Mojfaks.hr u Nakon predavanja

Gore od prekida s dečkom! Zbog priča o cimericama ovih zagrebačkih studentica i vi ćete se rasplakati

Početak faksa često sa sobom nosi selidbu iz rodnog kraja u drugi grad. Tada većina brucoša uplovi u novu avanturu zvanu cimerstvo. Bilo u nekoliko kvadrata koja će dijeliti u domskoj sobici, bilo da žive u stanu u odvojenim sobama, osoba koja nam se nekada sasvim slučajno dodijeli za cimeraicu obilježi nam život.

14. Siječnja 2020 16:04
Gore od prekida s dečkom! Zbog priča o cimericama ovih zagrebačkih studentica i vi ćete se rasplakati

Gore od prekida s dečkom! Zbog priča o cimericama ovih zagrebačkih studentica i vi ćete se rasplakati Foto: MojFaks

Internet je pun savjeta kako se priviknuti na početke cimerskog života, kako razgovarati, učiniti da ta mala zajednica bude funkcionalna. Mnogo se tekstova bavilo i "cimerima iz pakla", ali  jako malo se spominje ono što se događa kada se cimerstvo, koje je preraslo u prijateljstvo, iz nekih životnih razloga mora okončati. Što onda?

...Labilni, stihoklepci, vole pojest, popit i zagalamiti. Odabrali smo najsmješnije oglase za cimerstvo!...


Smije li se tugovati za cimerom koji vam postane najbolji frend?


Je li i tada dozvoljeno tugovanje, kao nakon prekida veze, i vrijeme za kanticu najdražeg čoko-namaza i repriziranje omiljene serije uz brdo papirnatih maramica? Razgovarali smo s tri studentice, koje su s nama podijelile svoje priču o drugom najtežem prekidu - onom s cimericom koja je postala najbolja prijateljica.

...Ono kad živiš s osobom koja priča s monitorom: Studenti otkrili najčudnije navike svojih cimera...


Mirna, studentica Filozofskog fakulteta priča nam kako je nju i njenu cimericu, ujedno i najbolju srednjoškolsku prijateljicu, obilježilo trogodišnje cimerstvo na prve tri godine fakulteta.

Osjećala sam se kao da prekidam nešto sveto i vječno...


"Osim općeg cimerstva, vezalo nas je i prijateljstvo te prilagodba na potpuno novi zajednički oblik života. U početničkim stresovima studentskoga života, držale smo se jedna uz drugu, kratile vrijeme u trošnom stančiću ispijajući litre turske kave, žalile se, smijale, plakale, svađale, mirile i preživljavale traume. Iskustvo života s najboljom prijateljicom pamti se, a ono što naučiš u prvim trenucima samačkoga života van rodnoga mjesta i obitelji ostaje zauvijek. Puno kompromisa, živaca i odricanja i još malo izdržljivosti i prilagodbe, ono je što drži sve konce pod rukama. I onda odlučiš iseliti u drugi grad, udaljen 300 km od svoje najdraže cimerice, kreneš nekim drugim putem i osjećaš se kao da prekidaš nešto sveto i vječno. Da nisu samo prekidi veze teški, dokazuje i ovaj slučaj trogodišnjeg cimerstva. Ostavljaš za sobom dio mladenačke sebe, ostavljaš grad koji te naučio kako opstati u mnoštvu različitih jedinki i ostavljaš NJU - osobu koja te čvrsto držala u trenucima kada si se raspadao u tisuće komadića. Zvuči kao klišej, ali kad doživite, znat ćete. Nestaje naša mala nastamba, nestaje svakodnevno ispijanje kava na balkonu, druženje i sitne obveze, nestaje zajednički suživot s cimericom, ali ostaje životno iskustvo i prijatelj do kraja", prisjeća se ona.


foto: Shutterstock By fizkes

Pomalo neobičnu priču o susretu sa svojom cimericom i prijateljicom, ispričala nam je i Lucija. Kako nam govori trenutno su u fazi raskida, jer cimerica seli u garsonjeru na lokaciji koja je bliža njenom poslu, a ona sada treba pronaći novu osobu koja će useliti u njenu sobu. Ali nije to ono što je tišti, već upravo taj osjećaj prekida – jer su za nešto više od dvije godine zajedničkog života, postale dobre prijateljice.

...Pojavile su se urnebesne anonimne priče i priznanja cimera - možete prepoznati je li netko pričao baš o vama?...


Više neće zaspati u fotelji u našem raspalom stanu...


