facebook,
whatsapp
\"Otac je rekao: \'Kad se rodi sin, bit će Ruđer, sviđalo se to nekome ili ne.\' Ime Ruđer kod nas nije toliko često, a otac povjesničar je zbog sjećanja i povezanosti naše obitelji s lozom Ruđera Boškovića želio dati baš to ime. Moji su iz Višića, mjesta na pola puta između Čapljine i Metkovića\", kaže za Slobodnu Dalmaciju Ruđer Bošković iz Zadra, podrijetlom Hercegovac.
Dok je studirao, slavno ime i prezime više mu je odmoglo jer su profesori tražili više od njega očekujući da opravda ime Ruđera Boškovića.
\"Uvijek sam bio “na piku”, i ako bi se nešto događalo u srednjoj školi, uvijek bi se prvo mene prozvalo. Bilo je i profesora koji su znali negodovati nakon potpisivanja na listu prisutnosti. Netko bi se iz šale potpisao kao nogometaš i slično, pa kad bih se ja potpisao kao Ruđer Bošković, znali su me prekrižiti pa tražiti indeks da se uvjere da sam ja Ruđer Bošković. Bilo je dosta tih dogodovština oko imena i prezimena. Jedno sam vrijeme i živio u Ulici Ruđera Boškovića u Splitu, na broju 13. Prvo smo živjeli u “krstarici”, pa onda u “fregati”. Dok sam bio u muškom đačkom domu, kad smo uplaćivali za boravak u domu, znali su mi na šalteru vratiti uplatnicu prekorivši me: \'Momak, naučite već jednom kako se ispunjava, tu ide ime i prezime, a ne ulica\'\", kaže Ruđer, čije su ime i prezime uvijek privlačili pažnju.
Što je stariji, sve više se bavi mišlju da prouči život svojeg prethodnika, za što do sada nije imao puno vremena. Sličnosti su frapantne. Isto je ime oca obojice – Nikola, brat staroga Ruđera zvao se Petar, a mladog Perica, Ruđerova majka zvala se Ruža, dok se majka našeg Ruđera zove Ljubica, ali zato mu je baka – Ruža. Znanstvenik Ruđer Bošković nije se ženio i nema potomaka, a sin našega Ruđera Boškovića zove se Niko po djedu, tako da postoji šansa da se i njegov potomak opet nazove Ruđerom i da se tako nastavi tradicija ne samo slavnog prezimena nego i – imena.
L.B./izvor: Slobodna Dalmacija
foto: mojzagreb.info
