facebook,
whatsapp
Postotak visokoobrazovanog stanovništva u Hrvatskoj nije tako velik, naročito onih s titulom doktora znanosti. Nedavno je tu titulu stekla 29-godišnja Josipa Brglez iz Klenovnika.
Mlada znanstvenica kemičarka je nakon fakultetskog obrazovanja u Hrvatskoj otišla u Njemačku gdje je prošli mjesec obranila doktorsku disertaciju.
"Srednjoškolsko obrazovanje sam stekla u Ivancu, gdje sam završila gimnaziju. Nakon studija kemije na zagrebačkom Prirodoslovno - matematičkom fakultetu, sam godinu dana radila u bivšem Plivinom istraživačkom institutu u Zagrebu, ali nisam se vidjela u tome za cijeli život", kaže za Varaždinski.hr mlada Josipa.
"Meni stalno treba neki novi \'push\', poticaj, koji me tjera dalje. Htjela sam doktorat, ali ne samo zbog papira. Doktorska titula uistinu donosi nešto puno više, jer ako želiš imati dobru poziciju, napredovati u ovoj struci, poželjno je imati titulu doktora znanosti", nastavlja.
U želji za nečim novim, s 24 godine, otišla je u Njemačku nastaviti obrazovanje. Najprije je dvije godine provela u Dortmundu, a nakon toga toliko u Karlsruheu, gdje je bila među 45 stipendista na prestižnom Max Planck institutu.
Josipa je ukazala i na neke razlike doktorskog studija u Hrvatskoj i Njemačkoj: "Studij je koncipiran tako da ti zapravo radiš, imaš svoj posao koji je ujedno tema tvoje disertacije. Ponekad se radi i do deset sati, ovisno kad si gotov s eksperimentom. Njihov kurikulum nije čisto štrebanje već mnogo praktičnog rada, koji uključuje niz seminara, odlazaka na konferencije, simpozije, izradu znanstvenih postera, prezentacija. Na taj način skupljaš bodove što je veoma motivirajuće i korisno."
Studij, ovisno o mentoru i samom radu, traje tri i pol do pet godina, a Josipa je doktorirala prošli mjesec, radeći na disertaciji četiri i pola godine, a usput je stekla mnogo poznanstava, upoznala mnoge kulture, s obzirom da je institut veoma internacionalan.
Nakon titutle doktorice znanosti, vratila se u Hrvatsku, gdje se zaposlila u istraživačkoj organizaciji Fidelta, čije je sjedište u Zagrebu. Ipak, neće još dugo ostati u Zagrebu. Nakon vjenčanja, koje će se održati za koji tjedan, odlazi sa suprugom živjeti u Bruxselles, ali će nastaviti raditi za istu kompaniju.
Neizostavno pitanje mladoj znanstvenici bilo je i o trenutnom trendu odlaska iz Hrvatske u inozemstvo, u potrazi za \'boljim životom\'.
"Mladi odlaze jer im treba novac. Ja nisam otišla radi toga već obrazovanja, ali mislim da je ipak to glavni razlog. Ipak, neće svi otići. Iako je pomalo strašno vidjeti kako ljudi odluče preko noći otići, smatram da će se mnogi i vratiti. Neće svi ostati u Njemačkoj, jer nije ni tamo jednostavno uspjeti, pogotovo ako ne znaš jezik", smatra Josipa, koja podupire tu ideju, naročito kod mladih.
"Podržavam mobilnost, zašto ne bi mladi otišli i doživjeli nešto novo pa se kroz nekoliko godina možda i vrate. Mislim da je svugdje lijepo, ali i ružno. Sve ima pozitivne i negativne strane, ovisno o preferencijama. U Njemačkoj, primjerice, je sve organizirano, naročito birokracija, infrasturktura, ali socijalni život u Hrvatskoj je puno bolji, po mom mišljenju", zaključuje.
Cijeli intervju s Josipom možete pročitati ovdje.
