facebook,
whatsapp
Roua se osvrnula na tragične terorističke napade u Parizu koji su prošloga petka uzdrmali cijeli svijet i podsjetila da za one u Africi ili na Bliskom istoku najčešće niti ne znamo, niti ih toliko oplakujemo. Evo što je napisala:
"To što se sinoć dogodilo u Parizu je užasno. Dugo sam bdjela i pratila vijesti u nevjerici i iskreno mi je žao zbog svih ljudi koje je ova strašna nesreća pogodila. Međunarodna zajednica odgovorila je, sasvim predvidljivo, tako što je iskazala neumornu solidarnost s Parizom.
Večer prije te bomba je eksplodirala u mojoj zemlji, Libanonu, i ubila je 43 osobe. Nitko nije molio za nas. Nitko nije razmišljao o nama. Svjetski vođe nisu se kasno navečer obraćali javnosti. Nitko nije mijenjao profilnu fotografiju. Nije bilo hashtagova. Nije bilo opcije \'marked as safe\' na Facebooku. Samo tišina.
Sirija je propatila više nego je to moguće izreći riječima ili Facebook statusima. Nisu dobili ništa. Samo još tišine.
Izraelci su ubili 73 Palestinca, samo u listopadu. Tišina.
Skoro 100 ljudi je ubijeno u eksploziji na mirnom prosvjedu u Ankari prošli mjesec. Još tišine.
Najmanje 3,500 osoba poginulo je u Nigeriji, Kamerunu, Čadu i Nigeru u sukobima ove godine. Tišina.
Više nisam ni ljuta, samo umorna. Iscrpljena. Izmorena jer je napad na zatvor na otvorenom u Gazi, u kojem je ubijeno 2300 ljudi, dobio malo ili nimalo medijske pozornosti, ali čim se nešto dogodi u Europi, čim se nešto dogodi bijelcima, svi su tako (doduše zbilja najiskrenije) slomljeni zbog toga.
Ne govorim vam da ne trebate biti. Ne tvrdim da ljudi koji su sinoć poginuli ne zaslužuju da ih se oplakuje jer naravno da zaslužuju. Bili su nevini, a sad su mrtvi. Kao Arapkinja, najbolje znam koliko to boli i svi bismo trebali i dalje misliti na njih. Ali što je s nama? Ne zaslužujemo li i mi da nas se oplakuje? Jesmo li i mi dovoljno ljudi? Ili smo previše Arapi za vas? Pretamni za vas? Previše \'drugi\' za vas? Sprječava li vas naša boja kože da suosjećate s nama? Postoji riječ za to.
I zatim, nakon svega ovoka, nakon svega što je rečeno i napravljeno. Nakon što nam je \'sinulo\' koliko smo nebitno. Koliko smo beznačajnija i inferiornija ljudska bića. Onda dolazi najbolji dio. Moj omiljeni dio.
Ispričajte se. Rekli su nam da se ispričamo. Zahtijevali su to od nas. MI se moramo ispričati zbog postupaka barbara koji rade najgore stvari već toliko dugo. Mi smo žrtve. To što ste dožvijeli od šačice ekstremista samo je dio onoga što Sirija proživljava. Ili što Libanon doživljava. Mi to trpimo svaki dan. A sada, kao u nekoj perverznoj šali, nastranoj šali, traže od nas da se ispričamo. Jer nas drže odgovornima. Glavne žrtve i izbjeglice ove tragedije moraju platiti. Kao da već nismo dovoljno platili – krvlju, zemljom i dostojanstvom.
Oprostite. Žao nam je što ste okupirali našu zemlju, opustošili je, podijelili je među sobom kao zlato. Žao nam je što ste opljačkali naše bogatstvo, dostojanstvo i slobodu. Žao nam je što iza sebe niste ostavili ništa osim ruševina i bijesa. Žao nam je što su ti razočarani i obespravljeni ljudi, koje ste ostavili iza sebe, ogrezli u ekstemizam. Žao nam je što se okorištavate njihovim divljaštvom. Žao nam je što im dozvoljavate da nam rade takve stvari, što ih potičete i pružate im resurse da to nastave raditi. Žao nam je što su se na kraju okrenuli protiv vas. Žao nam je što su došli i po vas. Žao nam je.
