S fakulteta na zanat?

Koji su dovoljno stari, znaju dobro da ako nas je socijalizam nečem naučio to je da fizikala nema budućnosti. Električari, vodoinstalateri, soboslikari, zidari i ostali zanatlije mogli su se u najboljem slučaju smjestiti kao nekakvi voditelji tvorničkih pogona, i gledati ekipu s diplomom kako se karijerno penje po društvenoj ljestvici. Koliko se, dakako, moglo.

Ljudi s diplomama okreću se zanatskim poslovima

Danas, kolo sreće se okrenulo za 180 stupnjeva. Ili preciznije, ljudi s diplomama okreću se zanatskim poslovima. Dovoljno je pozvati parketara da vam odradi omanji poslić pa da vam postane jasno kako se ti ljudi kupaju u parama. U Njemačkoj, Fracuskoj, SAD-u, više nije nikakva sramota nakon srednje škole priučiti zanat, odraditi usputni tečaj kojim se stječe certifikat i baciti se u manualni rad koji će im riješiti životnu situaciju u svega nekoliko godina.

No stvar je otišla i dalje. Ljudi koji su potrošili nekoliko godina na visoko obrazovanje u kasnim dvadesetima prebacuju se u unosne šljakerske poslove. Kod nas će većina akademskih šminkera na to odmahnuti rukom i iz ponosa radije primati i do pet puta manju plaću i biti nezadovoljni radnim mjestom. No, kako piše Washington post nakon razgovora s nekoliko uspješnih zanatlija, u Americi završeni pravnici, humanisti, fizičari sve češće postaju električari i vodoinstalateri nakon što su diplomu pospremili u ladicu.

Filozofi pišu recenzije mobitela...

Premda je svijest da se definitivno mora upisati neki faks kod nas jača nego u, recimo, Njemačkoj, svejedno tek oko 18 posto nacije ima diplomu. Bit će zato što je važnije upisati faks nego ga završiti. Možda da nismo toliko opterećeni statusom koji ionako većina nikada ne postigne, i da fokus na zemlju znanja (gdje ionako nikada nećemo stići Skandinaviju, Kanadu ili Singapur) izbalansiramo sa davanjem pažnje i digniteta šljakerskom poduzetništvu, išlo bi nam totalno bolje.

Naš endemski model društvene distribucije znanja i ljudi sastoji se u tome da diplomirani geofizičari rade po bankama, a filozofi pišu recenzije mobitela. Jupi je je.

Krešimir Dujmović