V.S u Nakon predavanja

Nakon izlaska proživjela dramu zvanu ZET noćna linija: 'Miris mokraće pomiješan s mirisom alkohola, prilaze mi 2 dečka...'

Zagreb – metropola i glavni grad, užurban način života, pregršt dostupnih sadržaja i mnoštvo mogućnosti. No, kao i svaki drugi grad, Zagreb ima svoju mračniju stranu...

25. veljače 2020 15:49
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Zagreb, kao glavno središte studentske populacije, nepresušno je vrelo mladenačke agilnosti. Faks, predavanja, kave, druženja, izlasci – sastavni dio života svakog studenta! Kad ekipa obavi sve obveze i položi sve ispite, naravno da će iskoristiti prvi sljedeći vikend za izlazak, jer treba netko i diplomirati za šankom. U izvjesnom vremenu žustrog izlaska, povratak doma najgori je dio cijelog izlaska. Poznato je da ZET-ove noćne linije ne dežuraju pri zatvaranju svakoga noćnoga kluba tako da ćete morati, ili ostati još pola sata duže vani, ili čekati iduću noćnu liniju. Kao i svi, tako i studentica koja je za naš portal podijelila svoje, pomalo traumatično iskustvo, ispričala je koje je neugodnosti doživjela kad se nakon izlaska vraćala kući. Također, stavlja imperativ na to, iako se u ovoj priči radi o njezinom iskustvu, da je ovo priča gotova svake druge kolegice s faksa ili posla. 

\'Odjednom su svi u tvojim očima hladnokrvni silovatelji\' 


"Kao i svaki prosječan student, vikend pokušavaš iskoristiti za opuštanje (čitaj izlazak). Tako je bilo i jednog petka. Ide se van, raspoloženje na nivou, samo čekaš da se malo opustiš od svih drugih obaveza koje te sljedeći dan čekaju. Kako se legendarni party lagano privodi kraju izlaziš iz kluba i pritom razmišljaš na koji način ćeš (živ) doći doma. Budući da je bio „visok“ datum (ili ti se isprazni baterija na mobitelu) pokušavaš ne trošit na Uber, nego se oslanjaš na javni prijevoz. 4 sata ujutro – Tomislavac. Tri čovjeka, od kojih 2 vidno pijana. I ja. Tu i tamo prođe još neki, ali situacija je ta da su odjednom svi u tvojim očima hladnokrvni silovatelji, tj. prvoklasni sumnjivci. Uključiš svoje šesto čulo koje brine da ni s kime ne ostvariš eye-contact i da si na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnih sumnjivaca. I naravno, krenu mi prilazit dva dečka (oko 28 godina), a ja se naravno pravim da ih ne vidim. Jer tako to inače ide, gledaš u mobitel i mrtav si ozbiljan. U tom trenutku u glavi mi je jedna jedina misao i želja: „Makni se, makni se, makni se, makni se.“ Eto mi pitanja: „Imaš cigaretu?“. Odgovorim: „Nemam.“ Kaže mi dotični: „Lažeš.“ i krene mi se unosit već dalekooo u osobni prostor. Ja se odmaknem korak iza i obratim mu se rečenicom: „Molim te, nemoj, smeta mi.“ Ovaj što je stajao pored njega samo me gleda i smije se. Prvi mi tad gromoglasno odvrati: „Štaa je?? Nemam kugu!“. U tom trenutku molim sve žive i nežive da ostanem živa i da dođem kući pa me napokon nakon izvjesnog vremena ostave na miru i odlaze. Priča se nastavlja – dolazi večernji bus.




foto: MojFaks


ZET noćna linija – miris mokraće i alkohola, starci koji hrču po stolicama


Ulazim u bus koji je, na moje iznenađenje, krcat. Prvo što te zapuhne je miris mokraće pomiješan s mirisom alkohola, a pogled ti pada na starce koji hrču po stolicama i izlazi im slina iz otvorenih usta. Lagano sve već nalikuje na uvod u neki hororac. Stojim u nekom kutu, pored naizgled normalne osobe i piljim kroz zamagljeni prozor odbrojavajući tramvajske postaje. Da bi stvar bila bolja, striček vozač nije htio krenuti na nekoliko stanica jer su srednjoškolci non-stop kliktali tipkalo u busu (kad nisu ljudi trebali izlaziti) što je razbjesnilo vozača pa se cijela vožnja nepotrebno odužila za 30 minuta. Od tog dana – Uber je moja desna ruka i najbolji prijatelj", kazuje nesretna studentica.

