Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

KAKO JE STUDIRATI NA: Predstavljamo Hrvatske studije

MojFaks | Predstavljamo fakultete, 29.09.2016.



KAKO JE STUDIRATI NA: Predstavljamo Hrvatske studije

Hrvatski studiji u javnosti se često spominju kao 'desničarski' pandan 'lijevome' Filozofskom fakultetu u Zagrebu...

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu pokrenuti su 1992. godine kao dvosemestralni sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva. Od 2005. godine Hrvatski studiji su znanstveno-nastavna sastavnica u statusu sveučilišnog centra koja ustrojava i izvodi znanstvene, umjetničke, nastavne, odnosno stručne djelatnosti, ili usklađuje te djelatnosti unutar Sveučilišta.

Na Hrvatskim studijima studira oko 2000 studenata na studijima filozofije, komunikologije, kroatologije, latinskog jezika, povijesti, psihologije i sociologije. Sjedište Hrvatskih studija je u Zagrebu, u novom Znanstveno-učilišnom kampusu "Borongaj" na prostoru bivše vojarne Borongaj.

Zamolili smo Filipa Novosela, bivšeg studenta povijesti i kroatistike na ovom fakultetu, bivšeg urednika časopisa studenata povijesti "Lucius", doktoranda i asistenta na Hrvatskom institutu za povijest da nam predstavi svoj fakultet.

Vječno rivalstvo s Filozofskim fakultetom u Zagrebu


"Kada sam upisivao faks, Hrvatski studiji nisu bili na dobrom glasu u usporedbi s 'bratskim' Filozofskim. Još uvijek je bila aktualna tema 'Tuđmanovog faksa' i njegovog legaliteta na Sveučilištu uopće. No, meni je bilo svejedno, bitno mi je bilo upisati ono što želim, a to je bila povijest. Predrasuda nisam imao, a ono što sam saznao informirajući se o oba fakulteta, dalo mi je nadu da će na faksu koji sam odabrao biti ok, a spomenuta prepucavanja nisu me zanimala, to ionako nije bila stvar fakulteta nego mentaliteta", objasnio nam je Novosel.

U usporedbi s glomaznim i razvikanim FF-om, Filip je saznao da se na HS-u radi vrlo kvalitetno s manjim brojem studenata i da većina predavača dolazi iz raznih znanstvenih institucija te nisu isključivo sveučilišni profesori, što se u praksi pokazalo kao velika prednost.


Vesela atmosfera na predavanjima...foto: privatna arhiva

Dvopredmetni polažu više ispita


Treba napomenuti kako je razlika između jednopredmetnog i dvopredmetnog studija velika, barem što se opterećenja ispitima tiče.

"Dok su jednopredmetni u prosjeku imali 40 ispita, nama dvopredmetnima je bilo normalno položiti njih 60-ak, što je i mene samog koštalo vremena. Ipak, moglo se diplomirati u roku u bilo kojoj kombinaciji", kaže Filip.

Kao i na svakom studiju, na povijesti je moguće neke ispite položiti s manje truda, dok postoje i teži kolegiji.

"Bilo je ispita za koje bi trebalo popiti jednu pivu prije polaganja i usput prolistati skriptu te položiti, i to sasvim uspješno, no temeljni predmeti su i trebali biti teški, što nekima nije išlo u glavu", kaže Novosel. "Primjerice, kolegij Srednjovjekovna povijest bio je 'brutalan', možda i najteži i mnogi koji su se interesirali za neka druga razdoblja žalili su se na profesora da traži previše i plakali kako će im uništiti njihovu u zvijezdama zapisanu karijeru vrhunskih povjesničara", dodaje u šali.

...Rezultati testa kvalitete: Hrvatski studiji bolji od Filozofskog u Zagrebu...


Interesantno, dodaje, da se studenti nikad nisu žalili na kolegij poput Hrvatske latinističke historiografije za koju je trebalo proći nekoliko stranica skripte "koja možda kruži generacijama još i danas", prisjetio se.

Studiranje na HS-u neće vas puno koštati


Što se tiče troškova, studiranje humanističkih i društvenih znanosti općenito ne zahtijeva previše financijskih odricanja, pogotovo danas kada je sve više materijala dostupno na internetu.


