Sveučilište u Zagrebu nije dovoljno integrirano nije financijski dobro organizirano, ima neučinkovit sustav upravljanja, ne uspijeva razviti opću viziju i strategiju, ima premalen broj studenata koji dovršavaju doktorate, a citiranost istraživačkih radova njegovih članova u važnim znanstvenim časopisima nije na razini njegova statusa i veličine.
Sveučilišta se boje integracije
Ova međunarodna evaluacija pokazalo je i da se određeni vodeći krugovi Sveučilišta boje integracije jer ju gledaju kao centralizaciju i gubitak autonomije. Napominje se kako je ovo krivi stav jer integracija može ojačati sveučilište kao i profesionalnu autonomiju njegovih sastavnica, napominje IEP.
Također, zagrebačko je sveučilište uspoređeno s uspavanim divom koji ne koristi i ne razvija svoje mogućnosti kako bi trebao i mogao.
U tekstu evaluacije se ističe kako općenito u Hrvatskoj ne postoji nacionalna strategija visokog obrazovanja te se upozorava na moguće financijske probleme s kojima bi se Sveučilište moglo suočiti ako se usvoje novi prijedlozi sadašnjih vlasti za reformu sustava financiranja, kao što je primjerice ukidanje školarina.
Unatoč uspjesima nisu u skladu s veličinom i statusom Sveučilišta
Unatoč brojnim uspješnim područjima i odličnim rezultatima nekih fakulteta, već i samoevoluacijski podaci Sveučilišta jasno pokazuju da znanstveni utjecaj (broj članaka općenito, a posebno onih u visoko citiranim vodećim časopisima, broj nedavno registriranih patenata, transfera znanja u gospodarstvo, otvaranja poslova i tvrtki koje pokreću bivši studenti te velikih međunarodnih, europskih ili nacionalno financiranih projekata) i ostvareni prihodi (iz međunarodnih, europskih, bilateralnih i nacionalnih izvora, uključujući i one od patenata, novih tehnologija i transfera znanja) nisu u skladu s veličinom i predvodničkim statusom Sveučilišta.
Također, uočeno je da ne postoji ni sustav nagrađivanja dobrog i uspješnog istraživačkog rada.
Upozoreno je i da na Sveučilištu postoji previše razdvojenih savjetodavnih tijela koja nemaju dovoljno sinergije, ali ni pravih ovlasti za donošenje važnih odluka. Rezultat toga su strukture koje su nemoćne iako konzumiraju goleme količine vremena i napora. Slično je slabo ocijenjena i kvaliteta prikupljanja podataka koji su bitni za poboljšanje predavanja i istraživačkog rada. Sve ovo ukazuje na to da je sustav upravljanja kompliciran, neefikasan, skup i nekompetitivan.
foto: photoxpress.com
SVAKA ČAST