facebook,
whatsapp
Kad je bila tek jednogodišnja djevojčica, Lana Domini ostala je bez oca. On je 1999. godine bio kolateralna žrtva mafijaških obračuna u Zagrebu, kada se zolja odbila o blindirani džip Vjeke Sliška i usmrtila ga, piše Jutarnji list. Pet godina kasnije ostala je bez majke Ankice, koja je preminula od plućne embolije. Ostao joj je samo tri godine stariji brat Marko, koji je zajedno s njom prošao kalvariju. Sada je 19-godišnja studentica ranijeg predškolskog odgoja i svaki dan autobusom putuje u Petrinju na predavanja, no njena pozitivna energija je zarazna.
"Vjerojatno ste čuli za slučaj u kojem sam izgubila oca, tada sam bila jednogodišnja beba pa se toga ne sjećam, ali svi oko mene znaju što se dogodilo. Mame se ipak sjećam više, ali kao u nekim slikovnim fragmentima jer sam imala šest godina kada je umrla. Dogodilo se sve dok sam bila manja, a sada sam shvatila da je odrastanje bez roditelja ono što me učinilo osobom kakva sam sada", započinje razgovor 19-godišnja Lana, kći Zorana Dominija koji je život izgubio 1999. godine ispred KIC-a, tijekom pokušaja atentata na Vjeku Sliška.
Ovogodišnji dobitnici stipendija Rotary kluba Zagreb Kaptol...foto: Facebook@Korak u život
Ona je danas studentica ranijeg predškolskog odgoja na studiju u Petrinji, a na ovogodišnjoj dodjeli stipendija Rotary kluba Zagreb Kaptol bila je s dečkom, koji joj je velika podrška. Živi kod tete, a njezin brat Marko, koji sada ima 22 godine, studira politologiju na Fakultetu političkih znanosti.
"Kada nisam upala na predškolski u Zagrebu, znala sam da će mi najveći problem biti svakodnevno putovanje u Petrinju. Osim što je naporno, i skupo je - na autobusni pokaz mi odlazi oko 700 kuna mjesečno", priča Lana.
U tome će joj zasigurno pomoći stipendija od 1600 kuna. Brat Marko osamostalio se kada je upisao studij, a i on je bio dobitnik stipendije Rotary kluba Zagreb Kaptol, koja se dodijeljuje za svih pet godina fakultetskog obrazovanja. Prvo je studirao na Ekonomskom fakultetu, a kasnije se prebacio na politologiju gdje je, kaže Lana, pronašao sebe.
Lana će još neko vrijeme ostati živjeti s tetom Lucom i njezinom obitelji, a nada se da će postati odgajateljica u vrtiću.
"To sam oduvijek htjela, a čini se da mi i ide. Našla sam odlično društvo, na godini nas je samo 30 pa se ponovo osjećam kao u srednjoj školi. Svi sve znamo, svi smo spremni pomoći jedni drugima, a učim ono što me zanima", priča Lana sa sjajem u očima.
Njihovi rođaci i kumovi su 2004. godine, kada su Lana i Marko ostali siročad, dali jedni drugima obećanje da će od njih napraviti ljude na koje bi Zoran i Ankica Domini bili ponosni. Prema svemu sudeći, to su i ostvarili.
Više pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: ilustracija/Darko Ba/MojFaks
