Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

Podsjećaju na obitelj i prijatelje: predmeti koji studentima pomažu kad presele u novi dom

MojFaks | Nakon predavanja, 06.06.2016.



Podsjećaju na obitelj i prijatelje: predmeti koji studentima pomažu kad presele u novi dom

Nije lako ostaviti obiteljski dom i zaputiti se u drugi grad na fakultet. U procesu prilagodbe na novi način života studenti često uzimaju njima drage stvari iz obiteljskih kuća i nose ih u studentske sobe i stanove kako bi im pomogli u trenucima kad ih uhvati nostalgija za domom ili rodnim gradom.

Većini studenata se odlazak od kuće na fakultet u drugi grad djelomično sviđa kao ideja, jer ipak postaju samostalni. No, takav život može ponekad biti malo teži zbog česte nostalgije za domom koja vreba sve nas - pogotovo na početku studija.

Srećom, neki od njih imaju predmete koji ih podsjećaju na njihov dom, roditelje, prijatelje i na taj način pomažu im da se u novoj sredini, novoj sobici ili novome stanu osjete barem djelomično kao kod kuće. Neki od studenata s nama su odlučili podijeliti o kojim je predmetima riječ.

Neki studenti ne mogu zamisliti da se vrate u stan ili sobu nakon predavanja, a da u sobi ne vide svog omiljenog medvjedića ili omiljenu šalicu. Koliko god to njihovim prijateljima i roditeljima možda izgledalo čudno, mora se priznati da im je to lakši način za preboljeti kako odlazak, tako i odvojenost od obitelji i svega što su godinama gradili u rodnome gradu.


foto: imgrum.net

Ne samo da se osjećaju izgubljeno u novom gradu, nego se javlja i osjećaj straha da će teško steći nove prijatelje i opustiti se.

Jastuci i magnetići protiv sjete i melankolije


Naši studenti svake akademske godine dožive sličnu sudbinu. Primjerice, Ana s Filozofskog fakulteta je u Zagreb došla iz Splita, a oko prilagodbe joj je najviše pomogla prijateljica koja ovdje živi već neko vrijeme.
"U početku mi se grad činio ogroman, toliko da sam iz studentskog doma išla tramvajem na faks. Kako sam ovdje došla na diplomski studij iz Splita, imala sam već nekog iskustva, pa sam se relativno brzo navikla na grad. Od najveće pomoći bila mi je prijateljica koja je tu već par godina. Svoj život u domu ne mogu zamisliti bez jastuka, koji me podsjeća na dom", kaže ova studentica.


foto: obrt-malestvari.hr

Lucija je u Zagreb doputovala iz Hrvatskog zagorja, a prvi joj je dojam bio da je grad velik, a ljudi hladni i izolirani. Kako tada nije znala puno ljudi, u počecima se najviše ‘družila’ s knjigama Charlesa Bukowskog, a uskoro je upoznala i društvo divnih ljudi koji su joj pomogli da se lakše prilagodi novim uvjetima života. Velika joj je potpora bio i njezin partner, ali i brat koji joj je više rekao o dobrim i lošim stvarima koje veliki grad ima. Danas joj studentsku sobu krase ukrasi koji je podsjećaju na rodni grad i umanjuju sjetu.

"Hladnjake u Zagorju i u stanu u Zagrebu krase Putinovi magnetići, tako da je dom tamo gdje je i Putin. Ovdje su, naravno, stvari koje sam prenijela iz svoje sobe doma, kojima sam uredila dio prostora u stanu, tako da ga na neki način 'domski' personaliziram i da me uvijek podsjeti da se brzo vraćam. Neizostavna su i mamina jela koja svake nedjelje uredno zapakira kao da hrani omanju državu i kao da same staklenke viču: ‘Jedi, dijete!’ Mislima sam uvijek doma, tako da je materijalno ionako manje važno. Važna je jedino činjenica da se za vikend vraćam svome domu i svome zelenilu iz gradskog asfalta, jer ću uvijek radije odabrati makadam", priča ova simpatična studentica.


foto: zazzle.co.nz

Suhomesnati proizvodi i zimnica najbolje liječe tugu za domom


Nakon što je došla iz sredine u kojoj je imala 5 minuta pješačenja do škole, Nikolini Pintarić sa Zdravstvenog veleučilišta trebalo je neko vrijeme da se privikne na tramvaje i drugačiji život i ljude. Srećom, dečko, koji je već godinu dana živio u Zagrebu, olakšao joj je prihvaćanje nekih novih životnih navika. Danas, kao prava Slavonka, kao najčešće suvenire svog rodnog kraja navodi suhomesnate proizvode kojima joj je ispunjen hladnjak.


foto: oblizeki.com

"S obzirom da sam Slavonka, u hladnjaku uvijek moram imati suhomesnatih proizvoda i zimnice, pa makar ih i ne jela. To mi je nekako običaj koji je vezan uz moj kraj. Imam i podosta ukrasa koje su mi kupili rođaci, pa su mi oni podsjetnik da imam ljude kojima je stalo do mene i koji me podržavaju i zato su mi vrlo dragi", kaže Nikolina.

Jasna Ožanić
foto: Shutterstock


nostalgijapreseljenjesuveniriprilagodbastudentski dom



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se