facebook,
whatsapp
Limb ispitnih rokova u svoje je "pakleno" naručje primio studente, a u tom začaranom krugu stresa, učenja, nespavanja i kukanja našlo se i čekanje. Čekanje je ono što jednako mrze i studenti i umirovljenici pa ne čudi što je iščekivanje ispitnih rezultata omraženo.
Dok neki čekaju rezultate ispita da vide jesu li kojim čudom prošli, druge zanima koliki su broj bodova ostvarili pa da mogu učiti za usmeni ispit. Prošli ispit ili ne, svim studentima glavom prolaze ovakve misli:
"U redu, nije još ispravio, ali će to sigurno učiniti danas jer je pedantan profesor"
Ovu misao studenti imaju nakon pisanja ispita kod profesora kod kojeg je uglavnom sve po propisima. On se uvijek pojavljivao na predavanjima, materijale je uvijek poslao kada je rekao, redovito je održavao konzultacije i uvijek ispit ispravi isto dan. Nažalost, studenti imaju malo ovakvih profesora pa samim time i misli.
"Još nije ispravio? Naravno da nije, a bitno da mi uvijek moramo sve na vrijeme izvršiti"
Špotanje profesora pa makar i bez prisutnosti kolega je glavna zanimacija većine studenata pa onda kada ga profesor ne ispravi sekundu nakon održavanja je velika tragedija. Ovdje se radi o profesoru koji zahtijeva puno od studenata, ali se sam ponaša aljkavo te ne može poslužiti kao primjer savjesne i marljive osobe. Valjda će ovaj profesor ispraviti ispit do kraja rokova.
"Ispravljanje ispita vam donosi kruh, što se čeka?"
Ovo je uvijek nekako glavni argument u našim glavama za profesora koji kao ne obavlja dobro svoj posao. Premda ispravljanje ispita i podučavanje drugih profesorima donosi kruh, kako bi taj kruh zaradili, oni moraju imati više kolegija pa samim time više grupa i više ispita za ispravljati. Treba li nabrajati dalje?
"Daj više ispravi taj ispit da znam hoću li ići u birtiju na pivo ili ostati doma i učiti za usmeni"
Vrijeme je da budemo iskreni prema sebi i drugima pa javno kažemo da više volimo piti pivo (ili bilo što drugo) nego učiti za usmeni. Ili pismeni. Svejedno. Kako god okrenemo, ispijanje hmeljnog napitka nam je draža zanimacija, a kada su ljetni rokovi tada tek želimo brže ispravljen ispit da znamo trebamo li uživati u omiljenoj aktivnosti ili učiti za usmeni.
"Garant će ih ispraviti prekasno kad mi se više neće dati učiti za usmeni"
Znate onaj osjećaj kada ste se već oprostili s tim da ste pali pismeni ispit (jer ste naravno išli provjeravati kasnije u skripti jeste li na određena pitanja točno odgovorili) i zavalili se u krevet i upalili si prethodnu sezonu Igre prijestolja, a rezultati ipak dođu kasnije i vidite da ste nekim čudom ipak prošli? Ma sigurno znate i zato će vam ova misao uvijek biti negdje u malom mozgu.
"Ma što se ti nerviraš oko tih ispita? Život je jedan, ionako ništa nema smisla, nemoj ni gledati rezultate"
U nekoj fazi iščekivanja ispita vrte nam se glavom nihilističke misli, pretvaramo se u mladog Nietzschea, uvjeravamo sami sebe da ionako ispiti kao ni život nemaju smisla. A opet s druge strane, budući da je život jedan, a sve drugo nema smisla, rezultate automatski bacamo u smeće, radimo si koktel i prizivamo povjetarac u kosu i govorimo si: "Ima rokova!".