Knjižnica Hrvatskih studija...foto: http://www.szi.irb.hr

"Generalno, sve se svodi na nabavljanje literature. Stoga, trebalo je love za kopiranje materijala koje bi profesor na izbornim kolegijima davao, a nije ih bilo u NSK-u (uglavnom strana literatura koju su pokupili na svojim istraživanjima po Europi) i to je to. Literatura obveznih kolegija bila je uvijek dostupna ako ne u gradskoj, onda u NSK-u – možda se čak nešto našlo i u maloj fakultetskoj knjižnici u nastajanju, tako da tu nije bilo problema", kaže naš sugovornik.

Od većih mana tu su...


- lokacija

"Nakon većine odvaljenog faksa na Otvorenom učilištu u Vukovarskoj, preselili su nas na Borongaj koji danas nije bogznašto, a prvih godina je izgledao sablasno (prve godine se vojska još nije do kraja iselila pa su patrolirali okolo i tjerali nas s livada i sl.) na koji se nikada nitko od nas nije naviknuo", prisjetio se Filip. "Današnje generacije lokaciju vjerojatno uzimaju zdravo za gotovo, ali mi smo doživjeli popriličan šok."

- fluktuacija profesora honoraraca

Što se povijesti tiče Filip nije imao puno kritika na ustroj i izvedbu studija. Jedino što je naveo kao manu bio je status profesora honoraraca. "Dobar dio njih nije dugo ostajao na faksu, što je onemogućavalo neki kontinuitet rada sa studentima", kaže.

- financiranje projekata

"Iako su tete u referadi bile uvijek ljubazne, uprava je težila samo za tim da se dokaže na Sveučilištu, što sam saznao kao aktivni član društva studenata povijesti koji je sudjelovao u organizaciji brojnih, stvarno bez lažne skromnosti, za studentsku razinu vrlo kvalitetnih projekata", prisjetio se Filip.

"Novca je bilo za sve što smo si zamislili dok nismo po anketama i prepoznatljivom imidžu dostigli i prestigli FFZG. Nakon toga, pipa s lovom se zatvorila i upravu više nije bilo briga što mi radimo, pogotovo ako to nešto iziskuje fakultetski novac, što sam osobno iskusio kao predsjednik društva koji se našao na tom zenitu", dodaje.

Posebnih troškova na mjesečnoj bazi nema...


Ne, posebnih troškova zbilja nije bilo – papir, olovka, knjiga ako želiš, i to je to.

"Bilo je profesora koji su davali svoje knjige kao literaturu i prodavali ih po 'studentskoj' cijeni, ali nitko od te nekolicine nije inzistirao da dođeš na ispit s njegovom knjigom i potvrdom da si ju kupio baš kod njega. Tako da, ukoliko ti je bitnije bilo sačuvati za pivo i cigarete, nitko ti nije radio probleme", šali se Novosel.

Menza kao svijetla točka čitavog Kampusa


"Jednom kad je menza proradila, svi smo se oduševili", prisjetio se. Osim hrane koja je bila jednako dobra kao i 'menzaška' hrana u drugim restoranima, velika prednost ove menze njene su ljubazne tete.


Studentski restoran Kampusa Borongaj...foto: unizg.hr

"Tete su bile ljubazne, izrazito ljubazne, tako da sam, nakon onih gospođa s ladnim trajnama u SC-u i drugdje neko vrijeme bio prilično zbunjen i nepovjerljiv", kaže naš sugovornik. "Kad je itko čuo da ti teta menza veli 'Izvoli, sinko!' ili 'Nemoj uzeti ovaj tanjur, tu se čušpajz već ohladio, evo ti friško'?", dodao je.

Iako je mislio da će ovaj entuzijazam među tetama iz menze potrajati ravno mjesec dana, atmosfera za pultom ostala je takva do kraja njegovog studija, a prema dobrom glasu koji i dalje bije tu menzu stvari su i dan danas onakve kakve su bile na početku ove lijepe priče.

"Da sam htio biti gospon' bogataš, studirao bih nešto drugo..."


Svi znamo da u društvenim i humanističkim znanostima, ako nemaš neku lijepu izdavačku kuću ili neki drugi konkretniji biznis sa strane, ne zarađuješ previše love.

"Opet, kao asistent na Hrvatskom institutu za povijest, ne žalim se na svoju paricu i koliko dobijem potrošim (dakle, o nekom šparanju za budućnost, nema riječi). No, da sam htio biti gospon bogataš, ne bih studirao to što sam studirao", komentirao je naše pitanje o primanjima koja može očekivati diplomirani povjesničar ili kroatolog.

