dobro sve osobe.
L.B./izvor: Washington Post
foto: Pixabay
Ova zanimljiva studija objavljena je u časopisu British Journal of Psychology, a znanstvenici koji su sudjelovali u ovom projektu kažu da su ljudi još uvijek skloni načinu života koji smo vodili kao lovci sakupljači u davnoj prošlosti i da nas usrećuju stvari koje su usrećivale i naše pretke. Ovu teoriju nazvali su "savanska teorija sreće".
Otkrili su da nivo sreće i zadovoljstva kod ljudi opada u gusto napučenim područjima, a raste kad se upuštamo u društvenu interakciju s drugim ljudima. Drugim riječima, genetski smo predisponirani za sreću u situacijama u kojima intenzivno komuniciramo s određenom grupicom ljudi koja je zapravo jedina koja nas okružuje (jer su plemena lovaca-sakupljača bila međusobno jako udaljena jedna od drugih).
No, čini se da se ovo pravilo ne odnosi na inteligentne osobe. "Učinak gustoće populacije na životno zadovoljstvo bio je dvostruko viši kod osoba nižeg kvocijenta inteligencije nego kod onih višega IQ-a", objasnili su znanstvenici. Inteligentnije osobe zapravo su bile manje zadovoljne životom ako su se češće družili s prijateljima, ali im život u gusto napučenim sredinama nije toliko utjecao na zadovoljstvo vlastitim životom.
Kako je to moguće? Postoji nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti ovaj fenomen. Moguće je da su inteligentnije osobe usredotočenije na neke druge ciljeve i postignuća koja ih zadovoljavaju više od druženja s prijateljima (karijera, hobiji, uživanje u vremenu koje provode sami), a osim toga - njihova im inteligencija omogućava da se lakše prilagode ovom srezu između načina na koji smo genetski predisponirani živjeti (zahvaljujući našim precima) i ovog novog, suvremenog koji je puno drugačiji.
Drugo objašnjenje tiče se ove "savanske teorije sreće" koju smo spomenuli ranije. Ako su naši mozgovi doista "sklopljeni" na način da najbolje funkcioniraju u nomadskim skupinama od po maksimalno 150 osoba onda ovaj suvremeni način života doista nije idealan za većinu nas. No, znanstvenici kažu da će se inteligentnije osobe lakše prilagoditi suvremenim okolnostima.
Bez obzira na objašnjenje, ovo naravno ne znači da inteligentne osobe ne vole imati prijatelje i družiti se s njima, ali može značiti da će najviše uživati u društvu probrane nekolicine nego u ogromnim društvima u kojima se možda i ne slažu sa svima ili ne poznaju dobro sve osobe.
L.B./izvor: Washington Post
foto: Pixabay
