Granice se otvaraju, ali ipak ostanite kod kuće! Studentica preživjela 'korona-putovanje': 'Kad su javili da ima mjesta u avionu, kao da su dijelili džaba bureke...'

Osim u slučaju posla, mnogi građani ostali su uskraćeni za mogućnost putovanja od sredine ožujka. Dok je još situacija s koronavirusom bila na početku i ne nešto što će se dogoditi Europi, mnogi studenti isplanirali su svoje proljetne praznike. Tako je i studentica četvrte godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, Anamaria za svoj rođendan isplanirala posjetiti Portugal. Putovanja su uvijek avantura, a naša sugovornica nije ni slutila da će posjeta Lisabonu u ožujku 2020. godine biti putovanje koje će zauvijek pamtiti.

Anamaria se na svoj rođendan, 11. ožujka. zaputila u Lisabon k prijateljici koja ondje odrađuje Erasmus. Putovanje je dugo planirala, a kako nam govori, kada je trebala krenuti u Hrvatskoj se o koronavirusu malo pričalo, bilo je desetak slučajeva i nikakve mjere nisu bile na snazi. Ukrcala se na avion, a po slijetanju u Portugal, svijet se već malo bio promijenio.

U Hrvatskoj je objavljena odluka o obaveznoj samoizolaciji i za osobe koje su putovale u inozemstvo unatrag 14 dana i za one koji će negdje putovati. Ubrzo nakon toga, čula je i za odluku o ukidanju izbornih predavanja, a od 16. ožujka i ukidanje obaveznih predavanja na rok od minimum dva tjedna. Svi znamo koliko su još uvijek ta dva tjedna duga. 

"Prvo sam promislila zar je moguće??!! Pošla sam na šest dana odmoriti se od faksa i svega i nastalo je apokaliptično stanje. Da se prva mjera donijela onaj dan kada sam trebala putovati, definitivno bih otkazala put i ostala u Zagrebu. Međutim, sve je krenulo onda kada ne treba, kada sam ja debelo bila u drugoj zemlji", započinje nam Anamaria priču o putovanju u Lisabon u malo nezgodno vrijeme. 

Kada imamo putovanje u planu, uvijek nastojimo misliti samo o zanimljivim i pozitivnim stvarima koje ćemo doživjeti. Tko još može razmišljati o svemu što može poći po krivu? Anamaria nam govori kako je s frendicom komentirala situaciju te da se tada činilo sve u redu. 50-ak oboljelih u Portugalu tad je bila jako mala brojka. Međutim, ovaj put, stvari su umjesto nabolje krenule nekim drugim putem. 

"Iz dana u dan se stanje mijenjalo i to baš onda kad sam ja otputovala, dok je sve dane koje sam bila u Zagrebu situacija bila mirna. Čak je dosta mojih poznanika putovalo na početku trećeg mjeseca i svi su se \'normalno\' vratili, bez ikakvih mjera ili propisane samoizolacije, dok sam ja bila manje sreće od njih", priča nam Anamaria.

S frendicom, Anamaria je planirala ići dva dana na sjever Portugala i obići Porto, Bragu i Guimares. Kako nam govori, korona im je sve prvotne planove pomrsila. Uslijedilo je osmišljavanje alternative, što vidjeti u tako kratkom vremenu, pridržavati se mjera opreza jer situacija se od njenog dolaska iz dana u dan zakuhavala. 

"Uspjele smo dosta toga vidjeti u Lisabonu, ali smo zbog cijele situacije stalno izbjegavale veće grupice ljudi. To nam se tada činilo smiješnim i ludim ali sada kada ovo pišem, ušlo mi je u normalu. Život mi se drastično promijenio u tih par dana. Od putovanja koje je trebalo biti puno iskustva, upoznavanja, razbibrige, pretvorilo se u kontinuirano preispitivanje: Gdje ću u samoizolaciju? Što ako zatvore aerodrome? Kako ću doma?", govori naša sugovornica. 

Vrijeme provedeno u Lisabonu nije moglo proći bez nervoze. Kako nam Anamaria govori, stalno praćenje situacije u Hrvatskoj i svijetu samo ju je činilo napetijom. A činjenica da se sve promijenilo u samo dva dana, stvaralo je pritisak kako će njen povratak doma izgledati. A taj dan morao je doći i došao je 17. ožujka. Kako nam govori, nikako joj nije bilo svejedno kada je započela avantura povratka u Hrvatsku. 