U praznom busu sjedne na sjedalo kraj mene i tada je sve krenulo...


Noćni život u Zagrebu ne predstavljaju samo izlasci, nego i odlazak na posao u ranojutarnjim ili kasnovečernjim satima. Vjerujem kako nekolicina studenta radi i na Božić (jer mi studenti kao ne moramo imati blagdane). I \'ajde, pomiriš se nekako s tom činjenicom, i uputiš se u smjenu koja počinje od 7 sati ujutro. U 5:50 odlaziš na bus, i naravno ne očekuješ nikog, jer je spomenuti – BOŽIĆ. Ulazim u bus, pozdravim vozača i sjednem na neko slobodno mjesto. U busu smo vozač, ja i naravno neki pijanac koji samo što ne padne s tog sjedala na kojem tetura. Vozimo se i prilazi mi dotični. Sjedne na sjedalo pored mene i krenu pitanja: \'Ej, kak se zoveš?\'. Ignoriram ga i pravim se da ga ne čujem. Radi potrebe priče zvat ćemo ga Luka. Luka bulji u mene i nastavlja: \'Daj kak se zoveš, ja sam malo zaružio znaš.\'. Pokušavam ostat smirena i odgovaram: \'Aha, aha.\' Na to krene lavina pitanja: \'Jel\' tu živiš? A di ideš? Di radiš? A šta i danas radiš? Jel imaš Facebook? Daj me dodaj. Daj pričaj nešto.\' U međuvremenu u bus ulaze i drugi ljudi i nitko da bi se ubacio ili rekao nešto. Trudim se davat mu minimalno pozornosti i nekako završit cijeli razgovor – da bi me, prilikom izlaska iz busa, Luka povukao za ruku govoreći: \'Daj idemo na kavu!!\'. Istrgnem se nekako i krenem prema tramvaju. Moj prag tolerancije je već odavno narušen. 

...ZET-ov kontrolor grubo izvrijeđao studenticu: \'Ajde zovi policiju. Ajde. Kravo glupa!\'...


...\'Daj dokumente ili ću ti skenirati osobnu\': ZET-ovi kontrolori studentima prijete uređajem iz budućnosti...


Ulazim u tramvaj, sjednem i pokušavam se smiriti. Kad eto, ni minute, dolazi Luka i sjedne na sjedalo pored mene. \'Joj baš si zgodna\' i krene me dirat s rukom po ramenu. Kažem mu, \'Nemoj molim te, smeta mi.\' Ajde nekako prestane. Zapali cigaretu. U tramvaju! Kao da je to sasvim neka normalna stvar i navio se sto na sat. Ponovo podnosi istih 928392 pitanja, ljudi nas gledaju, a suze u mojim očima samo što ne skliznu niz lice. Zatim kako mu nisam pridavala nimalo pažnje krene me trkat s nogama samo da mu nešto odgovorim. U tom trenutku odlazim na drugo mjesto i on za mnom. Sjedim i gledam kroz prozor čekajući prvu stanicu na kojoj sam zvala Uber. Napokon istrčavam iz tramvaja i ulazim u Uber u nadi da će me netko sigurno odvesti na posao jer ovaj put traje vječno. Žao mi je što čujem puno sličnih priča od kolegica s posla/faksa .. Sigurnost? Mislim da ne postoji", završava svoju ispovijest studentica za portal MojFaks uz poražavajući komentar da su ovakvi scenariji nažalost prečesti i dobro poznati velikom broju mladih djevojaka koje koriste javni prijevoz.

Imate li vi sličnih neugodnih iskustava vezanih uz noćne linije javnog prijevoza?

V.S.
foto: Facebook@ZG portal Zagreb

Još vijesti