Otkazana norijada! Studenti se prisjetili svog zadnjeg dana srednje i poručili: 'Ima načina da i ove godine maturanti partijaju...'

Ovogodišnji maturanti ne mogu reći da im ova 2019./2020. godine ostati u pozitivnom sjećanju: prvo su imali štrajk prosvjetara, zatim im je nastava zbog epidemije koronavirusa prebačena na televizijske ekrane i tablete, datumi održavanja državne mature još uvijek nisu točno određeni – a prije nekoliko dana redakcija Teen.385 portala dobila je informacije i o otkazivanju ovogodišnje norijade. 

"Slijedom Vašeg upita o otkazivanju ovogodišnjeg Dana zagrebačkih maturanata, obavještavamo Vas da temeljem naloga Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske Grad Zagreb do daljnjeg otkazuje sva javna događanja, okupljanja i manifestacije, uključujući i ovogodišnje Dane dječjih vrtića Grada Zagreba,  manifestaciju „Dojdi osmaš, Zagreb te zove!“ te  Dan zagrebačkih maturanata.\', prenosi Teen.385, a u istome tekstu maturanti govore da su takvu odluku, nažalost, i očekivali. 

Kako bi se svi prisjetili malo veselijih vremena, odlučili smo zamoliti studente da nam ispričaju kako je izgledala njihova norijada i što i danas posebno pamte. Naravno, pod uvjetom da se tog dana sjećaju – što nerijetko ne bude slučaj.

"Moja norijada bila je 2016.godine. Bilo je puno događaja, a samim time i sjećanja pa ću samo neke izdvojiti! Slikali smo se u wc-u s profesorom iz matematike, prvi put sam se baš žešće napio, vidio rasku kako može popit kao prosječni muškarac - a nije joj bilo ništa. Bili smo loše povezan razred, ali smo taj dan barem na kratko glumili neku lijepu zajednicu i povezanost i zagrlio sam se s nekim ljudima s kojima četiri godine nisam pošteno pet rečenica progovorio ili smo bili na ratnoj nozi. Nakon Bundeka smo taj dan išli navečer u pivnicu i opet se nekako okupili i prisjetili se četiri godine u školi i shvatili smo kako je to lijepo razdoblje bilo. Ni brige ni pameti", započinje ovaj sentimentalni tekst, današnji student Domagoj. 

Mirela je svoj kraj srednje tradicionalno obilježila 2014.godine.

"U 4.c, pripreme za norijadu trajale su mjesecima. U Varaždinu i u tom dijelu RH običaj je da se cijeli razred tematski \'zamaskira\' i u tom odijelu provodi pet dana. Mi smo bili ekipa iz Hogwarts school. Ludilo i neprocjenjivi trenuci pet dana za redom. Svaki smo odmor bježali na \'skejt\', obližnji park, da cugnemo pokoju. A onda se takvi vraćali na još nekoliko sati nastave. Neumorno smo fućkali, vrištali, pjevali i pili od ranih jutarnjih do večernjih sati. I tako pet dana. Neprocjenjivi trenuci završetka četverogodišnjeg školovanja i žao mi je ovogodišnjih maturanata jer neće proživjeti ono što sam ja i gotovo svaki maturant. No, proći će i to pa ćete napravit spektakularnu norijadu kad sve ovo završi. Sretno vam!”, prisjetila se Mirela i poslala poruku podrške maturantima.

Neki su zbog norijade bili spremni i na ekstremne mjere. Pa i "skratiti" si petogodišnje obrazovanje, samo da se slavi s pravom ekipom. 

"Pohađala sam Medicinsku školu (petogodišnji program), norijadu smo imali godinu nakon naše generacije, a pošto sam si bila jako dobra s maturantima koji su imali četverogodišnji program i koji su završili \'ranije\', nabavila sam liječničku ispričnicu i pojavila se na završnoj prezentaciji maturanata u vrijeme kada bi zapravo trebala biti na praksi u bolnici ili doma jer sam \'bolesna\'. Naravno, profesori su me vidjeli u školi i \'tužili\' raski koja mi je morala dati tri neopravdana usprkos liječničkoj ispričnici. Te godine sam bila i predsjednica razreda, pravi uzor. Bez obzira na tri neopravdana, opet bih ponovila isto, bilo je smijeha, suza i uspomena kako na norijadu, tako i na četiri godine zajedničkog druženja", prisjetila se studentica Ilijana svojih hrabrih postupaka.

Karla je 2019. imala norijadu u Ivancu. Govori nam kako se njen razred maskirao u Indijance i kauboje te da joj je tih zadnjih mjesec dana u srednjoj definitivno bio najbolji period.

