facebook,
whatsapp
Mnogi od ta 4342 građanina Hrvatske sa sobom su poveli i djecu te se pretpostavlja da se samo 2015. iz Hrvatske u Irsku odselio oko 5500 osoba.
Rijetki su oni koji u Dublinu, Corku, Limericku ili Galwayu, gdje su najveće hrvatske \'kolonije\' radnika, nisu pronašli posao te su se vratili u Hrvatsku. Riječ je o samo stotinjak osoba, piše Glas Slavonije.
"Otišao sam iz Osijeka u Cork u travnju 2015. jer sam bio bez posla, bez nade, bez perspektive i bez novca. Posudio sam 12 tisuća kuna, dva mjeseca na internetu istraživao, proučavao, pitao, tražio poslove... kako ne bih došao potpuno nepripremljen u stranu zemlju o kojoj sam zapravo jako malo znao. U tom mi je procesu puno pomogla ekipa iz Facebook-grupe \'Idemo u Irsku\'. Mnogi od njih su već mjesecima, neki i godinama u Irskoj i njihova su iskustva i pomoć neprocjenjivi. Tamo se može dobiti savjet za sve, od prvog koraka nakon dolaska - traženja smještaja, preko izdavanja PPS-a do savjeta o pronalaženju posla. (...) Prioritet je posao. Da biste ga pronašli, trebaju vam dobre cipele i brdo isprintanih životopisa (izbjegavajte europass, Irci ga baš ne vole). Išao sam od vrata do vrata, ulazio sam u restorane, kafiće, hotele... pitao je li poslovođa tamo i predao mu svoj CV uz nekoliko riječi o sebi. Većina ih je vrlo ljubazna. Nakon 13 dana u Corku dobio sam posao pomoćnog radnika u kuhinji i radio za minimalac od 8,5 eura po satu", kaže Osječanin Ivan.
Ne računamo li irske susjede Britance, najbrojniji strani radnici u toj zemlji su Poljaci te uz njih Rumunji. Lani je i jednih i drugih u Irsku stiglo više od osam i pol tisuća. Slijede Brazilci (5052) te Hrvati i Španjolci (oko 4350), a među stranim radnicima značajan je udio Francuza i Amerikanaca. Ukupno je lani Personal Public Service Number u Irskoj zatražilo gotovo 95 tisuća stranaca.
"Irska je multikulturalna i uglavnom prema strancima prijateljska zemlja, no uvijek ima izuzetaka, rekao bih tu i tamo neka budala, kao i svuda u svijetu. Troškovi tjedne kupnje u samoposluživanju za nas troje tada su bili oko 100 eura, s tim da se u prosjeku trošilo još dvadesetak eura tjedno na neplanirane izdatke ili namirnice koje moraju biti dnevno svježe. Stan smo plaćali 350 eura po osobi, a režije su ukupno bile oko 200 eura. Moja plaća je tada bila oko 1300 eura i s obzirom na situaciju iz koje sam došao u Irsku znao sam da se moj san počeo ostvarivati i da može biti samo još bolje. S vremenom sam se preselio u Dublin, pronašao posao za koji me mjesečno plaćaju 2100 eura i ne pada mi na pamet vraćati se u Hrvatsku. Prije dva mjeseca za mnom je došla i moja djevojka koju je već čekao posao u struci. Sretni smo i zadovoljni. Onima koji razmišljaju o dolasku u Irsku mogu savjetovati samo jednu stvar - budite hrabri i uporni, budite vrijedni i ne očekujte da će vam u početku biti lako. Upravo suprotno, bit ćete vjerojatno sami, jako zbunjeni i zabrinuti. No, tisuće nas smo dokazale da se uspjeti može. Sretno svima", poručio je Ivan.
Sve što je ispričao Ivan tek je mali dio onoga što vas čeka nakon dolaska, pogotovo kada je riječ o dokumentaciji koja nije prezahtjevna, ali je neophodna. No, sve te informacije mogu se uz malo truda pronaći na internetu.
Odličan početak su stranica Idemo u Irsku i blog Život u Dublinu.
