Studentski domovi se prazne, studentske menze su zatvorene, a vrata fakulteta se zatvaraju (barem do jesenskih rokova!). Većina studenata se napokon vraća kući i vlastitoj sobi, ali što kad boravak kod kuće prestane biti tako sjajan?
Leći u svoj krevet bez brige, bez pameti...ali onda kreće!
Ah, te prednosti studentskog života. Za vrijeme faksa naučiš živjeti s 10 kuna dan ili dva, odlaziš na spavanje u 3 ujutro, kad nemaš predavanja – dižeš se u podne. Ponekad se kava poslije faksa pretvori u jutro s mamurlukom, a često ti jedini obrok u danu bude tjestenina koju si skuhao/la za 3 dana jela. Spremanje sobe se događa tek kad više ne možeš hodati po njoj, a gledanje cijele sezone Prijatelja u jednom danu ti se zalomi i više puta mjesečno.
Nakon ovakvog životnog ritma, tijekom ljetnih praznika odjednom se vratiš kući sav sretan/na jer ćeš napokon leći u svoj krevet bez brige i pameti.
A onda krenu pitanja... "Zašto opet ideš na kavu, bio/la si prije ručka?", "Zašto ti gori svjetlo u sobi, prošla je ponoć?", "Jel' ti i na faksu ustaješ u pola 2 poslijepodne?"...dodajte ovdje iz vlastitog iskustva što god želite.
Roditeljska prigovaranja postaju svakodnevica. Usisavanje jednom tjedno se događalo i dok te nije bilo, zašto onda ti ne bi usisavao/la kuću ponedjeljkom ujutro, ionako ništa ne radiš. Čuvanje mlađeg brata ili sestre se zamijenilo vrtićem kada si otišao/la na faks, ali s obzirom da si kod kuće, bilo bi lijepo da provodiš vrijeme s bratom ili sestrom, ionako nisi dugo bio/la s njima.
Naravno, svatko tko studira daleko od kuće zna kakva je to nostalgija kada ne možeš svaki vikend (ponekad i mjesec) biti sa svojom obitelji, ali ubrzo shvaćaš da se i njihov život, paralelno odvija po nekim svojim pravilima, baš kao i tvoj.
Na početku su te možda dočekivali kao kralja ili kraljicu i podređivali se tvojim prohtjevima, ali već nakon brucoške godine na faksu to nestaje. Zbog toga počinješ cijeniti svoju slobodu i studentski način života i zapravo ti bude drago što si se tako rano osamostalio/la, što znaš kuhati (pa barem i tjesteninu!), što si brzo pohvatao/la kako se koristi veš-mašina i što znaš platiti mjesečne račune. Jer samostalnost znači obaveze, ali i slobodu i određeni komfor. Unatoč tome, pripremi se na novi val nostalgije kad se vratiš na faks jer će ti, unatoč povremenim živciranjima, obitelj opet nedostajati.
Zato i ovo ljeto iskoristi maksimalno, ne zaboravi što više vremena provesti sa svojim najmilijima i koliko god ti je lijeno, operi to suđe jer znaš i sam/a da ćeš s uzbuđenjem čekati povratak kući nakon što se ponovno odseliš na početku sljedeće akademske godine.
Sara Matijević