"Iz moje bivše srednje škole je potekla tradicija maskiranja za norijadu, još prije kojih 20-ak godina, a koju je danas dosta škola preuzelo. Na neki način nam je to bilo jako važno, osmišljavali smo kostime i koreografiju da bismo na samu norijadu imali mimohod kroz grad pa onda naše nastupe, a nakon toga, naravno, parti. Bilo nam je jako lijepo i vjerojatno smo na toj norijadi, u 4 godine, bili najbliskiji jedni s drugima. Svi smo znali da je to naše zadnje u srednjoj i dali smo sve od sebe. Tih zadnjih par dana svi smo se družili i zabavljali. Brige sa školom nismo imali jer smo do Uskrsa bili sve riješili. Bila je zadnja prilika da se ovako družimo svi na istom mjestu. Žao mi je što ovogodišnja generacija to neće moći iskusiti", ispričala nam je Karla.

I koliko maturanti odbrojavaju do dana norijade, toliko starci strahuju od tog dana. Sigurno su svi barem jednom čuli onaj dobronamjerni savjet od roditelja: ipak pažljivo s alkoholom. Ali, mame su ipak mame, u što se uvjerila i studentica Mirjam prilikom obilježvanja svoje norijade.

"Norijada će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju. Druženje s cijelim razredom, cjelodnevni \'piknik\' i cuganje uz Koranu... Nema samo jednog trenutka koji mogu izdvojiti i po kojem mi je taj poseban, sve je od jutra i trenutka kad smo došli u školu do kasno navečer kad smo se vraćali pijani doma bilo na neki svoj način posebno. Ali definitivno mi je bio vrhunac i najsmješnija uspomena kada mi je došla mama malo prije početka nego smo u povorci išli kroz grad i donesla mi plastičnu posudicu s piletinom i mlincima da si malo pojedem da me alkohol ne prebaci skroz. Moguće da je pomoglo jer nisam se toliko napila koliko su neki drugi", ispričala nam je ona. 

Studentica Helena, zajedno sa razredom odlučila se ipak na malo drugačije obilježavanje norijade, koje im je i godinama kasnije ostalo u lijepo sjećanju. 

"Moja norijada nije bila klasik norijada - roštilj i alkohol na Jarunu ili Bundeku, uz naravno kupanje na Trgu bana Jelačića. Nismo, kao razred, htjeli biti dio mase. Predložila sam razredu da odemo do moje vikse nedaleko Zagreba, na što su pristali, i dobila od roditelja ključ. Proslavili smo u školi, i krenuli na put, snalazili se s prijevozom. Moj bivši je taman položio vozački, a tata mi je za tu prigodu dao na korištenje svoj veliki monovolumen, u kojega stane osmero. Naravno da nas nije bilo 8 unutra. Od škole, preko cijelog centra grada, pa do vikendice, nas koliko se sjećam 12 je bilo unutra, svi prozori otvoreni, muzika na najjače... Netko viri gore, netko sa strane, svi viču i pjevaju, u autu bolje nego u bircu! Show je bio! Bili smo atrakcija u centru! Bivši je vozio, on nije cugao, a taj auto smo prozvali \'Norijadamobil\'. U vikendici smo roštiljali, zezali se, pili, bila je i raska neko vrijeme. Kuća je velika pa je dio ekipe i prespavao. Ujutro doručak, kavica, priroda i mamurluk...top ideja za norijadu", podijelila je studentica Helena doživljaje njene generacije.

Još jedna sugovornica nam je ispričala kako i ona nije bila za tradicionalno obilježavanje norijade. Kod nje su se i taj dan ipak znali prioriteti.  

"Meni je to sve bilo glupo, osjećala sam se kao da sam razularena životinja koju su sad zatvorili na Bundeku iza ograde i kao \'tu sad ti divljaj\'. Došla sam doma u pet popodne. Mi smo se izguštali dan prije u školi u bircu pored škole, (smijeh). Ja baš ne volim kad osjećam da moram nešto raditi, baš onda neću. Tamo se očekivalo od nas da budemo pijane budale i ja sam otišla doma jest. Mi smo plesali quadrillu ujutro na trgu, to mi je bilo fora", ispričala nam je Lana o svom doživljaju. 

Studenti su svjesni da ipak ova generacija maturanata ima poteškoća s kojima se prethodne generacije nisu suočavale te da je malo teže sada biti toliko bezbrižan. Student Domagoj odlučio je ovim putem predložiti kako bi se maturanti u vrijeme kada ne bude epidemije koronavirusa, mogli organizirati i imati svoju norijadu.

"Nadoknada bi mogla biti da se nakon ovog svega, ekipa opet okupi i proslavi taj dan; ali da se kaže primjerice 10.9. (random datum sam lupio) da je tada norijada i da se gradovi prilagode maturantima i da proslave taj dan. Da se omogući paradiranje po školama kao da je redovna norijada i da se taj dan opravda izostanak s fakulteta/posla. Ima načina samo treba netko definirati kada će točno biti da se svi u isto vrijeme okupe i lude. Ipak je to dan za pamćenje!”, zaključio je naš sugovornik.