L.B./izvor: Glas Slavonije
foto: snorgtees.com, Pixabay
Rijetki su oni koji u Dublinu, Corku, Limericku ili Galwayu, gdje su najveće hrvatske \'kolonije\' radnika, nisu pronašli posao te su se vratili u Hrvatsku. Riječ je o samo stotinjak osoba, piše Glas Slavonije.
"Otišao sam iz Osijeka u Cork u travnju 2015. jer sam bio bez posla, bez nade, bez perspektive i bez novca. Posudio sam 12 tisuća kuna, dva mjeseca na internetu istraživao, proučavao, pitao, tražio poslove... kako ne bih došao potpuno nepripremljen u stranu zemlju o kojoj sam zapravo jako malo znao. U tom mi je procesu puno pomogla ekipa iz Facebook-grupe \'Idemo u Irsku\'. Mnogi od njih su već mjesecima, neki i godinama u Irskoj i njihova su iskustva i pomoć neprocjenjivi. Tamo se može dobiti savjet za sve, od prvog koraka nakon dolaska - traženja smještaja, preko izdavanja PPS-a do savjeta o pronalaženju posla. (...) Prioritet je posao. Da biste ga pronašli, trebaju vam dobre cipele i brdo isprintanih životopisa (izbjegavajte europass, Irci ga baš ne vole). Išao sam od vrata do vrata, ulazio sam u restorane, kafiće, hotele... pitao je li poslovođa tamo i predao mu svoj CV uz nekoliko riječi o sebi. Većina ih je vrlo ljubazna. Nakon 13 dana u Corku dobio sam posao pomoćnog radnika u kuhinji i radio za minimalac od 8,5 eura po satu", kaže Osječanin Ivan.
Ne računamo li irske susjede Britance, najbrojniji strani radnici u toj zemlji su Poljaci te uz njih Rumunji. Lani je i jednih i drugih u Irsku stiglo više od osam i pol tisuća. Slijede Brazilci (5052) te Hrvati i Španjolci (oko 4350), a među stranim radnicima značajan je udio Francuza i Amerikanaca. Ukupno je lani Personal Public Service Number u Irskoj zatražilo gotovo 95 tisuća stranaca.
"Irska je multikulturalna i uglavnom prema strancima prijateljska zemlja, no uvijek ima izuzetaka, rekao bih tu i tamo neka budala, kao i svuda u svijetu. Troškovi tjedne kupnje u samoposluživanju za nas troje tada su bili oko 100 eura, s tim da se u prosjeku trošilo još dvadesetak eura tjedno na neplanirane izdatke ili namirnice koje moraju biti dnevno svježe. Stan smo plaćali 350 eura po osobi, a režije su ukupno bile oko 200 eura. Moja plaća je tada bila oko 1300 eura i s obzirom na situaciju iz koje sam došao u Irsku znao sam da se moj san počeo ostvarivati i da može biti samo još bolje. S vremenom sam se preselio u Dublin, pronašao posao za koji me mjesečno plaćaju 2100 eura i ne pada mi na pamet vraćati se u Hrvatsku. Prije dva mjeseca za mnom je došla i moja djevojka koju je već čekao posao u struci. Sretni smo i zadovoljni. Onima koji razmišljaju o dolasku u Irsku mogu savjetovati samo jednu stvar - budite hrabri i uporni, budite vrijedni i ne očekujte da će vam u početku biti lako. Upravo suprotno, bit ćete vjerojatno sami, jako zbunjeni i zabrinuti. No, tisuće nas smo dokazale da se uspjeti može. Sretno svima", poručio je Ivan.
Sve što je ispričao Ivan tek je mali dio onoga što vas čeka nakon dolaska, pogotovo kada je riječ o dokumentaciji koja nije prezahtjevna, ali je neophodna. No, sve te informacije mogu se uz malo truda pronaći na internetu.
Odličan početak su stranica Idemo u Irsku i blog Život u Dublinu.
L.B./izvor: Glas Slavonije
foto: snorgtees.com, Pixabay
