facebook,
whatsapp
Najviše Hrvata iseljava u Njemačku, posebice otkako je od 1. srpnja, na drugu godišnjicu ulaska Hrvatske u EU, Njemačka ukinula radne dozvole čime je njemačko tržište rada otvoreno gotovo za sve. Prema statistici najviše odlaze – mladi i obrazovani.
Prema posljednjim statistikama Njemačkog centra za sveučilišno i znanstveno istraživanje prošle je godine na različitim fakultetima u Saveznoj Republici Njemačkoj bilo registrirano 4 345 hrvatskih studenata, ali mnogi od njih nisu došli direktno iz Hrvatske.
Upitali smo bivše, sadašnje, ali i buduće studente njihova iskustva i mišljenja o Njemačkoj:
1. Bogatstvo ne dolazi preko noći!
“Trebala sam ove godine upisati faks, uvijek sam bila odlična učenica, ali ne uspjevši upisati psihologiju odlučila sam pauzirati jednu godinu i zatim bolje potegnuti iduće godine. Odlučila sam ove godine nešto raditi i tako sam sasvim slučajno naišla na posao čuvanja djece u Njemačkoj. Njemačka kao Njemačka, Bavarska pogotovo, savršena za život. Imala sam priliku čistit 3 sata kod jedne žene u njenoj kući, nakon toga dala mi je 40 €! Što je u Hrvatskoj prosječna satnica za jednog doktora! Uz sav trud može se itekako dobro živjeti. Naravno, NE SMIJU SE očekivati bajke i milijuni čim se stigne jer moramo zapamtit da krećemo od nule. Zaraditi se može, no JAKO je bitan jezik.
Bogatstvo ne dolazi preko noći, no za 5+ godina može se živjeti kao i jedan običan Nijemac.” I.B.
2. O poslu u struci mogu samo sanjati - ne preostaje mi ništa drugo nego spakirati stvari i odseliti...
“Dolazim iz Ivanić Grada. Nakon srednje škole za fizioterapeutskog tehničara u Zagrebu, upisujem stručni studij fizioterapije pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te stječem titulu prvostupnika. Duže od godinu dana čekam pripravnički staž. Napokon, počinjem stažirati u SB Naftalan u Ivanić Gradu preko mjere \'stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa\' za 1600 kn. Kao da nije dovoljno što radim za tako malo novca, ustanova mi odbija dati godišnji odmor. Međutim, tu nije kraj! Po nalogu ravnatelja ustanove u pripravničku knjižicu, koja nam treba za polaganje državno stručnog ispita, glavna terapeutkinja mi upisuje jedanaest mjeseci odrađenog staža, iako sam odradila svih dvanaest mjeseci, zbog korištenja godišnjeg odmora. Iako sam u konačnici dobila licencu od Hrvatske komore fizioterapeuta, posao u struci mogu samo sanjati. Posao sam pronašla nakon godinu dana, ali kao kozmetičar u jednom salonu za mršavljenje u Zagrebu.
Nakon svega što sam prošla, ne preostaje mi ništa drugo nego spakirati stvari i odseliti u inozemstvo, točnije u Njemačku, gdje me čeka dečko.” K.H.
3. Sljedeće godine trebala bih upisati diplomski, ali mislim da neću jer želim početi zarađivati vlastiti novac...
“Iz Bjelovara sam i u Zagrebu sam na četvrtoj godini ekonomskog fakulteta. Sljedeće godine trebala bih upisati diplomski, ali mislim da neću jer imam želju ići u Njemačku i početi zarađivati vlastiti novac. Smatram da su mi šanse puno bolje nego ovdje te mi u početku ne bih smetalo raditi i poslove koji zahtjevaju manju stručnu spremu od one koju posjedujem. Imam par prijatelja koji su otišli i jako su zadovoljni i ne planiraju se u skoroj budućnosti vratiti. Još samo čekam završiti ovu godinu na faksu i odlazim.” M.M.
4. Mladi shvaćaju da u Hrvatskoj nema napretka...
“O Njemačkoj sam počela razmišljati prije dvije godine, kada sam shvatila da idem u jako dobru školu, ali u jako lošoj državi. Već nakon tri godine školovanja u medicinskoj školi po \'novom programu\' počeli smo shvaćati da zamisli i želje naših vladajućih nisu uspjele i da su nam zapravo znatno otežali školovanje. U međuvremenu sam se počela raspitivati o Njemačkoj. Vođena istinskom željom za radom i uspjehom odlučila sam konačno u sedmom mjesecu spakirati stvari i krenuti na put za Njemačku. Medicinski djelatnici su izuzetno traženi vani (ne samo u Njemačkoj) i jako cijenjeni.
Mislim da mladi shvaćaju da u Hrvatskoj nema napretka, Hrvatska ne pruža priliku da se pokažemo i dokažemo svoje znanje, volju i trud. Kada malo savladam jezik planiram upisati fakultet u Njemačkoj, oduvijek mi je bila želja upisati stomatologiju, i nadam se da ce mi se ta želja i ostvariti.
Nije mi bilo lako otići, bilo je tu puno odricanja i jako velikih odluka za jednu 19 - godišnjakinju, ali ipak mislim da sam donijela najbolju odluku. I svi vi mladi, koji razmišljate krenuti mojim putem imate od mene veliku podršku. Nema ništa loše u tome da se proba. I vama koji ipak odlučite ostati i boriti se u Hrvatskoj, isto želim puno sreće i uspjeha. Tko zna, možda se dogodi čudo u Hrvatskoj i naši nadležni se pokrenu i učine ovu državu onakvom kakva bi ona trebala biti. :) U svakom slučaju, na mladima svijet ostaje.” A.M.