Neki letovi su već bili otkazani zbog koronavirusa, a povratak u Hrvatsku i rodni Dubrovnik za Anamariu je trajao 20 sati. Dvadeset sati, četiri zračne luke: Lisabon, Amsterdam, Zagreb i Dubrovnik i puno pitanja "što me tamo čeka?" U glavi joj je bilo samo da dođe na "hrvatsko tlo" pa će dalje lako. 

Anamaria je boravila kod prijateljice koja je na Erasmusu u malom gradiću Coimbri koji je sjeverno od Lisabona, odakle je i započeo njen višesatni povratak u Dubrovnik. 

"Krenula sam s poznanicom od prijateljice (koja se vraćala sa Erasmusa u Hrvatsku, zbog cijele situacije) s autobusom u Lisabon. S obzirom na to da nam je let bio u 5 ujutro, bile smo svjesne da ćemo dugo čekati, i da skratimo to čekanje kupile smo kartu za zadnji autobus iz Coimbre koji je išao u 10 sati s dolaskom u ponoć u Lisabon.Tu sam prvi put stavila rukavice i masku, iskreno sam se malo i bojala, jer ću veći dio svog putovanja provesti po aerodromima i avionima koji su najgori mogući izvor zaraze. Masku i rukavice nisam nikako skidala, osim kad sam nešto išla jesti ili piti", prisjetila se svog povratka Anamaria. 

Studentice su u Lisabon došle oko ponoći, autobus ih je iskrcao na aerodromu gdje je ispred ulaz stajalo 50-ak ljudi. 

"Prvo nam nije bilo jasno zašto, a kasnije smo skužile da je to zbog virusa i nikoga tada nisu puštali da uđe na aerodrom. A vani isto nije bilo ugodno. Dani u Lisabonu su vrući dok su noći užasno hladne. Još je u našem slučaju puhao vjetar a temperatura je bila oko 8 stupnjeva. Prvo nismo mogle vjerovati da ćemo ostati vanka punih 5 sati, al kasnije smo uspjele naći \'drugi ulaz\' na aerodrom gdje je neki dobar zaštitar puštao ljude da se ne smrzavaju vani i da slobodno uđu u toplo. Tako smo ušle unutra, i stale sa strane, da imamo minimalni doticaj sa ljudima", govori nam Anamaria. Kako dodaje tek sada kada se prisjeća uočava da su se ljudi počeli bojati jedni drugih, ali i da se sve to preživjelo.

"Nakon tih 5 sati na aerodromu, kada smo čule rečenicu \'check in is open for flight to Amsterdam\', sreća je bila ista kao da smo čule da se dijele džaba bureci”, kroz smijeh nam priča Anamaria i govori da su već bile gladne. 

"Nakon granične kontrole i skeniranja (ja sam naravno zvonila) ručne prtljage itd, napokon smo došle u veliku prostoriju gdje smo provele iduća 2 sata (s obzirom na to da se check in otvorio u 3 ujutro). Tu smo sjele i uzele nešto za popiti i pojesti jer smo umirale. Avion za Amsterdam je bio prepun. Nije bilo slobodnog mjesta, a dosta ljudi koje sam unutra vidjela su bili bez maski ili rukavica, tako da sam se osjećala kao neki terorista (čudno su nas gledali sa svim tim rekvizitima)", priča naša sugovornica te dodaje da je iz razgovora sa ženom koja je sjedila do nje skužila da mnogi i dalje nisu upoznati sa situacijom oko koronavirusa. Oni su još uvijek živjeli u nekom svom svijetu.

"U Amsterdamu sam se osjećala nekako korak bliže kući. Rekli su nam da će let kasniti nekih 30-ak min, što meni baš nije bilo drago jer sam bookirala let za Dubrovnik u 14:50, dok bi moj let iz Amsterdama trebao sletjeti u 13:30 (neračunajući novonastalo kašnjenje). Već me lagano hvatala neka briga hoću li stići, ali sam ostala pozitivna. Napokon, u Amsterdamu sam mogla čuti hrvatski jezik. Nisam dugo bila na putovanju, ali mi je prifalio. Ušli smo u dio gdje je boarding za Zagreb. Srećom, ovdje nisam morala prolaziti skener jer bi opet zazvonila. Osjetila sam lagani umor. Već je 24 sata prošlo od kada sam budna, oči su mi se sklapale, a nisam imala gdje zaspati. U tom trenutku na razglasu sam čula svoje ime i prezime i da dođem hitno na boarding. Nije mi bilo jasno zašto, jer sam napravila online check in i sve je ok prošlo. Pošla sam tamo da bi mi zemaljska stjuardesa dala kartu za boarding i pitala me na engleskom: znate li da prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku morate ići u obaveznu samoizolaciju u trajanju od 14 dana? Na što sam odgovorila da znam, da sam upoznata s procedurom (zadnjih par dana sam imala vremena i istraživala sve moguće o virusu, samoizolaciji itd). Nasmijala se i dala kartu", prepričava naša sugovornica. 