"Naša priča je počela kada je moja sadašnja cimerica Lidija došla u stan u kojem sam živjela s još dvije cimerice. Tadašnja cimerica je išla na dva mjeseca u inostranstvo pa je iznajmila svoju sobu.Ta dva mjeseca cimerskog života, imale smo fin odnos, počele smo razmjenjivati bilješke za faks, komentirati profesore, planirati neke izlaske i dva mjeseca brzo su prošla, moja stara cimerica se vratila, Lidija je našla novi stan. Tek tada smo se počele aktivnije družiti, i odlučile smo po završetku semestra da zajedno potražimo neki stan. Bile smo kao ying i yang. Naprimjer, ona je baš htjela tu sobu koja izgleda više kao dnevna, ja ovu koja je kao spavaća, ona voli brisati podove, meni je draže iznositi smeće. Naš suživot je počeo. Kako je vrijeme odmicalo, mi smo se sve više zbližile i čak više ne bih rekla da živim sa cimericom kada me neko pita, već s prijateljicom. Jer to je postala osoba sa kojom sam najviše pričala i najviše ćutila. Družile bih se u njenoj sobi (jer je ona dnevna), ispijale kave i pive i trkeljale o svemu. Preispitivale sebe, jedna drugu, učile jedna od druge, nastojale se prilagoditi i tvrdoglavo držati nečeg svog. Zajedno smo partijale, plakale, tinderisale, diplomirale, zasposlile se, a situacije u životu su nam se toliko preklapale, da više nismo ni same mogle pratiti. Do evo sada, kada ona seli u garsonijeru. I koliko mi je drago što ima uvjete da se osamostali stambeno, toliko osjećam kao da se jedan dio gubi. Iako ćemo mi i dalje biti prijateljice i družiti se, ali rijetko kada će sad zaspati u fotelji u našem raspalom stanu u kojem smo se obje osjećale kao doma", ispričala nam je Lucija

...Traženje \'cimija\' i rezerviranje soba: Ovo su najduhovitiji oglasi i memovi zagrebačkih studenata dok traže cimere...


Prečesto o nekim temama mislimo samo u negativnom svijetlu. Prečesto se i zaista dogode cimeri za koje ne da ne možemo reći da smo prijatelji, već nam je muka kada se prisjetimo što smo bili prinuđeni živjeti skupa. A nekada se posloži ovako.

Nije tu da ujutro lupa po kuhinji i kuha kavu...


"Svoju cimi nisam poznala prije nego smo počele živjeti zajedno na prvoj godini faksa, ali znale su se naše mame i uvjerile nas da je dobra ideja da živimo skupa. Iako smo totalno drugačije osobe koje naizgled nemaju ništa zajedničko, moja mi je cimi kroz tri godine koje smo živjele zajedno postala jedna od najboljih prijateljica. Imale smo svoje rituale od kojih je najbitniji i jedan od prvih bio zajedničko gledanje serije \'Krv nije voda\' i žderanje sendviča za večeru. Zajedno smo kuhale, pričale, živcirale se oko ispita, a na kraju smo postale i \'roditelji\' i udomile mačka! Svaki smo se dan malo po malo sve bolje upoznavale i kada je cimi završila faks i odlučila iseliti iz stana i iz Zagreba, bilo je to gore od prekida s dečkom. Netko je tu svaki dan i sada ga odjednom više nema. Najtužnije je bilo kada je otišla i kada je njena soba ostala prazna. Prvih par dana su mi oči zasuzile svaki put kad bi bacila pogled na tu stranu stana. Falila je jako puno, ipak smo skoro svaki dan bile zajedno, a oproštajno pismo koje je ostavila bilo je samo još točka na i. Prekidi veze su ništa naspram prekida dugog i dobrog cimerstva. Čak iako se s cimi i dalje čuješ, nije tu da ujutro lupa po kuhinji i kuha kavu niti je tu da navečer imaš kome upast u sobu kada se hoćeš družiti. Ali barem imaš prijateljicu za cijeli život!", ispričala nam je Martina svoju srceparajuću cimi-priču.

foto: YAKOBCHUK VIACHESLAV by Shutterstock

Malo se priča i o ženskim prijateljstvima, ljubavni jadi su često udarna tema, ali prijateljske muke slabo tko želi slušati ili potruditi se suosjećati. Ipak, ljudi s kojima nam se putevi isprepletu i postanu naši prijatelji, su najbliže osobe koje imamo, koje trebamo čuvati i na kojem odnosu stalno trebamo raditi. Kada se poklopi da je cimerica i najbolja prijateljica, želimo i tada rame za plakanje i vrijeme za odbolovati prekid.

...S kim bi se slagali? Riješi KVIZ i saznaj koji lik iz \'Prijatelja\' bi bio tvoj savršeni cimer...


Prekid cimerstva, nikako prijateljstva.

A.Z. 
foto: Shutterstock By antoniodiaz

Još vijesti