Doris Aleksić, foto: Facebook@IdemoUNjemačku, privatni albumi
Prema posljednjim statistikama Njemačkog centra za sveučilišno i znanstveno istraživanje prošle je godine na različitim fakultetima u Saveznoj Republici Njemačkoj bilo registrirano 4 345 hrvatskih studenata, ali mnogi od njih nisu došli direktno iz Hrvatske.
Upitali smo bivše, sadašnje, ali i buduće studente njihova iskustva i mišljenja o Njemačkoj:
1. Bogatstvo ne dolazi preko noći!
“Trebala sam ove godine upisati faks, uvijek sam bila odlična učenica, ali ne uspjevši upisati psihologiju odlučila sam pauzirati jednu godinu i zatim bolje potegnuti iduće godine. Odlučila sam ove godine nešto raditi i tako sam sasvim slučajno naišla na posao čuvanja djece u Njemačkoj. Njemačka kao Njemačka, Bavarska pogotovo, savršena za život. Imala sam priliku čistit 3 sata kod jedne žene u njenoj kući, nakon toga dala mi je 40 €! Što je u Hrvatskoj prosječna satnica za jednog doktora! Uz sav trud može se itekako dobro živjeti. Naravno, NE SMIJU SE očekivati bajke i milijuni čim se stigne jer moramo zapamtit da krećemo od nule. Zaraditi se može, no JAKO je bitan jezik.
Bogatstvo ne dolazi preko noći, no za 5+ godina može se živjeti kao i jedan običan Nijemac.” I.B.
2. O poslu u struci mogu samo sanjati - ne preostaje mi ništa drugo nego spakirati stvari i odseliti...
“Dolazim iz Ivanić Grada. Nakon srednje škole za fizioterapeutskog tehničara u Zagrebu, upisujem stručni studij fizioterapije pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te stječem titulu prvostupnika. Duže od godinu dana čekam pripravnički staž. Napokon, počinjem stažirati u SB Naftalan u Ivanić Gradu preko mjere \'stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa\' za 1600 kn. Kao da nije dovoljno što radim za tako malo novca, ustanova mi odbija dati godišnji odmor. Međutim, tu nije kraj! Po nalogu ravnatelja ustanove u pripravničku knjižicu, koja nam treba za polaganje državno stručnog ispita, glavna terapeutkinja mi upisuje jedanaest mjeseci odrađenog staža, iako sam odradila svih dvanaest mjeseci, zbog korištenja godišnjeg odmora. Iako sam u konačnici dobila licencu od Hrvatske komore fizioterapeuta, posao u struci mogu samo sanjati. Posao sam pronašla nakon godinu dana, ali kao kozmetičar u jednom salonu za mršavljenje u Zagrebu.
Nakon svega što sam prošla, ne preostaje mi ništa drugo nego spakirati stvari i odseliti u inozemstvo, točnije u Njemačku, gdje me čeka dečko.” K.H.
3. Sljedeće godine trebala bih upisati diplomski, ali mislim da neću jer želim početi zarađivati vlastiti novac...
“Iz Bjelovara sam i u Zagrebu sam na četvrtoj godini ekonomskog fakulteta. Sljedeće godine trebala bih upisati diplomski, ali mislim da neću jer imam želju ići u Njemačku i početi zarađivati vlastiti novac. Smatram da su mi šanse puno bolje nego ovdje te mi u početku ne bih smetalo raditi i poslove koji zahtjevaju manju stručnu spremu od one koju posjedujem. Imam par prijatelja koji su otišli i jako su zadovoljni i ne planiraju se u skoroj budućnosti vratiti. Još samo čekam završiti ovu godinu na faksu i odlazim.” M.M.
4. Mladi shvaćaju da u Hrvatskoj nema napretka...
“O Njemačkoj sam počela razmišljati prije dvije godine, kada sam shvatila da idem u jako dobru školu, ali u jako lošoj državi. Već nakon tri godine školovanja u medicinskoj školi po \'novom programu\' počeli smo shvaćati da zamisli i želje naših vladajućih nisu uspjele i da su nam zapravo znatno otežali školovanje. U međuvremenu sam se počela raspitivati o Njemačkoj. Vođena istinskom željom za radom i uspjehom odlučila sam konačno u sedmom mjesecu spakirati stvari i krenuti na put za Njemačku. Medicinski djelatnici su izuzetno traženi vani (ne samo u Njemačkoj) i jako cijenjeni.
Mislim da mladi shvaćaju da u Hrvatskoj nema napretka, Hrvatska ne pruža priliku da se pokažemo i dokažemo svoje znanje, volju i trud. Kada malo savladam jezik planiram upisati fakultet u Njemačkoj, oduvijek mi je bila želja upisati stomatologiju, i nadam se da ce mi se ta želja i ostvariti.
Nije mi bilo lako otići, bilo je tu puno odricanja i jako velikih odluka za jednu 19 - godišnjakinju, ali ipak mislim da sam donijela najbolju odluku. I svi vi mladi, koji razmišljate krenuti mojim putem imate od mene veliku podršku. Nema ništa loše u tome da se proba. I vama koji ipak odlučite ostati i boriti se u Hrvatskoj, isto želim puno sreće i uspjeha. Tko zna, možda se dogodi čudo u Hrvatskoj i naši nadležni se pokrenu i učine ovu državu onakvom kakva bi ona trebala biti. :) U svakom slučaju, na mladima svijet ostaje.” A.M.
Doris Aleksić, foto: Facebook@IdemoUNjemačku, privatni albumi
