Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Praznovjerje ili slamke spasa? Što sve studenti rade samo kako bi dobili pozitivnu ocjenu

MojFaks | Laganini, 26.01.2017.



Praznovjerje ili slamke spasa? Što sve studenti rade samo kako bi dobili pozitivnu ocjenu

Prije ispita neki će studenti proći sve materijale za učenje, a drugi će gurnuti prst u uho i reći 'opušteno'. Postoje i oni treći koji osim za knjigom, rado posežu i za 'srećom' u obliku nekog predmeta ili rituala...

Ispiti su uvijek stresni, a pogotovo kada neke situacije više ne ovise toliko o našem znanju nego o pukoj sreći. Tijekom ispitivanja kod nekih profesora osjećamo se kao da igramo lutriju pa "što pogodimo, pogodimo", no sada nećemo govoriti o takvoj vrsti sreće.

Male stvari koje nam daju osjećaj sigurnosti i podižu samopouzdanje


Ovdje pričamo o nekim malim "sretnim" ritualima ili stvarima koje studentima donose sreću tijekom ispita ili barem oni misle da je tako. To studente ne čini praznovjernima nego im jednostavno stvara barem privid olakšanja u takvim situacijama što je svakako i potrebno.

Osobno, nisam imala neki lucky charm, ali u srednjoj sam vjerovala da mi određeni parfem koji koristim donosi sreću.



To se posebno odnosilo na usmena ispitivanja, a bez obzira na to što sam učila za test uvijek bi se pošpricala tim istim "sretnim" parfemom. Sjećam se da sam jednom žurila u školu na neki ispit i zaboravila staviti parfem pa sam u sebi lagano oko toga paničarila, jer to nije bio samo moj "talisman" nego psihičko olakšanje i reality check koji će mi pokazati "da je sve u redu i sve kao inače".

Koliko sam dobila iz tog ispita? Ako me sjećanje dobro služi, rekla bih da sam dobila dobru ocjenu koja je pokazala da nema ništa tragičnog u tome što se nisam namirisala te dokazala da moj prolazak ovisi o tome jesam li naučila ili ne.

Svi znamo da je znanje presudno, ali se teško odvajamo od svojih "srećonoša"


S druge strane, dosta je studenata koji vjeruju da im određene stvari ili rituali donose sreću pa se toga uglavnom i drže. Primjerice tako bivša studentica Lidija iz Zagreba ima svoj "sretni sat" koji joj je pomagao nizati dobre ocjene u indeks.

"Za prvi dan prve godine faksa dobila sam od mame ljubičasti ručni sat. Nosila sam ga na prvom ispitu koji sam polagala kao studentica i donio mi je peticu pa sam ga prozvala 'sretnim satom'. Od tog ispita, obavezno sam ga stavljala na ruku kad god bih izlazila na ispitne rokove. Sretni sat nije tako sretno završšio - izgubila sam ga i iako sam i bez njega diplomirala s odličnim, prvi ispiti na koje sam izlazila bez njega uvijek su bili malo višše 'frkoviti' jer nisam uz sebe imala svoju 'amajliju'. Nadam se samo da je nalazniku donio sreću kao što ju je nosio i meni! Osim sata, nikada nisam ponavljala na dan ispita jer sam doista vjerovala da će mi se sve naučeno 'zbrčkati' u glavi, ali to je uglavnom to", prepričava studentica.



Sličnu priču ima i apsolvent s Prometnog fakulteta, Mario, koji kaže da još od srednje škole ima svog "srećonošu" za ispite. Njegova amajlija je kemijska olovka koju mu je poklonila vrlo draga prijateljica još u trećem razredu srednje škole.

"Imam tu fancy kemijsku koju mi je u srednjoj poklonila cura koja mi jako puno znači, ali nažalost sada se rijetko kada vidimo. Svaki ispit koji sam pisao tom kemijskom sam i prošao pa ju zato smatram sretnom, ali mi je uglavnom draga zbog te djevojke. Realno, znam da nisam ispit prošao zbog kemijske nego zbog znanja, ali nekako se ne mogu od nje odvojiti", kaže Mario.

"Prije ispita kupujem kao luda..."


Katarina s FER-a kaže kako postoji ritual koji "izvodi" prije ispita, ali da više nije sigurna je li to zbog nervoze ili zato što zaista vjeruje da joj donosi sreću.

