facebook,
whatsapp
Studiranje postaje sve stresnije, a biti će još i gore sa sve većim brojem ljudi koji žele ići na faks, što će dići konkurenciju, a u neko dogledno vrijeme i školarine ukoliko nas ne zapadne skandinavski model rješavanja stvari. To će reći nikad. Studentski psiholog mnogima već postaje najbolji kolega.
Velika anketa američkog instituta za visoko školstvo pokazuje kako je brucoška ekipa sve nestabilnija emocionalno. Pred 25 godina 63,6 posto brucoša smatralo se iznadprosječno emocionalno zdravima. Danas je ta brojka 51,9.
Kod cura je još gore. Tek se 45,9 posto brucošica osjeća iznadprosječno dobro.
No dobro, reći ćete, što fali prosječnom emocionalnom stanju? Pa ništa, ukoliko je je pred vama dugo toplo ljetno rutinskog života, no faks stavlja većinu studenata pod takav pritisak da ga je teško izdržati ukoliko se čovjek ne osjeća barem malo bolje nego Ivica Ivić koji radi na porti.
Sve se više gubi hipijevski stav da je studiranje zlatno doba nerada, tuluma i seksa nakon kojeg nas čeka umotana diploma i izvjesno radno mjesto. Ekipa sa solidnim titulama i odebljim talonom certifikata ima problema smjestiti svoje naobraženo dupence na neko normalno radno mjesto, a takvih će priča biti sve više.
Možda je upravo i zato u Hrvatskoj studiranje još uvijek besplatno. Nema smisla naplaćivati nešto što se ionako ne da kapitalizirati.
U Americi je, čitamo, još gore. Ne samo da je umjetnost po sebi uopće skupiti lovu za školarinu, nego i nakon diplome pronaći posao u zemlji koja je još uvijek zamantana od udara nedavne recesije.
Imamo još jedan plus. U Hrvatskoj ne postoje elitni faksevi. Nema tu Stanforda, Harvarda ili Yalea gdje preživljava samo hipernabrijana škvadra. Svejedno, stresa ima na lopate. Od iščekivanja što ćete dočekati u menzi do neuroze hoće li te uhvatiti bez karte. Jerbo ti se lova za pokaz već odavno iscijedila kroz jetru.
Velika anketa američkog instituta za visoko školstvo pokazuje kako je brucoška ekipa sve nestabilnija emocionalno. Pred 25 godina 63,6 posto brucoša smatralo se iznadprosječno emocionalno zdravima. Danas je ta brojka 51,9.
Kod cura je još gore. Tek se 45,9 posto brucošica osjeća iznadprosječno dobro.
No dobro, reći ćete, što fali prosječnom emocionalnom stanju? Pa ništa, ukoliko je je pred vama dugo toplo ljetno rutinskog života, no faks stavlja većinu studenata pod takav pritisak da ga je teško izdržati ukoliko se čovjek ne osjeća barem malo bolje nego Ivica Ivić koji radi na porti.
Sve se više gubi hipijevski stav da je studiranje zlatno doba nerada, tuluma i seksa nakon kojeg nas čeka umotana diploma i izvjesno radno mjesto. Ekipa sa solidnim titulama i odebljim talonom certifikata ima problema smjestiti svoje naobraženo dupence na neko normalno radno mjesto, a takvih će priča biti sve više.
Možda je upravo i zato u Hrvatskoj studiranje još uvijek besplatno. Nema smisla naplaćivati nešto što se ionako ne da kapitalizirati.
U Americi je, čitamo, još gore. Ne samo da je umjetnost po sebi uopće skupiti lovu za školarinu, nego i nakon diplome pronaći posao u zemlji koja je još uvijek zamantana od udara nedavne recesije.
Imamo još jedan plus. U Hrvatskoj ne postoje elitni faksevi. Nema tu Stanforda, Harvarda ili Yalea gdje preživljava samo hipernabrijana škvadra. Svejedno, stresa ima na lopate. Od iščekivanja što ćete dočekati u menzi do neuroze hoće li te uhvatiti bez karte. Jerbo ti se lova za pokaz već odavno iscijedila kroz jetru.
Krešimir Dujmović
