facebook,
whatsapp
Dok svaki drugi hrvatski srednjoškolac svoju budućnost za dvadeset godina vidi u nekoj drugoj zemlji izvan Hrvatske, stižu novi podaci o iseljenicima koji su zemlju napustili nakon ulaska u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine do danas i od kojih se na rodnu grudu više ne namjerava vratiti njih čak 42%, dakle, gotovo svaki drugi.
Problem je što je uglavnom riječ o mladim, školovanim ljudima, od kojih tek svaki deseti u idućih 15-ak godina planira povratak u Hrvatsku, dok njih još dvadesetak posto to eventualno planira učiniti tek u mirovini.
To su samo neki od podataka najnovijeg istraživanja "Novi hrvatski iseljenici – Privremeni rad ili trajno iseljenje?", koje je za potrebe Hrvatske udruge poslodavaca provela agencija Promocija plus, a predstavljeni su u srijedu u Zagrebu. U istraživanju provedenom online intervjuiranjem sudjelovao je ukupno 661 hrvatski državljanin koji je zemlju napustio od 1. srpnja 2013. do 15. svibnja ove godine, a trenutačno se nalaze u 26 zemalja svijeta.
Pogubno je i to što čak 82% tih iseljenika ima manje od 40 godina života, a od onih koji imaju obitelj čak 72% odselilo se s cijelom obitelji. Više od 50% ima ih diplomu, magisterij ili doktorat. Čak 86% ispitanika ondje se zaposlilo, a tek dio traži novi posao. Iseljavanje se povećava iz godine u godinu.
Razlozi njihova odlaska nisu isključivo ekonomske prirode: njih 73,5% imalo je posao prije nego što se odlučilo na odlazak iz Hrvatske (nezaposlenih je bilo svega 17,2%), međutim čak njih oko 64% imalo je primanja manja od prosječne državne plaće, ali 33,1% veća.
Kao najčešći razlog odlaska (postojala je mogućnost zaokruživanja više odgovora) čak 60% ispitanika navodi opći i društveni kontekst: tu je na prvom mjestu neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari, stranke bez vizije (8%), beznađe, besperspektivnost zemlje, propadamo kao država, društvo i narod (7,6%), zapošljavanje podobnih, nepotizam, "rodijaštvo" (7,4%), korupcija i kriminal.
Dijelu njih smeta i prepucavanje oko ustaša i partizana, 1945. i 1991., rastući primitivizam, vjerska netolerancija i nacionalizam, a nekima i utjecaj branitelja na državu i društvo te lažni branitelji.
Na dnu te ljestvice tek dolaze razlozi poput nemogućnosti pokretanja vlastitog biznisa (0,9%), previsokih troškova poslovanja poput poreza i raznih davanja (2,4%) te blokade, krediti i dugovanja (2,9%).
U zemljama u koje su imigrirali privuklo ih je najviše upravo ono što ne vide u vlastitoj zemlji – bolja perspektiva, više šansi za zaposlenje, uređenost sustava i pravna zaštita.
L.B./izvor: Zadarski.hr
foto: arhiva/Facebook@RECI TO CIPELAMA
