facebook,
whatsapp
Stereotipi o privatnim fakultetima kao mjestima gdje se diploma plati i zaradi bez problema, o visokim školarinama i obiteljskim biznisima unutar kojih se onda diplomci s privatnih fakulteta i zapošljavaju i dalje se usko vezuju uz privatne fakultete.
No, što ako su u jednome u pravu? Što ako je smisao studiranja stjecanje praktičnih sposobnosti i znanja koja kasnije, odmah po izlasku s faksa, možemo primijeniti na poslu? Imaju li privatni fakulteti pravo kad ističu stručnu praksu kao jedan od ključnih faktora prednosti u odnosu na javne fakultete?
Na Rochester Institute of Technology (RIT Croatia), jedinom američkom koledžu u Hrvatskoj, izračunali su sljedeće: njihove studije od 1997. do danas diplomiralo je 1803 mladih koji su tijekom studija odradili 2,833.600 sati ili preko 300 godina praktične prakse u oko 3000 kompanija.
Problem je što ovakvi studiji poprilično koštaju – u spomenutom slučaju riječ je o 5900 eura za većinu građana Hrvatske nedostižne školarine. Mora li konkurentno obrazovanje biti skupo?
Među privatnicima u obrazovanju odskače ih nekoliko koji su kvalitetu u svojim područjima uspjeli potvrditi. VERN, ZŠEM i Algebra su uspjeli dobiti međunarodne certifikate i akreditacije koji pozitivno ocjenjuju njihov rad, a FER je jedan od pionira povezivanja studenata s poslovnim svijetom u javnome obrazovanju, a sličnu praksu godinama provode i drugi, poput Fakulteta informatike i organizacije u Varaždinu ili Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i onoga u Rijeci.
Nažalost, taj će proces na javnim učilištima teći sporo. Dobar dio javnih fakulteta nema nikakvu poveznicu s poslovnim svijetom, a nastavni programi nisu modernizirani. Niz uprava fakulteta uopće ne prati što se događa s njihovim alumnijima. Dodatan problem je prigovor poslodavaca visokim učilištima da stvaraju kadar koji nakon diplome nije u stanju samostalno raditi i u koje moraju dodatno ulagati, a sve zato što ne inzistiraju na kvalitetnoj praktičnoj nastavi.
Praksu kao temeljni element dualnog sustava, kakav primjenjuju primjerice Njemačka i Austrija, treba bez dvojbe čvrsto uklopiti u hrvatski sustav visokog obrazovanja i raditi na prilagodbi regulative koja će tvrtke poticati na čvrstu suradnju s visokim učilištima.
Jedan od javnih fakulteta koji je odlučio uvesti kvalitetnu stručnu praksu je riječki Ekonomski fakultet. Rezultati su ovih dana iznenadili i samu upravu.
"Svaki dan dobivam na stol ponude dvije do tri tvrtke koje traže naš kadar. Šokiralo me kada sam shvatio da ga nemam jer su već zaposleni", kaže Heri Bezić, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Kako su to postigli u struci koja upisnom kvotom i brojem studijskih programa preplavljuje državno visoko obrazovanje: preko 40 posto studenata u Hrvatskoj studira društvene znanosti, a u njima ekonomski studiji dominiraju?
"Uveli smo kvalitetnu stručnu praksu. Ne onu gdje se pije kava, nego pravu praksu u konkurentnim tvrtkama. Većina studenata koji se odluče za praksu, jer još uvijek je riječ o izbornom dijelu programa, na kraju i ostane u toj tvrtki", tvrdi Bezić.
Trenutačno imaju oko 2000 studenata i sklopljene ugovore sa 50-ak poduzeća. Praktična nastava traje 80 sati na preddiplomskom i isto toliko na diplomskom studiju, a redoslijed prakse student odrađuje sam u dogovoru s tvrtkom. Fakultet je nedavno osnovao i pet studentskih poduzeća. U svakoj tvrtki fakultet drži vlasnički udio od 19%, a dobit od udjela koristit će za sufinanciranje novih ideja.
