Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Probila led u Madridu: Ovo je prva hrvatska studentica u kolicima koja je otputovala na razmjenu

MojFaks | Nakon predavanja, 09.12.2019.



Probila led u Madridu: Ovo je prva hrvatska studentica u kolicima koja je otputovala na razmjenu

Marija Kotarski je pri rođenju ostala bez kisika zbog čega joj se oštetio centar za ravnotežu i finu motoriku pa ima cerebralnu paralizu. Kreće se u kolicima, a kako nam na početku razgovara govori uvijek je bila tretirana kao potpuno ravnopravna u svojoj okolini.

Nakon srednje škole upisala je Španjolski jezik i književnost i Talijanistiku – dva jezika koja je jako voljela. Studentsko razdoblje joj je bilo divno, a kao najdraže iskustvo izdvaja nam svoju Erasmus avanturu u Madridu koja je trajala deset mjeseci. 

"To je bio najljepši mogući završetak studija! Nakon povratka sam napisala diplomske radove, obranila ih, i već godinu i pol dana radim u struci, predajem oba jezika u svojoj nekadašnjoj srednjoj školi, talijanski kao redovan predmet u okviru jednog od strukovnih smjerova, a španjolski, sam, prema želji učenika, počela održavati od ove godine kao izvannastavnu aktivnost", priča naša sugovornica, koja je bila prva studentica s invaliditetom iz Hrvatske koja se odlučila za Erasmus avanturu. 

Od ideje do prijave prošla su dva tjedna  


Ljubav prema španjolskom jeziku donijela je i sanjarenje o odlasku u hispano zemlju, kako bi iskusila taj način života i pričala samo na španjolskom. Marija je avanturista, i kako nam govori oduvijek je privlačila ideja samostalnog odlaska u stranu zemlju. Priliku za avanturu uočila je kada je bila na kraju pete godine studija, posjetivši Erasmus info dan. 

"Tijekom sastanka mi je samo došla ideja: 'a da se ja na to prijavim'? Trenutak mi se činio idealan. Sve sam odslušala, položila, još samo diplomski sam trebala obraniti, ne trebaju mi nikakva formalna priznavanja, neću ništa izgubiti, a puno mogu dobiti. Nazvala sam mamu, rekla na čemu sam bila  i kakvu ideju sam dobila, a mama je samo rekla: 'pa probaj, tko zna'. Od ideje da bih se mogla prijaviti pa do prijave prošla su svega dva tjedna. Nekako se brzo sve odigralo", prisjeća se Marija. 


foto: privatna arhiva

Što se tiče papirologije, na razini fakulteta nije bilo nikakvih dodatnih papira u odnosu na prijave studenata bez invaliditeta. Marija je od tri moguća sveučilišta za prijavu, odabrala dva među kojima joj je favorit bio Universidad Complutense de Madrid. To Sveučilište primalo je samo jednu osobu iz Hrvatske, a kako naša sugovornica govori bilo je tu dosta papira, ali je sve uspjela prikupiti i poslati dan prije roka. 


U svemu tome probijala je led


"Dobila sam Complutense. Kad  su došli rezultati i kad sam saznala da sam dobitnik, nakon prvotnog šoka i sreće počela je prava neizvjesnost. Trebala sam ispuniti obrazac za dodatnu financijsku potporu na koju studenti s invaliditetom imaju pravo, trebalo je kontaktirati s ljudima iz Španjolske, naći smještaj, pratnju, ispitati uvjete... Kroz sve sam prošla potpuno sama, nitko mi nije pomogao, bila sam prepuštena sama sebi. Od svibnja do rujna, dok nisam otišla, poslala sam valjda tisuću mailova. Svi isto govore, vrtiš se u krug. U jednom trenu je čak bio upitan odlazak, prestala sam vjerovati, bilo mi je dosta... Ali sam ipak otišla na kraju, posložilo se i otišla sam", govori nam Marija. 

Prije svoje prijave i odlaska na Erasmus, Marija nije znala ni jednog studenta s invaliditetom  iz Hrvatske koji je išao na studentsku razmjenu. "Mogu reći da sam u svemu tome probijala led, nije bilo lako, ali kad čovjek dođe do krajnjega cilja, zaboravi sve što je bilo teško", govori nam ona. 

