VJEČNI STUDENT? Bolje ne! Evo zašto ne trebaš razvlačiti studiranje u nedogled

Ponekad se može činiti da je bolje vječno studirati, koristiti popuste, pogodnosti i sve čari studentskog života. Zašto ne? Ovo je zadnji period u životu tijekom kojega je normalno i prihvatljivo izlaziti srijedom ili četvrtkom, spavati dulje iako bi trebali biti na predavanjima, raditi nekoliko sati tjedno, živjeti opušteno i ne razmišljati mnogo o računima, kreditima, poslu i grozomornom šefu, djeci… Tko želi odrasti?

U Hrvatskoj je situacija još i specifičnija: nesigurnosti pri zapošljavanju, opća pesimistična gospodarska klima, odlazak mladih u inozemstvo… Kad se sve to zbroji, nije ni čudo da se mnogo nas zapita zašto žuriti s diplomom? No, je li strategija "vječni student" zaista pametna? Baš i nije, a evo i zašto.

Želiš li zbilja biti ono jedno lice iz kluba studenata svog fakulteta koje poznaje 10 generacija studenata? Znaju te kao starosjedioca koji je još dok su dinosaur hodali zemljom išao na prijemni i upisao faks. Postaješ dio inventara svog faksa – znaš svaki kutak, svakog profesora i kako diše, sve si doživio, proživio i sad samo cmrljiš i čekaš da dođe kraj. Polako i bez žurbe. U početku ti se može činiti da je brucošima jako fora što sve znaš, ali vjeruj nam, uskoro će te početi sprdati kao onoga koji "još nije diplomirao", a ispratio je generacije brucoša. Nije baš laskavo ni zabavno.

Da, da, možda se čini super idejom udomaćiti se u kvartu oko faksa i upoznati svaku birtiju, fast food, fotokopiraonicu, pekaru i kioske, stvoriti bliske i osobne odnose sa tamošnjim zaposlenicima, osjećati se kao kod kuće dok prolaziš ulicom do faksa, a svi ti iz trgovina viču "gdje si, legendico", ali vjeruj nam, ispod ove srdačnosti krije se podsmijeh jer "evo ga još jednu godinu na faksu". Isto vrijedi za profesore. Iako te mogu srdačno pozdravljati, priupitaj se koliko je zaposlenika faksa studiralo sto godina. Ne baš puno, jel da?

Svi znamo kako se studira: stisneš, upreš, griješ stolac tijekom rokova, a onda putovanja, izlasci, druženja, olakšanje i osjećaj manjeg opterećenja. No, kad studiraš sto godina, ove se granice pomalo brišu i imaš osjećaj kao da konstantno imaš neke ispite za rješavati, kao da si konstantno na drugoj godini, a prošlo je od upisa već pet. Ne, čekaj, zbilja je toliko prošlo.

Zaposlenje? Što misliš što će se dogoditi kad se za istu poziciju javi hrpa mlađih kolega i ti koji, doduše, imaš vise iskustva i životne mudrosti, ali također i jednu vremensku rupu od upisa studija do diplome? Drugačije je stjecati relevantno radon iskustvo s 23 ili 24 godine, nego sa skoro 30.

Iako je bolonjski sustav uvelike otežao mogućnost odugovlačenja studiranja, i dalje neki kolege malo produlje svoju karijeru studenta. Naravno da postoje mnoge otegotne okolnosti zbog kojih je moguće ponavljati godinu, prenositi ispite i ECTS bodove, ali bez obzira na to, najpametnije je, ukoliko je to moguće, do diplome doći uobičajenim tempom – onim predviđenim studijskim programom.

foto: Unsplash