Više o ovoj temi pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: Freeimages
No, što ako su u jednome u pravu? Što ako je smisao studiranja stjecanje praktičnih sposobnosti i znanja koja kasnije, odmah po izlasku s faksa, možemo primijeniti na poslu? Imaju li privatni fakulteti pravo kad ističu stručnu praksu kao jedan od ključnih faktora prednosti u odnosu na javne fakultete?
Na Rochester Institute of Technology (RIT Croatia), jedinom američkom koledžu u Hrvatskoj, izračunali su sljedeće: njihove studije od 1997. do danas diplomiralo je 1803 mladih koji su tijekom studija odradili 2,833.600 sati ili preko 300 godina praktične prakse u oko 3000 kompanija.
Problem je što ovakvi studiji poprilično koštaju – u spomenutom slučaju riječ je o 5900 eura za većinu građana Hrvatske nedostižne školarine. Mora li konkurentno obrazovanje biti skupo?
Među privatnicima u obrazovanju odskače ih nekoliko koji su kvalitetu u svojim područjima uspjeli potvrditi. VERN, ZŠEM i Algebra su uspjeli dobiti međunarodne certifikate i akreditacije koji pozitivno ocjenjuju njihov rad, a FER je jedan od pionira povezivanja studenata s poslovnim svijetom u javnome obrazovanju, a sličnu praksu godinama provode i drugi, poput Fakulteta informatike i organizacije u Varaždinu ili Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i onoga u Rijeci.
Nažalost, taj će proces na javnim učilištima teći sporo. Dobar dio javnih fakulteta nema nikakvu poveznicu s poslovnim svijetom, a nastavni programi nisu modernizirani. Niz uprava fakulteta uopće ne prati što se događa s njihovim alumnijima. Dodatan problem je prigovor poslodavaca visokim učilištima da stvaraju kadar koji nakon diplome nije u stanju samostalno raditi i u koje moraju dodatno ulagati, a sve zato što ne inzistiraju na kvalitetnoj praktičnoj nastavi.
Praksu kao temeljni element dualnog sustava, kakav primjenjuju primjerice Njemačka i Austrija, treba bez dvojbe čvrsto uklopiti u hrvatski sustav visokog obrazovanja i raditi na prilagodbi regulative koja će tvrtke poticati na čvrstu suradnju s visokim učilištima.
Jedan od javnih fakulteta koji je odlučio uvesti kvalitetnu stručnu praksu je riječki Ekonomski fakultet. Rezultati su ovih dana iznenadili i samu upravu.
"Svaki dan dobivam na stol ponude dvije do tri tvrtke koje traže naš kadar. Šokiralo me kada sam shvatio da ga nemam jer su već zaposleni", kaže Heri Bezić, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Kako su to postigli u struci koja upisnom kvotom i brojem studijskih programa preplavljuje državno visoko obrazovanje: preko 40 posto studenata u Hrvatskoj studira društvene znanosti, a u njima ekonomski studiji dominiraju?
"Uveli smo kvalitetnu stručnu praksu. Ne onu gdje se pije kava, nego pravu praksu u konkurentnim tvrtkama. Većina studenata koji se odluče za praksu, jer još uvijek je riječ o izbornom dijelu programa, na kraju i ostane u toj tvrtki", tvrdi Bezić.
Trenutačno imaju oko 2000 studenata i sklopljene ugovore sa 50-ak poduzeća. Praktična nastava traje 80 sati na preddiplomskom i isto toliko na diplomskom studiju, a redoslijed prakse student odrađuje sam u dogovoru s tvrtkom. Fakultet je nedavno osnovao i pet studentskih poduzeća. U svakoj tvrtki fakultet drži vlasnički udio od 19%, a dobit od udjela koristit će za sufinanciranje novih ideja.
Više o ovoj temi pročitajte ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: Freeimages