Našoj sugovornici u svakodnevnom životu potrebna je pomoć, najviše u vidu njege, tako da ona ne bi mogla biti potpuno sama u Madridu. Prvotni plan bio joj je pronalazak asistenta ili prilagođenog smještaja koji ima usluge koje su njoj potrebne. Međutim, financijski (ni uz potporu uslijed drugih troškova) to sve ne bi uspjela pokriti. "Moja starija sestra je baš u tom periodu ostala bez posla pa je ona išla sa mnom. Ispostavilo se na kraju da je i njoj jako dobro to došlo, jer je naučila španjolski, i njoj se jako dopao Madrid, a praktički odmah nakon što smo se vratile je našla i novi posao. Jako sam joj zahvalna što mi je pomogla", govori nam Marija. 


Foto: Privatna arhiva

I Madriđani su se čudili, kako uspijeva sama u kolicima...


S obzirom na to da joj je od obaveza prema fakultetu u Zagrebu ostao samo diplomski, Marija je kolegije u inostranstvu upisala prema svom interesu, najviše književne i lingvističke i tako proširila svoje znanje. Pronašla je kolege, družila se, izlazila, išla na izlete i iskoristila maksimalno svoje Erasmus iskustvo. 

"Uklopila sam se izvrsno, naučila sam se potpuno sama kretati po gradu u elektromotornim kolicima, svaki dan sam podzemnom željeznicom sama odlazila do fakulteta, naučila sam cijeli grad. Danas, bez pretjerivanja, kažem da mi je to drugi dom. Da dođem opet, sama, znala bih se snaći bez problema. I Madriđani su se čak čudili kako to da se ja, strankinja u kolicima, tako dobro snalazim po gradu sama. Našla sam i ekipu studenata s invaliditetom, izlazili smo i družili se, razmijenili iskustva što se tiče prava osoba s invaliditetom... Divno je bilo", priča nam Marija. 

Na jednom skupu upoznala je i "drugu mamu"


Na Complutense sveučilištu bila je organizirana tribina za studente s invaliditetom o Erasmusu, kako bi studenti koji razmišljaju o razmjeni dobili informacije. Marija je bila pozvana kao jedna od govornica. 

"U Madridu, kad netko od studenata s invaliditetom želi na Erasmus, Ured za studente s invaliditetom pomaže u pripremama, već godinu dana unaprijed. Kad sam to vidjela, oduševilo me je. Trebala bi i kod nas postojati slična stvar, ured koji bi studentima oko svega pomogao, koji bi promovirao Erasmus među studentima s invaliditetom", priča nam Marija i govori kako je na skupu upoznala svoju drugu mamu. 


Foto:Privatna arhiva

"Na tu tribinu sam bila pozvana i ja, pozvala me je predsjednica ESN-a Madrid, a dovela je i svoju mamu Dolores, da čuje. Nakon tribine smo se upoznale, Dolores se oduševila mojom pričom, moja sestra joj se dopala... Pozvala nas je k sebi kući na paellu, rekla mi da kad se vratim sama drugi put ne mora brinuti moja mama, da ja mi je ona odsad mama u Madridu… Divna je to žena, jako ju volim", govori nam ona te dodaje kako se i danas čuju, te se nada nekoj ponovnoj skorijoj posjeti Madridu i mami. 


Odlazak na Erasmus preporučuje svima 


Marija bi svoje Erasmus iskustvo svakako ponovila. Prije četiri godine kada se prijavljivala na Erasmus, najteže joj je pala neizvjesnost prije odlaska, dugotrajno slanje mejlova, pripreme. Ali nije odustala i uspjela je. Da ponovno ide kao studentica, govori nam da bi ovaj put sve bilo opuštenije i znala bi kako urediti stvari da ide potpuno sama. 

"Iskustva koja sam doživjela svakako će mi pomoći u budućnosti. Drago mi je da sam probila led u tom pogledu, drago mi je da nisam ostala jedina jer je nakon mene otišla jedna cura iz Rijeke. Od srca bih studentima s invaliditetom koji razmišljaju o Erasmusu, ali ih je možda strah, poručila da se ne boje i odvaže se, jer je iskustvo stvarno neprocjenjivo. Upoznat ćete nove ljude, doživjeti neobične stvari, i što je najvažnije, dokazat ćete i sebi i obiteljima da, bez obzira na fizičke teškoće, vi to možete, a to je u svemu čak i najvažnije", za kraj našeg razgovara govori nam avanturistkinja Marija, a mi joj želimo u skorije vrijeme neki posjet hispano zemljama. 

Anja Zulić
Foto: privatna arhiva


Marija KotarskiErasmusMadridavanturastudenti sa invaliditetom



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se