Mojfaks.hr u Laganini

Pismo djevojke s 'friškom' diplomom: Na 4. godini faksa rekli joj da je višak – ipak želi ostati u Hrvatskoj

Na portalu eMeđimurje objavljeno je pismo mlade Međimurke koja, unatoč problemima prilikom zapošljavanja i suočena s valom iseljavanja mladih iz Hrvatske, ne želi slijediti njihov put.

29. Siječnja 2018 13:41
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Iako je završila fakultet koji joj ne osigurava siguran posao jer se ubraja u suficitarne struke, nabraja nekoliko razloga zbog kojih je odlučila ne otići u inozemstvo. Donosimo dio njenog pisma.

"Gotovo svakog dana imamo priliku čuti i pročitati kako je neka obitelj ili neki mlad čovjek napustio državu. Razlozi su mnogobrojni. Nema posla uopće ili nema dobro plaćenog posla, bolji su uvjeti života vani, želi se zaraditi više novaca...svatko ima svoje razloge. Mislim da svatko ima svoje opravdane razloge i znam da ih može potkrijepiti vrlo dobrim argumentima. Što se tiče mene same, završila sam fakultet i smjer koji je, na moju nesreću, suficitarna struka.

...Iseljavanje ili apatija? Prošle godine u Hrvatskoj diplomiralo skoro 2 tisuće studenata manje...


O tome da je tvoja struka suficitarna obavijeste te na 4. godini dok ti već praktički završavaš i misliš: \'Pa dobro, genijalci, gdje ste prije bili da nas upozorite?\' Bilo kako bilo, završih ja svoj studij i evo mene ovdje. Neke prilike su se pružile, ali to nije, naravno, ništa stabilno i ništa trajno. Ponukana primjerom ostalih mladih ljudi i njihovim mišljenjima počeh razmišljati: \'Hej, pa bilo bi ti pametno da i ti odeš van. Što ćeš ovdje? Što te drži? Sve je u banini, ništa se ne pokreće, nitko se ne buni, ti se ne buniš...\'

Međutim, neki duboki unutarnji glasić u meni ipak mi nije dao mira. Je li uistinu sve tako u banani kako se prezentira? Ponovo se u meni probudio dobri stari buntovnik kojeg sam njegovala svih ovih godina i rekao je: SVI IDU? E, JA BAŠ NE IDEM! Počela sam razmišljati - koji su to zapravo razlozi koji mene drže ovdje unatoč milijun drugih vrlo razumnih i lako argumentiranih razloga protiv toga?

Prvi razlog je taj što sam po prirodi, ili se barem trudim biti, optimistično biće. Taj dio mene ne da mi se pridružim grupi ljudi koji sve u našoj zemlji (osim prirodnih ljepota) vide crno. Nisu samo prirodne ljepote jedino dobro u našoj zemlji. Samo neke od vrlo privlačnih činjenica jesu, podsjećam, pravo na obavezno zdravstveno osiguranje, besplatno visoko obrazovanje, bogata kulturna baština i činjenica da je Hrvatska ipak jedna od najsigurnijih država svijeta. Bogatstvo pitkom vodom pak je šlag na tortu koji vrlo često zaboravljamo.

Drugi razlog je taj što mi je vrlo dobro poznata ljudska priroda (naravno da ovdje govorim i o samoj sebi). Mi ljudi smo vrlo nezadovoljna bića. Da imamo sve najbolje na svijetu opet bismo težili boljem ili nekom drugačijem mjestu, situaciji i ljudima. Zašto? Svi imamo u glavi jednog majmuna koji nam ne dozvoljava da normalno djelujemo. Taj majmun je naš um koji ti uopće ne da da spavaš po noći. Uvijek misli negativno, uvijek pronalazi razloge zašto ne bi nešto uspjelo, uvijek vidi problem u svemu, uvijek te koči... Znate o čemu govorim, zar ne? Odlučila sam prekinuti s tim majmunom. Ne može to više tako. Nismo dobar par iako oboje volimo banane.

...S 2 diplome prestižnih sveučilišta i dalje ne može predavati u hrvatskim osnovnim školama...


Treći razlog je taj što zbilja vidim puno potencijala u našoj zemlji počevši od naših prirodnih ljepota, mladih uspješnih ljudi, turizma (primjerice razvoj kontinentalnog turizma je u sve većem naletu), projekata, potpora, pametnog iskorištavanja EU fondova... Postoje brojni primjeri poduzetnih i uspješnih ljudi, a isto tako i područja u razvoju poput Istre i našeg Međimurja. Ima toliko mogućnosti samo ih treba znati prepoznati i zgrabiti. Nema onog što bi ti volio/voljela? Pa izmisli TI. TI pokreni to. Budi kreator, budi pionir.

Četvrti razlog je taj što nisam osoba koja samo tako odustaje od nečeg što voli, a ja volim svoju zemlju. Ne želim jednostavno odustati od nje. Odbijam. Da su svi odustali tamo devedesetih, nas možda ni ne bi bilo ovdje. Ne smijemo odustati. Moramo se boriti. Moramo postati aktivni građani i informirati se o svojim građanskim pravima i dužnostima. Educirati našu djecu da i ona postanu takva. Stvarati svijet u kakvom želimo živjeti, a ne se samo žaliti i očekivati da će sve samo od sebe postati bolje. Prestanimo očekivati od političara da postanu bolji. Postanimo mi sami bolji! Uvijek, ali uvijek trebamo krenuti od sebe. To potvruđuje i citat Hermana Hessea:

\'Jučer sam bio pametan. Zato sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Zato mijenjam sebe.\'

...Bloger Krule objavu posvetio mladima: \'Možete li zamisliti, bilo gdje u Europi, studenta generacije koji radi za 346 eura?\'...


Peti razlog je čista nostalgija. Volim svoju obitelj i znam da bih se raspala bez njih negdje vani i da bi mi užasno nedostajali. Gle, mama ti je bolesna, a ti si u Njemačkoj i šef ti jednostavno ne dozvoljava da odeš doma. I kaj buš onda? Raspadneš se tam\' di si...
"

Pismo u cijelosti pročitajte ovdje.

L.B./izvor: eMeđimurje
foto: Darko Ba/MojFaks

Još vijesti