facebook,
whatsapp
Ovo kultno mjesto na Savi prihvatilo je sve generacije i supkulture - u bilo koje doba dana i noći došli. Kako i iz same Udruge kažu - bitna je samo dobra volja i zabava, a Sidro je mjesto gdje možete biti svoji. Pardon, mogli ste.
Tko je više svoj - nego studenti, pa i nije ništa čudno što je ovaj brodić mnogim večerima bio njihov drugi dom. Kad nemaš puno love - Sidro. Kad ne znaš gdje bi random danom navečer - Sidro. Kad se ostali bircevi zatvore u 4 ujutro - Sidro.
Što ćemo i gdje ćemo nakon današnjeg dana, samo vrijeme će pokazati. A do tada i tijekom današnjeg dana, prikupljamo vaše najdraže uspomene vezane za Sidro. Naravno, samo u slučajevima u kojima ih se sjećate.
Studenti se opraštaju od Sidra...
Lidija, studentica FFZG-a prisjeća se jedne od najpijanijih večeri čiji put je naravno vodio do Sidra.
"Nakon flaše obične najjeftinije votke koju sam podijelila s prijateljicom, utrumpale smo u Sidro nafljaskane taman toliko da počnemo peći kobasice na roštilju. Tu večer valjda je netko pekao roštilj, naravno dok smo mi došli već je sve bilo gotovo, no to nas nije spriječilo da se poslužimo. Ne moram ni reći da su nas te kobase spasile jer smo bile gladne i već nam je bilo pomalo muka od te gladi. Baj baj Sidro, znaj da si nas nahranilo jedne pijane noći...", oprostila se sita studentica.
Još jedna studentica s Filozofskog (joj njih boemaca) poručila je zbogom Sidru. "Nadam se da će te ekipa na nekom drugom i boljem mjestu posjećivati u 6 ujutro nakon burnog izlaska te da će provesti nezaboravne \'after partije\' kao što smo i mi."
Romantika all over Sidro - životnog partnera upoznala baš ovdje! (Tu smo se malo rasplakali...)
Svega tu ima.
"Upoznala sam taj dan jednog simpatično dečka i nakon što su se svi klubovi zatvorili cijela ekipa je otišla u Sidro. Nas dvoje smo se potpisali iznad vrata wc-a i kaže on meni: \'Sad će zauvijek naša imena biti jedno ispod drugoga\' na što sam mu ja odgovorila: \'Ne naša imena, već moje ime tvoje prezime\'. Hvala bogu pa nije čuo što sam mu rekla. Tri godine nakon toga i evo ja imam svoje ime i njegovo prezime. Tako da je ovo definitivno moja najdraža uspomena. Mi smo prije par mjeseci otišli u Sidro i uslikali potpise tako da će jedan dio Sidra uvijek ostati s nama", ostali smo paf na ovu divnu priču jedne studentice.
Foto:Privatna arhiva
Još jedan student želio je podijeliti s nama svoje iskustvo iz Sidra. Kako nam govori, puno uspomena ga veže za Sidro, a najviše u sjećanju mu je prvi izlazak s bivšom na to kultno mjesto.
Imamo još jednu romantičnu dojavu. Igor se prisjetio jedne od svojih posjeta Sidru.
"Ja se natežem s nekom frendicom od frendice, teturam pijan po nasipu. Frend ispred Sidra pijan tko majka, a frendica ga pokriva dekom da se ne smrzne. I onda je spomenuta frendica ubrala random lika na okretištu, u 6 ujutro".
Zašto nam se čini da dosta priča iz Sidra se ovako završi?
Peticija na pomolu
Mnogi studenti danas ne mogu doći sebi. Jedan momak nam piše: "Sidro je prošlost? Pa ovaj svijet stvarno ode u 300 p.m."
Jedna studentica je proglasila Dan žalosti i ide zapaliti svijeću, a sudeći prema komentarima u grupi "Sava" počet će prikupljanje potpisa za službeno proglašenje Dana žalosti.
Pojedini se već s nostalgijom prisjećaju "staroga koji nam se zagrljajem uvalija u sliku, onog divnog pasa zaboravila san kako se zove, onog tipa sa elektrošokeron i ono jutro kad smo svi sidili ispod mosta", napisala nam je Petra.
Među rijetkima koji su se oglasili ima i onih koji pišu da nisu nikada posjetili Sidro. Ili, kako bi im mnogi od posjetitelja odgovorili: "Možda se samo ne sjećaš", jer kako je pametno studentica Ana zaključila:"Da Sidro može pričati, pola studenata bi imalo neku dijagnozu."
Nepoznato je da li nakon Sidra treba se pokušavati prisjetiti što se događalo te večeri ili u slučaju jedne studentice koju su podsjetili "kad si se kotrljala od Sidra niz nasip i pala u Savu", živjeti s amnezijom.
Emmanuel nas je podsjetio na jednu čar, koju mimo Sidra teško da ćemo naći u drugim lokalima:"Kad jedna osoba skače po onoj spiganoj dasci, krenu odskakivati sve osobe koje na njoj stoje. Prekrasno nešto."Redakcija saglasna!
Kao portal za studente uvijek vam nastojimo pružiti točne i provjerene informacije, stoga smo kontaktirali i Udrugu Sidro, kako bismo provjerili je li zaista ostajemo bez ovog mjesta.
"Poštovani, konačno je. Jutros je započelo rušenje. Da, možda bi bilo bolje da su poplave presudile, a ne tiranija Grada Zagreba", poručili su iz Sidra.
Morat ćemo pronaći novo mjesto za ugrijati dušu u ove hladne dane koji su pred nama, ali kako jedan student komentira, treba ostati pozitivan u ovim teškim vremenima.
"Sidro will rise again", njegova je poruka.
A.Z.
Foto: Facebook@Sidro