Nadamo se da ćete pronaći snage da nam oprostite."
L.B./izvor: Facebook, Wordpress
foto: Jean Jullien \'Peace for Paris\'
"To što se sinoć dogodilo u Parizu je užasno. Dugo sam bdjela i pratila vijesti u nevjerici i iskreno mi je žao zbog svih ljudi koje je ova strašna nesreća pogodila. Međunarodna zajednica odgovorila je, sasvim predvidljivo, tako što je iskazala neumornu solidarnost s Parizom.
Večer prije te bomba je eksplodirala u mojoj zemlji, Libanonu, i ubila je 43 osobe. Nitko nije molio za nas. Nitko nije razmišljao o nama. Svjetski vođe nisu se kasno navečer obraćali javnosti. Nitko nije mijenjao profilnu fotografiju. Nije bilo hashtagova. Nije bilo opcije \'marked as safe\' na Facebooku. Samo tišina.
Sirija je propatila više nego je to moguće izreći riječima ili Facebook statusima. Nisu dobili ništa. Samo još tišine.
Izraelci su ubili 73 Palestinca, samo u listopadu. Tišina.
Skoro 100 ljudi je ubijeno u eksploziji na mirnom prosvjedu u Ankari prošli mjesec. Još tišine.
Najmanje 3,500 osoba poginulo je u Nigeriji, Kamerunu, Čadu i Nigeru u sukobima ove godine. Tišina.
Više nisam ni ljuta, samo umorna. Iscrpljena. Izmorena jer je napad na zatvor na otvorenom u Gazi, u kojem je ubijeno 2300 ljudi, dobio malo ili nimalo medijske pozornosti, ali čim se nešto dogodi u Europi, čim se nešto dogodi bijelcima, svi su tako (doduše zbilja najiskrenije) slomljeni zbog toga.
Ne govorim vam da ne trebate biti. Ne tvrdim da ljudi koji su sinoć poginuli ne zaslužuju da ih se oplakuje jer naravno da zaslužuju. Bili su nevini, a sad su mrtvi. Kao Arapkinja, najbolje znam koliko to boli i svi bismo trebali i dalje misliti na njih. Ali što je s nama? Ne zaslužujemo li i mi da nas se oplakuje? Jesmo li i mi dovoljno ljudi? Ili smo previše Arapi za vas? Pretamni za vas? Previše \'drugi\' za vas? Sprječava li vas naša boja kože da suosjećate s nama? Postoji riječ za to.
I zatim, nakon svega ovoka, nakon svega što je rečeno i napravljeno. Nakon što nam je \'sinulo\' koliko smo nebitno. Koliko smo beznačajnija i inferiornija ljudska bića. Onda dolazi najbolji dio. Moj omiljeni dio.
Ispričajte se. Rekli su nam da se ispričamo. Zahtijevali su to od nas. MI se moramo ispričati zbog postupaka barbara koji rade najgore stvari već toliko dugo. Mi smo žrtve. To što ste dožvijeli od šačice ekstremista samo je dio onoga što Sirija proživljava. Ili što Libanon doživljava. Mi to trpimo svaki dan. A sada, kao u nekoj perverznoj šali, nastranoj šali, traže od nas da se ispričamo. Jer nas drže odgovornima. Glavne žrtve i izbjeglice ove tragedije moraju platiti. Kao da već nismo dovoljno platili – krvlju, zemljom i dostojanstvom.
Oprostite. Žao nam je što ste okupirali našu zemlju, opustošili je, podijelili je među sobom kao zlato. Žao nam je što ste opljačkali naše bogatstvo, dostojanstvo i slobodu. Žao nam je što iza sebe niste ostavili ništa osim ruševina i bijesa. Žao nam je što su ti razočarani i obespravljeni ljudi, koje ste ostavili iza sebe, ogrezli u ekstemizam. Žao nam je što se okorištavate njihovim divljaštvom. Žao nam je što im dozvoljavate da nam rade takve stvari, što ih potičete i pružate im resurse da to nastave raditi. Žao nam je što su se na kraju okrenuli protiv vas. Žao nam je što su došli i po vas. Žao nam je.
Nadamo se da ćete pronaći snage da nam oprostite."
L.B./izvor: Facebook, Wordpress
foto: Jean Jullien \'Peace for Paris\'
