facebook,
whatsapp
Barbara Legin je 23-godišnja studentica Kineziološkog fakulteta u Splitu, a premda je Zagrepčanka koja je preselila u grad pod Marjanom, ona je ponosno zaigrala u dresu Hajduka, odnosno ŽNK-u Marjan. Barbara je, još kao malo dijete iz predgrađa Zagreba, umjesto stereotipnih igračaka za djevojčice, u startu odabrala – nogomet, piše Splitski dnevnik.
...Studentica i trenerica: Uz Maju do ljeta možete imati savršene noge i stražnjicu...
"Prvo sam trenirala taekwondo, ali se nisam pronašla u tome. Uvijek me je vukla lopta, dečki i ulica – negdje s 11 godina nagovorila sam tatu da mi ispuni želju i upiše me na nogomet. Kada je došlo vrijeme upisa na fakultet – izbor je pao na Split i morala sam se preseliti, ali i ostaviti svoj klub", ispričala je Barbara za Splitski dnevnik.
Njena nogometna priča počela je u Zagrebu gdje je trenirala u ŽNK-u Dinamo te ondje ostala 10 godina. Preseljenje joj nije palo lako jer je bila daleko od obitelji i prijatelja, no, kada je došla u Split, izbor je bio jasan – igrat će u Hajduku, odnosno u ŽNK Marjan.
23-godišnja sportašica vrlo brzo se snašla i na Kineziološkom fakultetu, gdje je omiljena među muškim kolegama. Uz nogomet i fakultetske obaveze, Zagrepčanka sa splitskom adresom još je trenerica u jednoj maloj teretani za žene.
"Nitko mi ne vjeruje da treniram nogomet, a kad im pokažem da znam – gledaju me s čuđenjem. U teretani za žene radim jer izbjegavam raditi s muškarcima", šali se studentica.
Barbara tvrdi kako je ženski nogomet u Hrvatskoj itekako zapostavljen. Nogometašice nisu plaćene za svoju igru, marketing je zaista slab, talenta ima – ali na tribinama – eventualno roditelji i prijatelji. Na probleme je naišla i kada je bila dio muškog nogometa.
"Još smo u velikom zaostatku, što se ženskog nogometa tiče. Na primjer u Njemačkoj se ženski nogomet prati skoro kao i muški, a tribine su uvijek pune. Prije sam znala suditi muške nogometne utakmice, a s tribina bi mi dovikivali da se vratim u kuhinju jer mi je tamo mjesto i slične uvrede", priča Barbara i napominje kako joj u tim trenucima nije bilo svejedno iako je znala da je svima "uvijek sudac kriv" za sve.
Kaže kako će sreću u nogometnoj karijeri probati potražiti u Njemačkoj nakon završetka fakulteta, a do tada će sigurno postići još puno u svojoj sportskoj karijeri.
Ivana Petrić
izvor: Splitski dnevnik
foto: Facebook@ŽNK Marjan
...Igraju srcem, a ne samo nogama: U ovom zagrebačkom nogometnom klubu šutiraju studentice...
...Studentica i trenerica: Uz Maju do ljeta možete imati savršene noge i stražnjicu...
"Prvo sam trenirala taekwondo, ali se nisam pronašla u tome. Uvijek me je vukla lopta, dečki i ulica – negdje s 11 godina nagovorila sam tatu da mi ispuni želju i upiše me na nogomet. Kada je došlo vrijeme upisa na fakultet – izbor je pao na Split i morala sam se preseliti, ali i ostaviti svoj klub", ispričala je Barbara za Splitski dnevnik.
Barbara se iz Zagreba preselila u Split... izvor: Splitski dnevnik
Njena nogometna priča počela je u Zagrebu gdje je trenirala u ŽNK-u Dinamo te ondje ostala 10 godina. Preseljenje joj nije palo lako jer je bila daleko od obitelji i prijatelja, no, kada je došla u Split, izbor je bio jasan – igrat će u Hajduku, odnosno u ŽNK Marjan.
Omiljena je među muškim kolegama na fakultetu, a kada je sudila muške nogometne utakmice tribine su dovikivale da se vrati u kuhinju
23-godišnja sportašica vrlo brzo se snašla i na Kineziološkom fakultetu, gdje je omiljena među muškim kolegama. Uz nogomet i fakultetske obaveze, Zagrepčanka sa splitskom adresom još je trenerica u jednoj maloj teretani za žene.
"Nitko mi ne vjeruje da treniram nogomet, a kad im pokažem da znam – gledaju me s čuđenjem. U teretani za žene radim jer izbjegavam raditi s muškarcima", šali se studentica.
Barbara tvrdi kako je ženski nogomet u Hrvatskoj itekako zapostavljen. Nogometašice nisu plaćene za svoju igru, marketing je zaista slab, talenta ima – ali na tribinama – eventualno roditelji i prijatelji. Na probleme je naišla i kada je bila dio muškog nogometa.
Izvor: Pixabay
"Još smo u velikom zaostatku, što se ženskog nogometa tiče. Na primjer u Njemačkoj se ženski nogomet prati skoro kao i muški, a tribine su uvijek pune. Prije sam znala suditi muške nogometne utakmice, a s tribina bi mi dovikivali da se vratim u kuhinju jer mi je tamo mjesto i slične uvrede", priča Barbara i napominje kako joj u tim trenucima nije bilo svejedno iako je znala da je svima "uvijek sudac kriv" za sve.
Kaže kako će sreću u nogometnoj karijeri probati potražiti u Njemačkoj nakon završetka fakulteta, a do tada će sigurno postići još puno u svojoj sportskoj karijeri.
Ivana Petrić
izvor: Splitski dnevnik
foto: Facebook@ŽNK Marjan