"Nemam pojma radim li to zato što sam užasno nervozna gotovo prije svakog ispita, ali očito pali jer još nisam pala niti jedan. Naime, već 'tradicionalno' prije ispita kupujem online kao sumanuta. Priznajem, ne radi se o bog zna kakvim stvarima niti su skupe nego je to više neki nakit po jedan do dva dolara i slične đinđe", kazala je Katarina.



Marin iz Osijeka tvrdi da na dan ispita na faks krene puno ranije te da obavezno drži slušalice na ušima kada kolege krenu nabijati jedni drugima nervozu.

"Ako je baš neki napet ispit, krenem barem pola sata ranije na faks nego inače. U lokalnoj trgovini kupim neko smeće od hrane, čokoladicu, energetsku pločicu, gumene bombone jer kao mozgu treba energije prilikom velikih napora. Taj dan izbjegavam ikakvo ponavljanje gradiva jer nema smisla, što sam naučio - naučio sam, ali izbjegavam i kolege jer me kolektivna panika unervozi. Ako moramo čekati usmeni dio ispita, najčešće imam slušalice kako bi me svi pustili na miru i gledam na mobitelu ili tabletu nešto debilno smiješno. Tako ne mislim previše na to što me čeka. Mislim da pomaže. Zasad", otkriva Marin.

Nikad se ne šminkajte - možete dobiti bolju ocjenu!


Sara s Fakulteta političkih znanosti bježi od šminke što može biti pametan savjet jer ponekad bez šminke izgledamo iscrpljenije.

"Što se tiče rituala ili nekih taktika prije ispita/ odgovaranja imam jednu. Naime, na svaki (stvarno svaki! Od početka do kraja faksa) ispit ili usmeni bih dolazila bez šminke jer sam htjela izgledati kao 'student patnik', koji je noć proveo nad knjigom jer želi ostvariti 100-postotni rezultat, a realnost je bila da sam knjigu prolistala i išla spavati u 9. Razlog ovom potezu je istinita priča moje sestrične, koja je na ispit izašla polupijana i PROŠLA! Večer prije se 'malo više zabavila na šanku' pa je na ispitu izgledala kao zombi. Budući da je sjedila u prvom redu, profesorica ju je vidjela i sažalila se (nad glupačom) jer je mislila da je jadnoj od toliko učenja pozlilo pa ju je poslala doma i rekla da je taj ispit za nju riješena stvar. Dobila je dva, a da nije knjigu pogledala", prepričava studentica.



Pobjedničkog konja nikad nemojte mijenjati


Student Branimir kao da je ispao iz filma "Čarobne hlače" jer njemu su upravo traperice donosile sreću na ispitima, ali nažalost to nije potrajalo.

"Prvi tjedni (pa i mjeseci) na faksu za mene baš nisu bili uspješni. Očito previše kava, tuluma i kampanjskog učenja. Valjda nije bilo kolokvija i ispita koji nisam pao, ljetni rokovi su se opasno približavali, a indeks je i dalje bio prazan. Pritisak od doma opasno je rastao...a onda je krenulo. Prvi ispit na ljetnom roku - položen od prve. Drugi isto, uvjet za 2. godinu već se nije činio tako daleko. Jutro prije 3. ispita na ljetnom roku zaključim da znam u čemu je tajna - očito su mi nove traperice počele nositi sreću. Nisam baš bio praznovjeran, ali obukao sam ih i taj dan i naravno, položio. Za upis u višu godinu morao sam dati još dva - u 9. mjesecu sam se pouzdao u svoje sretne traperice i riješio ispite kao od šale. Na drugu godinu sam krenuo relativno uspješno, ali negdje pred kraj godine sam se zaljubio u nove traperice i čaropne moći su počele slabiti. Rezultat je bio pad godine! Kasnije sam još pokušao s par novih traperica, ali niti jedne nisu bile uspješne kao te prve, tako da je do kraja bilo još nekih padova, ponavljanja, komisija i svega što prati studentski život. Što sam naučio - pobjedničkog konja se ne mijenja", kaže Branimir.

Ovi zanimljivi rituali i "srećonoše" se možda čine blesavima, ali ponekada nam nakon učenja ni ne preostaje ništa drugo nego moramo vjerovati da nas prati sreća i da je ovo baš naš dan za prolazak.

Ivana Petrić
foto: John Turner@bu.edu


ritualiamajlijenavikesreća



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se