I ti prije ispita govoriš 'Glup sam' ili 'Ništa ne znam'? Evo zašto je to LAŽ i kako prestati vjerovati u nju

Studenti se posebice u siječnju i veljači, odnosno u ispitnom periodu osjećaju rastreseno i zabrinuto, što zbog učenja, što zbog same organizacije i provedbe nadolazećih ispita. Stres, nervoza i trema prije samih ispita sasvim su normalne i uobičajene pojave kod većine studenata. S obzirom na učestalost ove pojave, ona zauzima i prigodan psihološki termin – ispitna anksioznost.

Ispitna anksioznost odnosi se na neugodne osjećaje brige, bojazni, uznemirenosti, bespomoćnosti i zabrinutosti oko posljedica ispitivanja koje se javljaju u situacijama kada se nečije znanje ili izvedba procjenjuju. Niže razine ispitne anksioznosti nisu zabrinjavajuće ni nepoželjne, ali ako je ona intenzivna i ustrajna, može bitno negativno utjecati na nečiji akademski uspjeh pa i ukupnu dobrobit, objašnjava doc. dr. sc. Ana Kurtović s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, a prenosi Glas Slavonije.

Svaki oblik anksioznosti, pa tako i ispitna, složen je fenomen koji ima svoje emocionalne, fiziološke, kognitivne i ponašajne sastavnice koje je za njegovo razumijevanje važno znati prepoznati i razumjeti. Emocionalne su sastavnice ljudi obično prvo svjesni. Ona uključuje osjećaje kao što su nervoza, strah, napetost, tjeskoba i slično. Takve su emocije, koje također privlače pažnju osobe, popraćene različitim tjelesnim reakcijama kao što su znojenje, drhtanje ruku, crvenilo lica, ubrzan puls, osjećaj napetosti u različitim dijelovima tijela.

Tipični su primjeri kod ispitne anksioznosti misli poput: "Ovo je strašno", "Neću izdržati", "Past ću ispit", "Mislit će da sam glup, čudan", zatim zaključci poput "Glup sam" ili "Slab sam" te pretpostavke poput "Ako vidi da sam nervozan, mislit će da ne znam" ili "Ako se ne mogu odmah sjetiti odgovora na pitanje, neću se uopće sjetiti". Takve misli, zaključci i pretpostavke povećavaju anksioznost ovisno o tome koliko se takvim mislima vjeruje. Naime, svaka će osoba bar ponekad imati takve negativne misli, ali ako su one prolazne i osoba ne obraća previše pozornosti na njih, odnosno ne tretira ih kao točne i istinite, onda one neće imati velik učinak na njezinu anksioznost ni na općenito funkcioniranje. Problem nastaje kada se takvim mislima pridaje velika važnost i tumači ih se kao istinite te se zbog toga dulje zadržavaju u svijesti osobe i negativno utječu na to kako se ona osjeća.

Prvo i osnovno, dobra je priprema jako važna. Što je učenje kvalitetnije (bolje organizirano), to je veća vjerojatnost da će osoba biti sigurnija u svoje znanje i posljedično biti manje anksiozna. Tijekom učenja važno je umanjiti distrakcije, naći optimalno vrijeme i tempo učenja (netko uči bolje navečer i više vremena odjednom, a nekome trebaju češće stanke i jutarnji je tip), voditi računa o motivaciji (pratiti napredak kroz gradivo i nagraditi se za napredak), planirati stanke i opuštanje i slično. Na samom ispitu korisno je prvo skenirati ispit te odgovoriti na odgovore koji se sigurno znaju (tako se izbjegne obeshrabrenost ako su prva pitanja teža). Također, korisno je imati na umu da anksioznost varira i da, bez obzira na to koliko je u nekom trenutku visoka (najčešće na početku ispita), počet će opadati, osobito ako se koriste neke tehnike poput distrakcije, tehnike disanja i slično.

Tipičan primjer misli na samom ispitu jest: "Ništa ne znam". Ako je student učio za ispit, ta misao sigurno nije točna. Točno je da se sada ne može dosjetiti odgovora na neko pitanje, ali znači li to da ništa ne zna, da se neće ni kasnije moći dosjetiti odgovora ili da se ne može dosjetiti odgovora na neko drugo pitanje? Najvjerojatnije ne znači. Također, pitanje koje često muči studente prije, tijekom i/ili nakon ispita jest: "Što ako padnem ispit?". Takva pitanja zapravo nisu pitanja, nego je njihovo značenje "nešto će se loše (katastrofično) dogoditi". Umjesto da se ostane s tim osjećajem, korisno je odgovoriti na to pitanje, ali na konstruktivniji način.

...Štreberica i YouTuberica dijeli naj savjete za učenje: Knjiga pod jastuk – NE, ali bojanje MOŽE!...

Primjerice, kakve će biti objektivne posljedice ako se padne ispit (ako je prvi rok, vjerojatno posljedice nisu velike), što se može napraviti nakon toga (otići na uvid u ispit ili konzultacije, vidjeti gdje su pogreške kako bi se više vremena posvetilo tom gradivu, izići na sljedeći rok) i slično. Konačno, korisno je nakon ispita preispitati svoje zaključke. Je li ocjena dobar uistinu neuspjeh? Je li pad na ispitu uistinu dokaz da ste nesposobni? Zapamtite, sama činjenica da ste tu gdje jeste, da ste prošli neke prepreke govori u prilog tomu da ste dovoljni dobri, a povremeni su neuspjesi dio procesa učenja.

Više o ovome progovorila je doc. dr. sc. Ana Kurtović s Odsjeka za psihologiju, a cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Zaključila je, naposljetku, da bez imalo umanjivanja važnosti ispita, imajte na umu da je zdravlje važnije i da su to ipak "samo" ispiti, a ne borba na "život ili smrt".

V.S./izvor: Glas Slavonije

foto: Unsplash