facebook,
whatsapp
Debate na temu treba li postati prijatelj s profesorima na Facebooku svako malo se pojave u cyberspaceu i čini se da do danas nemamo neki konkretni odgovor. Postoje primjeri gdje profesori daju rasporede, stavljaju nastavne materijale, pomažu pri rješavanju zadaća preko najpopularnije društvene mreže, no sve se to može učiniti i preko drugih online servisa... tipa e-mail, interni forum ili web stranica kolegija.
Facebook prijateljstvo daje nam nekakav ograničeni uvid u privatni život druge osobe. No, koja je točno edukativna svrha uvida u privatni život profe, i obrnuto? Istini za volju, nikakva.
Zabrana komunikacije u nekim školama
Rasprava je ponovno pokrenuta jer su neke američke škole zabranile nastavnicima facebook komunikaciju s učenicima, no ok... riječ je o srednjoj školi, stvari su tu malo škakljivije. No, koja je pretjerana razlika između ideje da si s profesorom prijatelj na Fejsu i recimo toga da ideš s njim poslije kolegija na cugu, što je nerijetko slučaj, posebno na humanističkim studijima gdje je rasprava uz čašicu sasvim prirodno nastavno pomagalo?
Gdje prestaje profesionalizam, a gdje počinje privatnost?
Ključno pitanje čini se da je - gdje prestaje profesionalizam, a gdje počinje privatnost? No uz njega se veže još jedan problem uloge profesora. A to je da ona ne smije biti čisto tehnička. U tom slučaju možemo isključivo čitati udžbenike. Ideja je da je riječ o čovjeku koji svojom karizmom utječe na motivaciju i način razmišljanja. Prijenos znanja bi prije svega trebao biti odnos učitelja i učenika. Koliko Facebook sa gomilom beskorisnih aplikacija može tome pridonijeti? Vjerovatno mizerno malo.
>> MojFaks na Facebooku
Krešimir Dujmović
