facebook,
whatsapp
Nije rijedak slušaj da se studenti odluče za ovaj, naoko nelogičan potez, tik pred diplomu. Cijela regija 2015. godine pratila je slučaj studenta Strojarskog fakulteta Sveučilišta u Tuzli koji je napustio fakultet u trenutku kad ga je od diplome dijelio samo jedan ispit.
...U pismu otkrio zašto: Napustio Strojarstvo ispit pred diplomiranje...
Nedavno je ovu odluku donio i student Filozofskog fakulteta u Beogradu, a svoju je priču objavio na portalu Noizz.rs. Tekst Milorada Milovanovića u prilagođenom obliku prenosimo u cijelosti.
"Moj dragi Filozofski fakultet i ja smo poslije 10 godina emotivne veze, pune ljubavi i istinske mržnje, odlučili raskinuti. Točnije, ja sam ga napustio. E, da i ja jednom nekoga ostavim. Mislio sam da ćemo uspjeti zajedno izgurati ovaj posljednji ispit, ali ljudi kažu da vezu često zna pokvariti netko treći. U ovom slučaju je floskula istinita.
Za ovih 10 godina (malo li je) mogao sam da se oženim, razvedem, dobijem djecu, odem do Novog Zelanda, usvojim još jedno dijete i napravim vikendicu. Ništa od toga nisam napravio, bio sam uporan i želio sam tu prokletu diplomu. Čak sam odbio i posao prije šest godina zbog fakulteta, ali sad ne treba plakati nad prolivenim mlijekom.
Upisao sam sociologiju iz ljubavi i znao sam da se od nje kruha neću najesti. Položio sam 44 ispita, obavio obaveznu praksu iz statistike, prije pet godina napisao diplomski na temu: \'Od neofolka do modernog pop zvuka: Život Srba u ritmu turbo-folka\', koji je prošao sjednicu, izabrana je komisija i samo je ostao jedan ispit. Eh, samo jedan. Polaganje tog jednog je trajalo četiri i pol godine.
...Upoznajte Nedžada: studenta strojarstva koji je prvi rekao DOSTA...
Dame i gospodo, Osnove ekonomije, kamen spoticanja svakog studenta na sociologiji. Naizgled nebitan ispit je cjelokupno gradivo s Ekonomskog fakulteta upakirano u jednosemestralni predmet. Ja kao budući sociolog sam morao naučiti nacrtati sve grafikone - ravnotežna cijena, prosječni ukupni troškovi, marginalni troškovi, tabele bilansi stanja i uspjeha, kad i zašto poduzeće ulazi i izlazi s tržišta, monopol, oligopol, geneze ekonomske misli, monetarna politika, saldiranje, eksontiranje, poslovanja poduzeća, bankarski sistemi i još mnogo, mnogo toga. Suma sumarum ispit ima cirka 1000 stranica kad se sve upakira s prezentacijama i tri knjige.
Pošto mi je ekonomija kao gimnazijalcu bila strano tijelo, poslije više neuspješnih pokušaja da položim, spremao sam se privatno kod žene koja je pisala udžbenike iz ekonomije. Nakon što je prešla uzduž i popreko gradivo sa mnom imala je kratak komentar: \'Ako ne položiš, ja ću se ubiti\'. Nisam položio i srećom nije se ubila. Padanje nije bila posljedica mog neznanja, već čovjeka koji više voli da te sruši nego, što kaže naš narod, kruha da jede.
Sjećam se komentara profesora Ognjena Radonjića na drugoj godini studiranja (zanemarit ću glavnog profesora na ispitu Miodraga Zeca koji se na predavanjima uglavnom fokusirao na šljivu koju uzgaja iza svoje kuće) koji je kroz ciničan osmijeh rekao da je ovo ispit \'koji se ne polaže tako lako\' jer ha ha ha na sociologiji je prosjek studiranja 10+ godina. Vjetar u leđa klincima koji su tu došli steći znanje.
Tijekom studiranja, nijednom se nisam susreo s profesorom koji je imao manje pedagoških vještina od dotičnog. Bilo je veoma strogih i zahtjevnih profesora kao što je bio Aljoša Mimica – morao si znati i razumjeti što pričaš. Bilo je i onih koji su ti bili spremni pomoći kad vide da više puta padaš, ali ovdje to nije bio slučaj.
U toku četvorogodišnje agonije s njim odlazak na ispit je bio kao odlazak na giljotinu. Bio sam svjedok da su mu studenti plakali – što nikad nisam vidio ni na jednom ispitu, uz komentar iz srpnja mjeseca ove godine: \'Eto, sad imate uspomenu kako ste plakali na mom ispitu\', da se tresu kao šibe i da ih on sve vrijeme podjeb*** i postavlja more potpitanja sve dok se ne zamrsite u vlastite odgovore.
Jednom se fino izvikao na mene u toku ispita, drugi put je frktao, coktao, prevrtao očima tokom odgovaranja i svaki put je imao nerealno objašnjenje zašto me ruši. Omiljeno mi je bilo: \'Naučili ste sve napamet\'. Znate kako, poslije tri godine spremanja jednog te istog ispita, uđete u mod u kojem točno znate što piše.
Svake godine u siječnju, veljači, travnju, srpnju i rujnu se grčim, imam glavobolje, tražim slobodne dane da bih otišao na ispit i da bi se netko iz svog osobnog nezadovoljstva iživljavao na meni. Još jednom da ponovim – imam 44 položena ispita.
...Pismo studenta: \'Zašto promociju svoje diplome nisam promatrao ni sa tribina?\'...
Fakultet dobro zna da studenti imaju problem s njim, fakultet ignorira molbe studenata da se u ispitnom roku pojavi neki drugi profesor, a njihovo objašnjenje je bilo da nije praksa da se dovode profesori s drugog fakulteta. Kad ste nemoćni i kad je nešto van vaše kontrole postoji samo jedna opcija – pustiti da prođe.
Prije tri dana sam sjeo sam sa sobom, popričao i odlučio da moj život ode u nekom drugom pravcu. Na tom putu neće biti Platoa niti Filozofskog fakulteta u Beogradu jer od koga je, dosta je.
Mogu se zahvaliti na nevjerojatnoj širini i akademskom znanju koje sam dobio, iako nikad neću vidjeti taj papir.
Borite se za sebe, za znanje, za obrazovanje i nikad ne dozvolite da se osjećate malim, glupim i jadnim jer vas je netko dugogodišnjom torturom pokušao uvjeriti da je tako."
Tekst u originalu pročitajte ovdje.