Društveni život ovisi prvenstveno o studentima


"Tuluma ima, a postoje i studentske udruge koje, osim neformalnog druženja, jako dobro rade i na izdavaštvu i organiziranju skupova, što je meni, kao članu (i u jednom trenutku predsjedniku,) Društva studenata povijesti, puno pomoglo da naučim urednički i organizacijski posao", kaže.

Na Hrvatskim studijima postoji i djeluje osam studentskih udruga:

- Udruga studenata filozofije - Scopus,
- Društvo studenata kroatologije - Cassius,
- Udruga studenata komunikologije i novinarstva - Komuna,
- Udruga studenata sociologije - Anomija,
- Društvo studenata povijesti - Ivan Lučić Lucius,
- Udruga studenata psihologije - Feniks,
- Udruga za promicanje studentskih aktivnosti - UPSA,
- Udruga diplomanata Hrvatskih studija - AMAC - SC koji aktivno organiziraju studentske skupove i izdaju časopise i zbornike radova.


Profesori su, prema Filipovim riječima, uvijek na raspolaganju: uz njihovu pomoć i veze vani, primjerice, bez problema su uspjeli dobiti dopuštenja prijevoda stranih tekstova poznatih europskih povjesničara, kao i dolazak nekih od njih na znanstvene skupove u organizaciji studenata ili gostujuća predavanja. Više o aktivnostima studenata provjeri ovdje.

No, studenti HS-a nakon napornog rada znaju se i nagraditi.

"Ta naša 'ozbiljna' djelatnost nikad nije prolazila bez dobrih fešta nakon obavljenog mukotrpnog posla. Studijskih putovanja je bilo manje jer je za to uvijek trebalo najviše love, ali uspjelo se tu i tamo nešto iskamčiti. Moja je generacija otišla na jedan fini put u Soproni i Koljnof na zapadu Mađarske te Bratislavu i Beč (sve jedno putovanje), a bilo je kako ranijih, tako i kasnijih generacija koje su išle po Hrvatskoj i inozemstvu", prisjetio se Novosel.

Popularni i nepopularni kolegiji


S obzirom da je Filip trenutno asistent i pohađa doktorski studij, a između diplome i upisa doktorata završio je i magisterij u Budimpešti na Central European Universityju, na pitanje o popularnim i nepopularnim kolegijima odgovorio nam je sa zadrškom jer se program od perioda njegovog studiranja donekle promijenio. Ipak nam je bilo zanimljivo čuti od kojih su kolegija studenti strepili, a kojima su se radovali.

"Sjećam se Starog vijeka, Srednjeg vijeka i Latinskog. Ljudi su doslovno suze ronili zbog tih stvari, ali ja sam imao sreću da sam stari vijek podnosio, a srednji volio, tako da sam to prošao bez problema", prisjetio se.

Što se kroatologije tiče, njegove druge studijske grupe, popularni kolegiji ovise najviše o predavaču i to su uglavnom izborni koji su se mijenjali svake godine.

"Tu bi se također najviše naučilo jer su grupe bile male, profesor je imao više vremena za rad sa svakim pojedinačno, a na takvim grupama koje su se bavile srednjim vijekom, profesor je isključivo davao stranu i recentnu literaturu koju bi nabavljao na svojim putovanjima od Budimpešte do Londona. Princip je bio jednostavan – morali smo ju čitati i na sljedećem satu razgovarati o njoj, a ispita nije bilo već se morao napisati neki rad od 10-ak kartica. Pretpostavljate, taj mi je profesor bio najdraži jer nas je među rijetkima naučio pravom istraživačkom radu. Dakako, on je glavni krivac što se danas bavim tim čime se bavim, iako sam otišao koju godinu dalje od srednjeg vijeka. Bila je još nekolicina vrhunskih predavača, poput jednog koji je kolegij pod nazivom Teorija povijesti učinio nevjerojatno zanimljivim i poticajnim", dodao je Novosel.

Iskustvo studiranja na ovom faksu u pet riječi


kvalitetno, individualno (ili u malim grupama), zanimljivo, daleko, korisno za specijalizaciju

L.B./foto: Facebook@Hrvatski Studiji


Hrvatski studijiFilip Novoselprednostimanebrucoši2016



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se