facebook,
whatsapp
U crkvi su se vjenčali prije dvije godine, kada su imali po 21 godinu, a svadbu za obitelj i prijatelje organizirat će sljedeće godine. Od diplome na Ekonomskom fakultetu u Beogradu dijeli ih svega nekoliko ispita, a kako kažu za Priče sa dušom, poslije vjenčanja postali su značajno produktivniji u učenju i napredovanju na fakultetu.
Kako kaže, njeni roditelji su sumnjali da će nakon vjenčanja zapostaviti fakultet, no uvjerili su ih u suprotno. "Ja sam u četvrtoj godini studija, poslije vjenčanja, dao sam 10 ispita na Ekonomskom i paralelno sam radio, a prethodni prosjek bio mi je šest ili sedam ispita godišnje", nadovezuje se Stefan.
Upoznali su se na Ekonomskom fakultetu, odmah na prvim predavanjima. Bili su u istoj grupi, pogledi su im se sretali na hodniku, a onda su ih spojili interesi. Marija se učlanila u studentsku udrugu Marketing radionica, a za njom i Stefan.
Stefan se zbog svoje supruge preselio u Studentski grad, koja je tamo bila od prvog dana boravka u Beogradu. Prethodno je s bratom stanovao u privatnom smještaju, a zatim se natjecao za dom, kada je, kako kaže, osjetio čari studentskoga života.
Tvrdi da ljudi, umjesto da prate svoj put i srce, idu po šabloni \'moram završiti fakultet, naći posao, kupiti auto i stan, a onda ću se vjenčati\'. Napominje da njih dvoje ne funkcioniraju po tom sistemu.
"Kada me pitaju \'zbog čega sam se udala, a nisam završila fakultet i nisam našla posao?\' ja odgovorim pitanjem \'Traži li matičar prije vjenčanja diplomu?\'\'ili \'Treba li vam plaća da biste nekoga voljeli?\'", sigurna je Marija.
Ovi mladi ljudi su, kako kažu, primijetili da svojim primjerom pozitivno utječu na okruženje. Iako imaju prijateljicu koja je također osnovala obitelj u dvadesetima, ističu da nije samo riječ o braku.
"Često pričamo o našim ciljevima i daljim planovima, jer smo oboje poprilično ambiciozni po pitanju posla. Pošto imamo nekoliko ispita do kraja fakulteta, počeli smo oboje raditi: Marija u firmi njene porodice Novateks (koja se bavi proizvodnjom i prodajom zaštitne opreme na radu), a ja u humanitarnoj organizaciji Solidarnost za Kosovo... Počeli smo da štedimo za auto, ali da budem iskren, ne ide nam najbolje (smijeh)", otkriva Stefan.
A za one koji smatraju da se oni povode tradicionalnim vrijednostima, napominje da je njihova priča suvremena.
"Srž problema je što ljudi bježe od odgovornosti, žele da im se sve posloži u životu, a to nikad neće biti moguće. Čekaju, čekaju i na kraju se dogodi i da ne nađu srodnu dušu. Mi nismo čekali, mi smo odmah vidjeli da smo jedno za drugo", pojasnio je Stefan.
U Studentskome gradu ostaje do kraja apsolventske godine, do ljeta, a nakon toga počet će život na nekom drugom mjestu. Nisu sigurni gdje točno, u Beogradu ili nekom manjem gradu, ali u uvjerenju da će to biti u ljubavi i slozi i uz mnogo djece.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
* Članak je prilagođen objavi na portalu MojFaks.com.
L.B./izvor i foto: Priče sa dušom
Nakon vjenčanja – 10 ispita manje
"Ljudi smatraju da je brak okov za ljude, na njega se u našim godinama gleda u negativnom smislu, a vjerujte da sam ja poslije našeg vjenčanja osjetila pravu slobodu, koju vam ne znam opisati. Brak mi je donio polet, a da ne pričam o tome koliko smo oboje bili bolji, kako na fakultetu, tako i na svim drugim poljima koja su za nas važna", kaže Marija.
Kako kaže, njeni roditelji su sumnjali da će nakon vjenčanja zapostaviti fakultet, no uvjerili su ih u suprotno. "Ja sam u četvrtoj godini studija, poslije vjenčanja, dao sam 10 ispita na Ekonomskom i paralelno sam radio, a prethodni prosjek bio mi je šest ili sedam ispita godišnje", nadovezuje se Stefan.
