Mojfaks.hr u Laganini

Objasnila zašto se pokušala 'uhljebiti' nakon diplome i kako je propao taj san

Kad sam kao politologinja počela tražiti posao u struci i prijavljivati se na sve moguće javne natječaje u državnim institucijama, htjela sam se 'uhljebiti', baš kao i mnogi drugi. Zašto bi se mlada obrazovana osoba željela uhljebiti, jasno je svima: posao u državnoj službi siguran je, plaća je odlična, a šest tisuća kuna mjesečno, uz slobodne vikende, praznike i četiri tjedna godišnjeg, zvuči predobro da bi bilo istinito...

23. studenog 2017 15:50
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Potraga jedne politologinje za poslom može se opisati kao komedija s elementima tragedije. Deseci natječaja, slanje prijava po cijeloj Hrvatskoj i idealističko nadanje da će mi netko uzeti u obzir odlične rezultate tijekom školovanja, sposobnosti, volju i želju za radom…Ništa od toga nije urodilo plodom, pa mi je posao u struci ostao samo san, a spletom okolnosti svoje sam mjesto pod suncem na kraju našla u novinarstvu, piše Petra Španja za ŠibenikIN.

...Pretvori sramotu u anegdotu: najgore blamaže na razgovoru za posao...


Kako je propao san o uhljebljivanju


Prije svega, piše Španja, savjetovala bih svima da pametno odaberu studij, a ako imaju kakav zanat, najbolje da mu se posvete i nastoje biti sami svoj gazda. No, ako ste već zapeli s diplomom studija društvenog smjera s kojom bi se trebali zaposliti u državnim službama, evo vam prilika da iz prve ruke doznate kako je propao jedan san o uhljebljivanju.

Nakon završetka fakulteta i odrađenih godinu dana stručnog osposobljavanja, koje usput rečeno treba ukinuti po hitnom postupku, i moj je san, priznajem, bio zaposliti se u jednu takvu instituciju u kakvoj sam se godinu dana \'usavršavala\' i nadala se da ću radom, trudom i zalaganjem uspjeti jednom potpisati ugovor na neodređeno i kao državni službenik do penzije raditi \'s prstom u uhu\'.

...Oštri, jasni i provokativni: domaći poduzetnici otkrivaju što vas čeka na razgovoru za posao...


Za sretnike koji se nikad nisu prijavljivali na natječaj za posao u državnim službama, evo pojašnjenja tog mukotrpnog postupka. Morate ispunjavati sve uvjete natječaja; dakle struka, godine iskustva, položen državni ispit, nakon čega slijedi selekcijski postupak s pisanim testom radi provjere znate li zakone kojima bi trebali baratati na tom radnom mjestu.

Na kraju, idete na intervju s komisijom koja provodi natječaj, odnosno sa zaposlenicima te ustanove, a provjera znanja i intervju donose vam u bitci za sigurnu državnu službu jednak broj bodova. I upravo tu leži ključ kako se natječajem uvijek može manipulirati! Čak ako i napišete najbolje test, na intervjuu možete dobiti manju ocjenu jer \'niste ostavili dobar dojam\' što je, dakako, tek subjektivan sud komisije.

Tko će dobiti posao – jasno je i prije objavljivanja natječaja


Jasno, tko će dobiti \'moj\' posao bilo je poznato i prije nego što je natječaj službeno raspisan, a ja sam na temelju tih i takvih pitanja komisije dobila daleko manju ocjenu nego osoba koju su na kraju i zaposlili.

...Nezakonita pitanja s razgovora za posao: Kako se elegantno izvući?...


Nakon tog najsvježijeg iskustva, u flashbackovima su mi se vratile zaboravljene slike razgovora za posao u područnom uredu jedne druge institucije. Nakon nekoliko krugova testiranja, njihov čelnik me je na razgovoru mrtvo-hladno pitao gdje točno živim, koje auto vozim, imam li dečka, što mi rade roditelji i nastavio sličnim neprimjerenim pitanjima. Ostala sam potpuno šokirana i sjećam se da sam pomislila da sanjam. Pitala sam sebe je li moguće da mi se ovo događa.

Teško je kad vam se sruše mladenački ideali, a meni se snovi o uhljebljivanju u državnoj službi nisu rušili samo u rodnom kraju...

...Govor tijela ne laže: Kako \'pročitati\' što tijekom intervjua poslodavac misli o vama?...


Zna se da se u javne službe svi zapošljavaju preko nekakve veze ili preporuke i da posao sigurno nećeš dobiti ako odbiješ raditi za stranku na vlast
i
. Nakon mučnog iskustva traženja posla u struci, kao žena i politolog pitam se čemu uopće služe javni natječaji i kako smo kao društvo uspjeli oguglati na ovakve pojave nepotizma i klijentelizma pa samo bespomoćno sliježemo ramenima.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

L.B./izvor: ŠibenikIN
foto: ilustracija/Shutterstock

Još vijesti