facebook,
whatsapp
Dok se neki mladi barem na nekoliko godina odvoje od obiteljskog gnijezda i odlepršaju studirati u drugi grad, drugi ostaju s roditeljima i nemaju puno mogućnosti za samostalan život. Ovi prvi, često se nakon studija baš poput "razvratnih sinova" i Lassieja, vraćaju kući.
Ovaj problem nije ništa novo, ali ni ništa čudno u Hrvatskoj s obzirom na to da mladi sve rjeđe dobivaju priliku za rad, a oni koji i dobiju su uglavnom zaposleni na stručno osposobljavanje, mjeru koju poslodavci uglavnom masno iskorištavaju pa te iste mlade kasnije šutiraju.
Naravno, ne vrijedi isto za sve, ali uglavnom tako biva. No, tu je i problem vrlo niskih plaća, a upravo je o toj temi govorio za epodravinu i poznati koprivnički putopisac i kolumnist, nekada predavač na ekonomiji, Matej Perkov.
...Bolno iskrene stvari koje sam naučio kad sam se kao brucoš odselio od tate i mame...
Perkov kaže da je njegova plaća dok je bio zaposlen bila 4000 kuna s čim si nije mogao priuštiti niti kulturan smještaj za 32-godišnjaka te je morao živjeti po "rupama" i s gomilom cimera.
"Nezaposlen sam i nemam love za samostalan život. Dok sam i bio zaposlen, s plaćom od 4000 kuna u Zagrebu mogao sam si priuštiti samo rupčage od stanova s cimerima. To su redovno deset godina mlađi studenti s kojima baš i nije bajno živjeti. Čovjek nema privatnosti, a nije ni neka normala biti podstanar s balavcima, u 32-oj godini", podijelio je Perkov svoje iskustvo s portalom epodravina.
Sličnu priču ima Šime iz Zadra koji je na pragu tridesete godine, a u svojoj 27-oj godini se morao vratiti živjeti s roditeljima. Šime je studirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a nakon fakulteta dosta dugo nije mogao naći posao u struci.
...Ove stvari su ti poznate ako još uvijek živiš s roditeljima...
"Pomirio sam se s tim da opet moram s roditeljima živjeti, ali mogu slobodno reći da ta situacija totalno deprimira čovjeka. Imam 29 godina, teško da mogu razviti i nekakvu ljubavnu vezu sada kada mi je privatnost nula, a o poslu da ni ne govorim. Nakon što sam završio fakultet radio sam doslovno sve i svašta samo kako bih mogao biti samostalan, platiti si podstanarstvo, prehranjivati se i sve što ide uz to. Shvatio sam da nažalost ne mogu sam i da ću se samo još više napatiti. Nadam se da ću uskoro pronaći neki stalni posao bez obzira radilo se o Zadru, Zagrebu, Šibeniku ili nekog desetom gradu. Nevoljko živim sa starcima i ne razumijem ljude kojima je to glavna špica i ne žele se maknuti od kuće", frustriran je Šime.
Planiraju li studenti koji su nedavno završili fakultet uopće odseliti iz obiteljskog gnijezda?
Premda nas cijela situacija u državi može učiniti inertnima i sklonima odlasku u druge zemlje u potrazi za boljom plaćom i padanju u depresiju pred poreznom reformom, osobe koje su nedavno diplomirale svakako planiraju selidbu iz obiteljskog doma. To se jednako odnosi i na studente koji su polako pri kraju sa svojim studentskim životom, a gaje nadu da će im diploma donijeti zaposlenje i druge mogućnosti.
Doktorandica Maja Kuzelj iz Zagreba koja je na poslijediplomskom doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti, kaže da s roditeljima još uvijek živi iz praktičnih razloga, a kaže kako se nakon prve diplome nije odselila jer je još uvijek imala studentskih ambicija.
...Kako izgleda tvoja studentska gajba? Zavirili smo u sobe zagrebačkih studenata...
