Ovako se prije 150 godina testiralo jeste li ZRELI ZA SVEUČILIŠTE! Biste li položili ispit ili izgubili pravo studiranja?!

Ovogodišnjim maturantima nije bilo lako. Generacija su koju su obilježili štrajk prosvjetara, pandemija koronavirusa i potres. Uz sve to, pratili su nastavu online i pripremili se za ispite državne mature. Ove godine, dodatni stres stvarala je i činjenica da se tek u svibnju odlučilo kada će se matura provesti i kako će točno biti organizirana.

A jesu li i koliko današnje generacije maturanata zatrpane gradivom i "nevažnim podacima", istražio je Hrvatski školski muzej uvidom u dokumente nastale prije 150 godina. Iz njih se vidi da su i tadašnji polaznici morali zadovoljiti brojne kriterije tijekom završnog ispitivanja znanja materinskog jezika, latinskog, grčkog, matematike i drugih predmeta.

Knjižničarska savjetnica, kustosica i ravnateljica muzeja, dr. sc. Štefka Batinić, na muzejskom je blogu u tekstu "Zreli za sveučilište" obradila temu ispita zrelosti, ovih dana posebno aktualnu zbog državne mature s kojom na kraj pokušavaju izići učenici, ali i profesori. 

Prema prvom članku Propisa za ispite zrelosti u gimnazijama i realnim gimnazijama Kraljevina Hrvatske i Slavonije (1908) svrha ispita zrelosti je ustanoviti zrelost ispitanika za polazak sveučilišnih nauka. Ispitu su mogli pristupiti učenici koji su uspješno završili osmi razred gimnazije, tzv. abiturijenti.

 

"Polaganje ispita zrelosti bilo je uvjet za upis na sveučilišne studije. Svaka javna gimnazija bila je dužna održavati ispite zrelosti. Svaki učenik osmog razreda gimnazije trebao je dva mjeseca prije kraja nastave, uz pisanu izjavu roditelja ili staratelja, prijaviti se za ispit. Ukoliko je smatrao da pojedini učenici nisu spremni za ispit, razrednik im je mogao savjetovati da ne izađu na prvi rok, ali ih nije mogao spriječiti u tome", piše Batinić.

Pismeni dio ispita sadržavao je sljedeće zadatke: sastavak iz materinskog jezika (5 sati), prijevod s latinskog (2 sata), prijevod s grčkog (3 sata), prijevod na latinski (3 sata), rad iz matematike (4 sata). Ispit iz živog stranog jezika održavao se samo na zahtjev učenika ili njihovih roditelja i nije utjecao na odluku o zrelosti učenika. Radove je pregledavao i ocjenjivao svaki od profesora koji je zadavao zadatke, a zatim i svi ostali profesori koji su sudjelovali na ispitima. Tablični pregled učenika i njihovih rezultata, zajedno s prosječnim ocjenama iz pojedinih predmeta tijekom godine i s rubrikama za usmeni dio ispita, direktor je dostavljao školskom vijeću koje je određivalo termine za usmene ispite.

U ispitivanju i ocjenjivanju kandidata uzimalo se u obzir cjelokupno gradivo više gimnazije. Zakonska je osnova sadržavala opći sadržajni okvir za svaki predmet. Na završnoj konferenciji školskog vijeća utvrđivane su konačne ocjene na temelju kojih je razrednik pripremao svjedodžbe, a one su sadržavale: ocjenu iz ćudorednog vladanja tijekom gimnazijskog školovanja, ocjene i postignuća u pojedinim ispitnim predmetima te očitovanje da se kandidatu priznaje ili ne priznaje zrelost za sveučilište.

"Oni koji u prvom roku nisu položili ispit zrelosti imali su još jednu priliku, a ako ni tada ne bi uspjeli, u pravilu su gubili pravo na daljnje polaganje. Samo u posebnim slučajevima pružala im se treća šansa, ali četvrta nikada. Maturalna svjedodžba se, osim za upis na fakultet, prilagala i prigodom natjecanja za stipendije, prijava za državne ispite, rehabilitiranja ili prvog namještenja u državnoj službi", piše u tekstu.

Čini se da su i prethodne generacije prolazile slične muke i imale mnogo posla oko pripreme ispita zrelosti. I dok smo se pitali kako će maturanti pisati maturu s rukavicama i maskama, sada ne možemo da se ne zapitamo koliko je udobno bilo u odijelu ili u korzetu ispod haljine.