Upoznali su se na Ekonomskom fakultetu, odmah na prvim predavanjima. Bili su u istoj grupi, pogledi su im se sretali na hodniku, a onda su ih spojili interesi. Marija se učlanila u studentsku udrugu Marketing radionica, a za njom i Stefan.
Stefan se zbog svoje supruge preselio u Studentski grad, koja je tamo bila od prvog dana boravka u Beogradu. Prethodno je s bratom stanovao u privatnom smještaju, a zatim se natjecao za dom, kada je, kako kaže, osjetio čari studentskoga života.
"Nas dvoje smo od početka druženja počeli razgovarati o tim ozbiljnijim temama, o mogućnosti da se vjenčamo, o zajedničkom životu. Nismo željeli izaći iz Studenjaka jer imamo pravo na to kao redovni studenti, ovdje nam je lijepo, a i ekonomičnije je", objašnjava Stefan, i dodaje da su ih spojile zajedničke vrijednosti koje dijele, a koje danas nisu toliko česte.
"I ona i ja smo odrasli smo u tradicionalnim velikim obiteljima u kojima su se uvijek poštovale obiteljske, zdrave vrijednosti. Zanimljivo je da su se i Marijini roditelji vjenčali iz Studenjaka. U njenoj obitelji ima četvoro djece, a u mojoj nas je troje. Iako danas nije u trendu da mladi ljud rano stupaju u brak, pogotovo ne dok su na fakultetu, nas je ubrzao taj duhovni aspekt koji imamo u našoj vezi. Mislim da je to presudilo da se ranije odvažimo za brak", kaže Stefan.
Oni ne robuju šabloni za kojom se povodi mnogo mladih...
Tvrdi da ljudi, umjesto da prate svoj put i srce, idu po šabloni \'moram završiti fakultet, naći posao, kupiti auto i stan, a onda ću se vjenčati\'. Napominje da njih dvoje ne funkcioniraju po tom sistemu.
"Kada me pitaju \'zbog čega sam se udala, a nisam završila fakultet i nisam našla posao?\' ja odgovorim pitanjem \'Traži li matičar prije vjenčanja diplomu?\'\'ili \'Treba li vam plaća da biste nekoga voljeli?\'", sigurna je Marija.
Ovi mladi ljudi su, kako kažu, primijetili da svojim primjerom pozitivno utječu na okruženje. Iako imaju prijateljicu koja je također osnovala obitelj u dvadesetima, ističu da nije samo riječ o braku.
"Moja omiljena misao je \'Postoji vrijeme za rad i vrijeme za ljubav. I to ne ostavlja prostor ni za jedno drugo vreme\'. Ujutro obavezno popijemo kavu, što predstavlja naš mali ritual. Meni je taj trenutak izuzetno važan. Hranimo se u menzi, doručak, ručak i večera koštaju oko 200 dinara, a hrana je odlična. Iskreno, super mi je što ne moram još uvijek kuhati, a čini mi se da to Stefanu ponekad teško pada (smijeh). Nemamo velike troškove. Moj muž je jedna od vrijednijih osoba koju sam upoznala, sve vreme tijekom studiranja je radio", kaže Marija.
"Često pričamo o našim ciljevima i daljim planovima, jer smo oboje poprilično ambiciozni po pitanju posla. Pošto imamo nekoliko ispita do kraja fakulteta, počeli smo oboje raditi: Marija u firmi njene porodice Novateks (koja se bavi proizvodnjom i prodajom zaštitne opreme na radu), a ja u humanitarnoj organizaciji Solidarnost za Kosovo... Počeli smo da štedimo za auto, ali da budem iskren, ne ide nam najbolje (smijeh)", otkriva Stefan.
A za one koji smatraju da se oni povode tradicionalnim vrijednostima, napominje da je njihova priča suvremena.
"Srž problema je što ljudi bježe od odgovornosti, žele da im se sve posloži u životu, a to nikad neće biti moguće. Čekaju, čekaju i na kraju se dogodi i da ne nađu srodnu dušu. Mi nismo čekali, mi smo odmah vidjeli da smo jedno za drugo", pojasnio je Stefan.
U Studentskome gradu ostaje do kraja apsolventske godine, do ljeta, a nakon toga počet će život na nekom drugom mjestu. Nisu sigurni gdje točno, u Beogradu ili nekom manjem gradu, ali u uvjerenju da će to biti u ljubavi i slozi i uz mnogo djece.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
* Članak je prilagođen objavi na portalu MojFaks.com.
L.B./izvor i foto: Priče sa dušom
