facebook,
whatsapp
Premda se na fakultetu mučimo, učimo, vodimo bitku sa spavanjem i mirnim snovima te na jednom mjestu glave gubimo kosu zbog nekoliko profesora, možemo slobodno reći da je studiranje, generalno gledano, jedan od ljepših perioda u životu.
...\'Ne uspoređuj se s drugima i čuvaj pare\': Stvari koje bi svaki apsolvent trebao znati...
Iako me od završetka faksa dijeli samo diplomski, ne osjećam se kao student već neko vrijeme. To je zato što sam na izvanrednom diplomskom studiju i to u gradu u kojem ne živim, nisam u doticajima s kolegama niti s profesorima osim kada je u pitanju bilo pripremanje ispita ili pisanje seminara. Studentska prava logično nemam, a i radim više od godinu dana u struci što znači da se apsolutno sama financiram, uz povremenu novčanu samilost roditelja, naravno.
Studentski život zapravo je utopija
No, ponekad me uhvati totalna nostalgija kada je riječ o studentskom životu, a prvo što mi pada napamet su situacije u kojima se blagonaklono gledalo na mene samo zato što sam student. Nije da žalim što su ta vremena prošla nego samo mi se razvuče osmijeh na lice i mislim kako to tada nisam dovoljno cijenila.
Sada bi se na mene, da nemam posao, gledalo kao na nekoga tko "krade bogu tjedne", a ne dane, ali dok sam bila student to je sve prolazilo pod pod krilaticom "Ma ona je studentica, na njoj je da uči, a ne da radi".
Ne kažem da nisam povremeno radila ili da me roditelji nisu u tome poticali, ali realno gledano tada bi blaže prošla i neka druga situacija jer ljudi bi me gledali pogledom koji govori: "Još je mlada, studentica. Nije znala bolje".
Izvor: Shutterstock
Ono što mi najviše nedostaje je zapravo ta bezbrižnost studentskih dana, a osobito onda kada sam bila brucoš i skroz "zelena". Tada sam, kao i svi ostali, mislila da je svo bremenje ovog svijeta na mojim plećima i da je Sizifov posao moja karijera. No, čim sam kročila u "pravi svijet" shvatila sam da je studentski život zapravo - utopija.
Meni zapravo fale te neke sitnice i blaga naivnost koja je tada okupirala moju glavu, ali nekim ljudima nedostaju druge stvari poput klope za malo love u menzi, studentski popusti pa čak i svađe s cimerom. Upravo zato je uvijek dobro čuti i tuđa iskustva i vidjeti neku drugu perspektivu.
Nedostajat će vam čak i svađanje s cimerima
Bivša studentica s Filozofskog fakulteta u Zadru kaže E.N., kaže da joj najviše iz studentskih dana nedostaje partijanje i "bez brige i pameti" stanje svijesti.
...\'Hvala ti što si spasio moje lijeno dupe\': Na čemu trebamo biti zahvalni prijateljima s faksa...
"Brucošijade su mi uvijek bile špica i studentski partiji pa se poslije toga oporavljaš samo jedan dan i to pod predavanjem u petak ujutro. Sada se tjedan dana ne mogu oporaviti od obične ležerne cuge subotom, a kada se prisjetim studentskih dana stvarno mogu reći da sam bila bezbrižna. Učila sam, polagala sve, povremeno radila, ali sam to sve maksimalno iskoristila", otkriva bivša studentica E.N.
Izvor: Shutterstock
Dok su neki živjeli sami u stanu ili s cimerima u stanu, drugi su tijekom studija boravili u domu. Oni koji nisu živjeli u domu niti ne mogu shvatiti zašto bi nekome uopće falio takav način stanovanja kada je riječ o studentskom životu, ali bivši student P.A. sa splitskog FESB-a kaže da mu upravo to nedostaje.
"Tijekom života u domu stekao sam hrpu prijatelja i odličnih poznanika koje sada rijetko viđam jer neki su se preselili, drugi vratili u mjesto iz kojeg su došli, a treći rade. Tada sam mislio da nemam vremena za sebe niti za išta osim za učenje, ali tek sada vidim da nije tako. Iskreno, ponekad mi nedostaje i svađanje s bivšim cimerom Dinom koji je postao moj veliki prijatelj", tvrdi bivši student.
...Nije lako, ali je moguće: Kako preživjeti dvadesete godine života...
Bivša studentica s Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, danas inženjerka, B.D., kaže da prije nije bila ni svjesna koliko je studentski život zapravo lijep i mio s obzirom na surovu realnost posla i ustajanja iz toplog kreveta.
"Tek kada završiš faks i počneš raditi, shvatiš kako je studiranje bilo najljepši period tvog života. To se dogodilo i meni kada me stvarnost dostigla. Iz mojih studentskih dana najviše mi fale ona jutra kada samo odlučiš da je prerano za predavanje i ostaneš duže u krevetu ili da je danas baš lijep dan te provedeš vrijeme uživajući u suncu i kavi umjesto na predavanju. Također mi fali i studentski četvrtak kada se s društvom dogovoriš da ideš van i onda ti je taj tjedan najveći problem što ćeš taj dan obući, gdje ćete izaći i što ćete piti, a najmanji problem hoćeš li i ovaj izlazak dočekati zoru", rekla je.
Izvor: Shutterstock
Ono što nedostaje bivšoj studentici s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, I.I., jest iluzija "velikog društva" koje će stalno biti uz nju, a kaže da joj je tada glavni problem bilo razmišljanje o kolokvijima.
...Uči na tuđem iskustvu: 20 stvari o poslu koje ne razumijemo u dvadesetima...
"Nedostaju mi one duge kave na kojima sam se žalila na tešku životnu situaciju koja je najčešće uključivala dva kolokvija u jednom tjednu. Možda mi čak nedostaje i iluzija velikog društva koje će se družiti cijeli život - sada odemo na kavu jednom u tri mjeseca i žalimo se na male plaće i visoke režije. Najviše mi ipak nedostaje vrijeme koje sam imala za sebe, spavanje na predavanjima i snovi koje sam imala o tome kakva ću važna osoba biti kad završim fakultet", kazala je I.I.
Zapravo nas sve plaši "svijet odraslih", ali u strahu su velike oči
Zanimljivo je to što tijekom srednje što prije želimo ući u odrasli svijet, što god to tada značilo u našoj glavi, a kada smo studenti najradije bismo se uhvatili za ruke s Petrom Panom i odletjeli u Nedođiju. Stvar je u tome što se ne trebamo plašiti stvari koje nas čekaju jer ne možemo pobjeći od činjenice da smo u srednjim dvadesetima, ono što nas zapravo muči u glavi je to što nismo studenti.
...Ova pamet, ali one godine: Što bih na apsolventskoj godini poručila sebi brucošici?...
Sve ide svojim tokom pa kako bi Bruce Lee rekao "Budi poput vode prijatelju" pa svoj oblik mijenjajte prema situaciji u kojoj se nalazite. Dok će nekima nedostajati jeftina klopa iz menze, drugima cjelonoćni izlasci, a trećima bliskost s cimerom, većina će uglavnom gledati u svoju studentsku prošlost kroz ružičaste naočale i gajiti lijepe uspomene.
Iako je perspektiva za mlade ljude u Hrvatskoj gotovo ravna nuli, ne dajte se i ne očajavajte jer jednoga dana će vam nedostajati mladost i zato ju ne treba proživjeti u nostalgiji.
Ivana Petrić
foto: Shutterstock