Anamaria se napokon ukrcala u avion za Zagreb koji je bio pun, uglavnom hrvatskih državljana. 

"Koliko sam mogla čuti tu je bilo studenata, pomoraca, putnika kao ja, erasmusovaca, itd.. Tijekom leta podijelili su nam papire na kojima smo morali ostaviti svoje kontakt podatke u slučaju da ima netko zaražen u avionu da nas mogu što prije kontaktirati. To smo dobili samo za vrijeme leta iz Amsterdama – Zagreb. Iz Lisabona-Amsterdam nismo nikakav papir dobili sto mi je bilo čudno, jer je veći bio avion i puniji od ovog. Napokon sam sletjela u Zagreb u 13:45", govori nam ona. 

Sa obzirom na kašnjenje, Anamaria je pokušavala smisliti kako da što prije prođe graničnu kontrolu koja ju je čekala na izlazu iz međunarodnih letova. Zahvaljujući poznanici koja se prije nje našla u redu, i ljudi iz natrpanih redova koji su je odlučili propustiti kako ne bi zakasnila na let za Dubrovnik, naša sugovornica se uspjela nakon 30 minuta čekanja probiti do granične kontrole. 

"Dala sam svoju putovnicu na što me policajac pitao gdje sam bila. Rekla sam mu da sam bila u Portugalu, na to me pitao jesam li bolesna i imam li kakve simptome. Pogledao me \'mrkim\' pogledom (u smislu, de si išla putovati kad si mogla ostati doma, sad meni ode stvaraš posao bez posla). Rekla sam mu da nemam, da sam umorna i jako dobrog fizičkog i psihičkog stanja", prisjeća se Anamaria i dodaje da je dobila svoju putovnicu s dva papira: jedan je bio o mjeri samoizolacije (što raditi u slučaju pojave simptoma), dok je drugi bio s popisom zemalja i brojeva koje može nazvati u slučaju potrebe za psihološkim savjetom. Ostavila je svoju adresu u Dubrovniku na kojoj će boraviti u samoizolacije i zaputila se do novog i posljednjeg check-ina.

"Krenula sam trčati do pulta za check in. Sve stignem i check in i prođem kontrolu (opet zazvonim) i dođem do gatea za boarding, da bi javili da će let kasniti. Odlično... A ja protrčala cijeli aerodrom od vrha do dna samo kako bi stigla. Nakon sat vremena napokon sam dočekala poziv na boarding i krenula za Dubrovnik", privodi priču kraju Anamaria. 

Kako nam govori umorna i iscrpljena uspjela je napokon doći doma i iza sebe ostaviti ludi put i zgode i nezgode. 

"Iako sam bila u samoizolaciju, tih 14 dana mi je brzo prošlo. Na početku teže se naviknuti dok si sam, al\' kasnije bude sve bez problema. Zaokupila sam se faksom, video pozivima, filmovima i brzo je prošlo, srećom bez ikakvih simptoma", govori Anamaria a svoju posjetu Lisabonu naziva "korona-putovanjem". 

"Ovo putovanje ostat će mi dugo u sjećanju. Biti će još jedna stvar koja nije uobičajena da se dogodi tijekom života, a doživila sam je iz prve ruke", govori nam ona i dodaje da joj putovanja užasno nedostaju i jedva čeka da bukira novi let. Ali bez pretjeranih avantura. 

"Saznala sam i da sam upala na Erasmus i trebala bi ići sljedeći semestar. Tako da ako bude sve u redu s ovom situacijom oko korone, Istanbul-here I come!", kroz smijeh govori Anamaria i čini se da nju u avanturama ipak ni korona ne može zaustaviti.