facebook,
whatsapp
Između konstantnog pisanja eseja i seminara, rada uz studij da zaradimo za mala životna zadovoljstva, čitanja poglavlja, članaka i skripti kojima nikad kraja i pokušaja da i dalje imamo normalan život – mogli bismo reći da je sve jedna velika tragedija.
Unatoč tome što su najčešće neispavani, opterećeni, pod stresom i na lošoj hrani i prehrani, studenti su poprilično otporan i žilav dio populacije. Nekako moramo naučiti kako se nositi sa svim izazovima, a ako i malo dramimo oko toga – tko će nam zamjeriti. Svakodnevno se susrećemo s najgorim tragedijama od kojim su samo neke ove:
* Kad provedeš 10 godina života učeći u knjižnici i na ispitu dobiješ trojku...
* Hrana iz menze...ima dobre i loše dane, ali ona suha tjestenina je najgora...
* Kad profesor spomene koja je najviša i koja najniža ocjena na zadnjem ispitu, a ti naravno ponosno osvojiš najnižu. :-(
* Seminar koji mora biti dulji od 10 stranica... Koga vi zavaravate? Znam da ne želite čitati studentske črčkarije, a mi ih ne želimo pisati. Kompromis?
* Pranje rublja koje izbjegavaš, izbjegavaš i izbjegavaš i za tili čas se sat planinarenja na tjelesnom umjesto na Sljemenu odvija na hrpi tvog neopranog veša.
* Jutarnja predavanja... trebamo li pojašnjavati tragediju?
* Što dovodi do cjelodnevne iscrpljenosti i nesanice kad bi trebali spavati...Jer naravno da popodne odrijemaš i onda se probudiš u 3 ujutro i ne znaš što bi sa sobom.
* Printanje jer printre uvijek odbija poslušnost, a red u fotokopironi je uvijek duljine kapitalnog primjerka gigantskog pitona.
* Wi-Fi – iako tehnologija napreduje, veze u studentskim domovima još uvijek su na prehistorijskom nivou...Srećom pa u susjednom paviljonu uvijek živi neki informatički freak...
* Kava s automata – najgori napitak na svijetu koji ima okus kao dugo nošene, ocjeđene čarape. S aromom prepržene piljevine od zrnja kave...
L.B./foto: Freeimages
Unatoč tome što su najčešće neispavani, opterećeni, pod stresom i na lošoj hrani i prehrani, studenti su poprilično otporan i žilav dio populacije. Nekako moramo naučiti kako se nositi sa svim izazovima, a ako i malo dramimo oko toga – tko će nam zamjeriti. Svakodnevno se susrećemo s najgorim tragedijama od kojim su samo neke ove:
* Kad provedeš 10 godina života učeći u knjižnici i na ispitu dobiješ trojku...
* Hrana iz menze...ima dobre i loše dane, ali ona suha tjestenina je najgora...
* Kad profesor spomene koja je najviša i koja najniža ocjena na zadnjem ispitu, a ti naravno ponosno osvojiš najnižu. :-(
* Seminar koji mora biti dulji od 10 stranica... Koga vi zavaravate? Znam da ne želite čitati studentske črčkarije, a mi ih ne želimo pisati. Kompromis?
* Pranje rublja koje izbjegavaš, izbjegavaš i izbjegavaš i za tili čas se sat planinarenja na tjelesnom umjesto na Sljemenu odvija na hrpi tvog neopranog veša.
* Jutarnja predavanja... trebamo li pojašnjavati tragediju?
* Što dovodi do cjelodnevne iscrpljenosti i nesanice kad bi trebali spavati...Jer naravno da popodne odrijemaš i onda se probudiš u 3 ujutro i ne znaš što bi sa sobom.
* Printanje jer printre uvijek odbija poslušnost, a red u fotokopironi je uvijek duljine kapitalnog primjerka gigantskog pitona.
* Wi-Fi – iako tehnologija napreduje, veze u studentskim domovima još uvijek su na prehistorijskom nivou...Srećom pa u susjednom paviljonu uvijek živi neki informatički freak...
* Kava s automata – najgori napitak na svijetu koji ima okus kao dugo nošene, ocjeđene čarape. S aromom prepržene piljevine od zrnja kave...
L.B./foto: Freeimages