L.B./izvor: Varazdinski.hr
foto: Twitter@MaxPlanckSociety
Mlada znanstvenica kemičarka je nakon fakultetskog obrazovanja u Hrvatskoj otišla u Njemačku gdje je prošli mjesec obranila doktorsku disertaciju.
"Srednjoškolsko obrazovanje sam stekla u Ivancu, gdje sam završila gimnaziju. Nakon studija kemije na zagrebačkom Prirodoslovno - matematičkom fakultetu, sam godinu dana radila u bivšem Plivinom istraživačkom institutu u Zagrebu, ali nisam se vidjela u tome za cijeli život", kaže za Varaždinski.hr mlada Josipa.
"Meni stalno treba neki novi \'push\', poticaj, koji me tjera dalje. Htjela sam doktorat, ali ne samo zbog papira. Doktorska titula uistinu donosi nešto puno više, jer ako želiš imati dobru poziciju, napredovati u ovoj struci, poželjno je imati titulu doktora znanosti", nastavlja.
U želji za nečim novim, s 24 godine, otišla je u Njemačku nastaviti obrazovanje. Najprije je dvije godine provela u Dortmundu, a nakon toga toliko u Karlsruheu, gdje je bila među 45 stipendista na prestižnom Max Planck institutu.
foto: LinkedIn
Josipa je ukazala i na neke razlike doktorskog studija u Hrvatskoj i Njemačkoj: "Studij je koncipiran tako da ti zapravo radiš, imaš svoj posao koji je ujedno tema tvoje disertacije. Ponekad se radi i do deset sati, ovisno kad si gotov s eksperimentom. Njihov kurikulum nije čisto štrebanje već mnogo praktičnog rada, koji uključuje niz seminara, odlazaka na konferencije, simpozije, izradu znanstvenih postera, prezentacija. Na taj način skupljaš bodove što je veoma motivirajuće i korisno."
Studij, ovisno o mentoru i samom radu, traje tri i pol do pet godina, a Josipa je doktorirala prošli mjesec, radeći na disertaciji četiri i pola godine, a usput je stekla mnogo poznanstava, upoznala mnoge kulture, s obzirom da je institut veoma internacionalan.
Nakon titutle doktorice znanosti, vratila se u Hrvatsku, gdje se zaposlila u istraživačkoj organizaciji Fidelta, čije je sjedište u Zagrebu. Ipak, neće još dugo ostati u Zagrebu. Nakon vjenčanja, koje će se održati za koji tjedan, odlazi sa suprugom živjeti u Bruxselles, ali će nastaviti raditi za istu kompaniju.
Neizostavno pitanje mladoj znanstvenici bilo je i o trenutnom trendu odlaska iz Hrvatske u inozemstvo, u potrazi za \'boljim životom\'.
"Mladi odlaze jer im treba novac. Ja nisam otišla radi toga već obrazovanja, ali mislim da je ipak to glavni razlog. Ipak, neće svi otići. Iako je pomalo strašno vidjeti kako ljudi odluče preko noći otići, smatram da će se mnogi i vratiti. Neće svi ostati u Njemačkoj, jer nije ni tamo jednostavno uspjeti, pogotovo ako ne znaš jezik", smatra Josipa, koja podupire tu ideju, naročito kod mladih.
"Podržavam mobilnost, zašto ne bi mladi otišli i doživjeli nešto novo pa se kroz nekoliko godina možda i vrate. Mislim da je svugdje lijepo, ali i ružno. Sve ima pozitivne i negativne strane, ovisno o preferencijama. U Njemačkoj, primjerice, je sve organizirano, naročito birokracija, infrasturktura, ali socijalni život u Hrvatskoj je puno bolji, po mom mišljenju", zaključuje.
Cijeli intervju s Josipom možete pročitati ovdje.
L.B./izvor: Varazdinski.hr
foto: Twitter@MaxPlanckSociety
