Brucoška VS koronaška godina... Zagrebačka studentica usporedila ovu i prošlu akademsku godinu: 'Ne znaš koja je gora!'

Kao i svakom brucošu, početak nove akademske godine (navika da se ne spominje školska, nego "akademska" godina) značio je samo jedno, a to je navikavanje na moje tadašnje "novo" normalno. Nije bilo pandemije, držanja distance, brojki novozaraženih osoba. Meni je to bilo "novo" normalno jer se, naravno, kao i svi drugi moraš priviknuti na potpuno drugačiji oblik obrazovanja u odnosu na prijašnji. 

U početku je bilo teško. Bilo je potrebno pohvatati sve termine poput kolokvija, studentskog zbora, ECTS bodova (?!), studentskih prava (ni dan danas ne znam sva) i sve slično tome. No, uspjela sam. Naviknula sam se na činjenicu da si prepušten sam sebi, sve rješavaš sam, ako ti nešto nije jasno jedini izbor ti je obratiti se nekome s viših godina jer će ti jedino oni dati najtočniju, provjerenu informaciju.

...Počinje \'brucoška prpa\'? 5 savjeta za sve vas koji ste daleko od kuće i proklinjete dan kad ste upisali faks...VIDEO...

Međutim, kada pohvataš sve pojmove i nove navike, postane lako. Još je lakše kada prođu termini prvih kolokvija i ispitnih rokova, tada se osjećaš kao da si osvojio svijet jer si napokon shvatio kako/kada i zašto prijavljuješ ispitne rokove na Studomatu.

No, napokon kada sam se naviknula na moje "novo" normalno, došlo je još jedno "novo" normalno. Kako sada još jedno, tek sam se priviknula na postojeće?! Novo "novo normalno" dogodilo se u trećem mjesecu ove, nadasve "prekrasne", 2020. godine. Korona je pokucala na vrata i pogodite što još – iznenadna online nastava.

Prva vijest je bila da će se nastava na fakultetima obustaviti na samo dva tjedna. To me nije previše bediralo jer sam bila sretna što ću odmoriti dva tjedna (da su barem bila dva tjedna…). Tek kada smo se svi vratili svojim domovima i započeli takozvanu "online" nastavu, bilo je jasno da će ta obustava potrajati i duže. Zašto govorim takozvana "online" nastava? Ja zaista nisam bila upoznata s tim načinom obrazovanja sve do ove godine, ali vjerujem da nisu ni mnogi drugi. Uz to, ne znam još uvijek postoji li neki fakultet u Hrvatskoj koji oduvijek provodi online način studiranja. S ovime dolazimo do problema online predavanja.

Zbog svega navedenog i više je no jasno da su u početku moguće komplikacije oko organiziranja online nastave. Studenti i fakulteti nisu ni u najluđem snu očekivali ovakav rasplet situacije tako da smo svi bili nepripremljeni fizički, ali i psihički. Tako da je u početku bilo potrebno čekati sve informacije vezane uz daljnji nastavak nastave. Kada smo saznali te prve informacije, bilo je vrijeme da se dalje nastave predavanja, kolokviji, učenje i rad samo u obliku online izdanja. Međutim, nije bilo tako jednostavno i bajno kako su svi očekivali.

Platforme preko kojih smo slušali predavanja npr. nisu dopuštale više od 100 uzvanika, a nas je naravno bilo više. Pa prvi kolokviji u online izdanju koji se također nisu "proslavili". Pa pokušaj održavanja predrokova online koji su na kraju bili poništeni zbog začuđujuće dobrih ocjena (kršenje akademskog poštenja, jel). No, bez obzira na sve navedeno, završila je i ta godina studiranja u online obliku. 

Za sljedeću akademsku godinu svi smo se potajice nadali da će se ipak, možda, održavati normalno, kao nekada, ali smo se i ovdje prevarili. Ja osobno pohađam takozvani "hibridni" model nastave, odnosno jedan tjedan online, drugi tjedan na fakultetu. Da ovaj model funkcionira, baš i ne, ali nakon svega, što se gore može dogoditi? Kada si u grupi koja je online, a grupa kolega koji u isto vrijeme sjede u dvorani i slušaju predavanje, realno kao i da nisi na predavanju. Ne zato jer ti sam ne želiš slušati predavanje, nego zbog niza tehničkih poteškoća koje se događaju tijekom predavanja (ne radi mikrofon, profesor se po navici udaljava od laptopa pa se gubi signal itd.). 

Ona kada smo se brzinom munje morali prebaciti na online ili ova kada se pokušava kombinirati i jedno i drugo. Samo što je nam je svima već svega dosta pa se time više ni ne opterećujemo kako bismo možda trebali jer kako bude bit\' će. 2020. je ovako i onako za baciti u koš za smeće.

No, u jedno sam sigurna. Svi smo više cijenili odlaske na predavanja, pauze za kavu između predavanja i interakciju koju smo imali s profesorima, ali i drugim kolegama. U svakom slučaju, hibridni model dopušta interakciju na 2 metra udaljenosti svakih dva tjedna pa bolje i to nego ništa. A o tome kako će proći prvi kolokviji i ispitni rokovi – tko preživi, pričat\' će.

P.S.
foto: Shutterstock By BELOWA IRINA