"Imam 27 godina i još uvijek živim s roditeljima jer sam upisala drugi diplomski studij i doktorski studij i trenutno još ne mogu raditi 8 sati dnevno pa mi odgovara raditi preko SC-a. Tako mogu kombinirati posao, predavanja, vrijeme za učenje, vrijeme za pisanje znanstvenih radova, vrijeme za druženje i dr. Nisam se odselila nakon prve diplome jer sam imala još studentskih ambicija. Neću tvrditi da je kriva ekonomska situacija u državi jer nisam tražila posao nakon završenog prvog faksa. Znala sam da želim dalje učiti i dosegnuti zadnju stepenicu obrazovanja - doktorat. Ne bih to mogla da ne živim sa svojima. Dok sam kod svojih, ne moram plaćati stanarinu i režije. Plaćom koju zaradim preko SC-a pokrijem druge osobne troškove. Ove ću godine steći drugu diplomu i nakon toga se moram prijaviti na burzu. Ako nađem posao s pristojnom plaćom, htjela bih se tada odseliti i iznajmiti stan s dečkom. Vjerujem da većina mladih i dalje živi s roditeljima jer su najamnine i režije jako visoke, teško se nalazi stalni posao s pristojnom plaćom i nemoguće je ne primijetiti da puno toga u Hrvatskoj funkcionira \'preko veze\'. Još nisam ni počela tražiti posao preko burze, a već sam deprimirana socio-društvenom situacijom oko sebe. Nekako živim u nadi da će netko primijetiti moj trud koji ulažem u obrazovanje i znati ga cijeniti", kaže Maja.
Izvor: Shutterstock
Ivan iz Osijeka još uvijek studira i živi s roditeljima što smatra najekonomičnijim jer studira u "svom" gradu, ali smatra da s roditeljima ne treba ostajati duže nego što se "mora".
"Budući da sam još nekoliko mjeseci student u Osijeku iz kojeg sam rodom, i dalje živim s roditeljima. Ipak, vjerujem kako će se to promijeniti kada završim fakultet jer iako mnogi moji kolege već neko vrijeme žive u stanovima, nekako je ekonomičnije biti u svojoj kući i studirati u svome gradu. S druge strane, smatram kako je nepotrebno ostajati s roditeljima dulje nego se \'mora\', odnosno dok se ne nađe neki okej posao. ja imam sreće da sam posao pronašao pa se isto tako nadam kako ću krenuti u samostalni život čim završim fakultet, ili nekoliko mjeseci poslije toga", otkriva student.
...Barem 4 razloga: zašto je dobro nakon diplome živjeti s roditeljima...
Diplomirana inženjerka elektrotehnike Josipa, nedavno se preselila iz Osijeka u Zagreb u potrazi za poslom. Prije nekoliko mjeseci Josipa je diplomirala te se s 24 godine odselila za što kaže da je bilo teško i čudno, ali da shvaća zašto se ljudi vraćaju ponovno kući nakon studija.
Izvor: Shutterstock
"Tijekom studiranja na fakultetu shvatila sam kako je vrijeme nakon diplome pravo vrijeme za otići i osamostaliti se pa čak i u drugi grad. Većina studenata ostaje sa svojim roditeljima ili im se vraća nakon studija zbog više razloga, ali najčešće su to oni financijski. Meni se pružila prilika i mogućnost odlaska zbog koje sam zahvalna jer mi je trebala promjena. Budući da sam svoj grad poznavala kao vlastiti džep, htjela sam neku novu okolinu, nove ljude i nove prilike pronaći u drugom. Ubrzo nakon diplome preselila sam se u Zagreb od kojeg sam očekivala puno jer pruža više mogućnosti. Početak je bio čudan i težak jer sam se po prvi puta odselila od kuće nakon 24 godine, ali mogu isto tako reći da sam se vrlo brzo navikla. Čovjek se uvijek prilagodi situaciji pa sam tako i ja. Ako osoba zna financijski rasporediti troškove i zbog kojih razloga odlazi u drugi grad, sve ostalo je manje bitno. Možda je još rano za reći, ali sigurna sam da sam donijela pravu odluku, jer po prvi puta imam najveću slobodu, što ću, kada i gdje raditi, and I like it!", otkriva Josipa.
Kao što možemo vidjeti, ali i čudi iz različitih priča naših prijatelja, poznanika pa čak i slučajnih prolaznika, mladi ne žive s roditeljima i dalje zato što im je to baš cool nego zato što su na to prisiljeni. Manjak privatnosti, stisnutost poput sardina s roditeljima i pad morala nisu ono za čime mladi u Hrvatskoj žude, ali nažalost, čini se da se situacija u skorijoj budućnosti neće popraviti.
Ivana Petrić
foto: Shutterstock
