Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

DNEVNIK APSOLVENTA: Ljubav definitivno nije na selu

MojFaks | Laganini, 04.08.2016.



DNEVNIK APSOLVENTA: Ljubav definitivno nije na selu

Naš apsolvent je ponovno iskusio avanturu koja je završila s novim nevoljama. Ovoga puta zbog lijepe Kate.

Nisam mislio da ću s 25 godina biti "u kazni“, ali tako je ispalo. Starci su me nakon policijskog hvatanja po Španjolskoj strpali u auto i odvezli stricu na selo.

Kako mu treba radne snage jer se sprema za sjetvu, a još uz to treba sredit' drva za zimu i nahranit' stoku, osjećam se kao u kućnom pritvoru. Rad za opće dobro, reklo bi se.

Svako jutro u pol' šest sjedam za traktor. Ne znam ni auto vozit', ali ako je to poput vožnje traktora, ne bih ni htio naučit'. Bratić mi je objasnio kako se mijenjaju brzine i rekao da upotrijebim svu snagu pri okretanju volana. Gas i kočnicu znam i sam stisnuti.


Upotrijebi svu snagu...

Naravno, već prvog dana sam zaglavio s traktorom u jarku, jer sva snaga kod njih na selu znači da radiš tešku fizikaliju od pete godine. A njihovo go*** od traktora staro je kao i moj otac. Zapravo, to je poklon krsnog kuma mog oca kojeg ovi i dalje raubaju, a odavno je prešao 50. Naravno, nema servo volan.


U ovakvom će stanju nadživjeti oca. Foto: en.wikipedia.org

Vozim se tako jednog dana kroz selo, kad uz cestu ugledam prekrasan prizor. Lijepa Kata, cura mojih godina, još neudana, što je u prip****** iz koje dolazi moj otac velika sramota. Vraćala se s polja s kantom rajčice u rukama.

"Jesi za vožnju?" – frajerski sam ispalio.

"A gdje ću s ovim paradajzom?" – upitala je ona, sasvim nevino i ne razmišljajući ni o čemu drugome. Nije me čudilo što se još nije udala.

Iako nisam još u potpunosti svladao "svog" Fergusona, odlučio sam je povesti na blatobranu, kanta je visjela s jednog od brojnih priključaka za koje samo dragi bog i moj stric znaju čemu služe. Dovezao sam je kući, a ona je procijedila "hvala" i sočno me poljubila.

Ostao sam paf. Iako sam je površno poznavao, znao sam da ju je cijelo selo htjelo zaprositi. Nikog nije ni pogledala. Te sam noći razmišljao što ju je k meni privuklo. Prestao sam se obazirati čak i na Vilmine poruke preko Vibera da pobjegnem sa sela i da zajedno zasnujemo život negdje u Europi. Kakva korist od toga kad će stari opet upregnut' svoje murjake.


Da, ove dečke. Foto: commons.wikimedia.org

Idućeg dana sam iskoristio nepažnju svoje obitelji. Nakon povratka s polja rekao sam stricu da u traktoru nema goriva i da ga idem napuniti na benzinsku, koja se nalazila šest kilometara dalje. Iako su starci, ali i stričeva obitelj pazili na svaki moj korak, ovo nisu mogli predvidjeti. I tako sam odjahao u suton na "svom" Fergusonu, točno prema kući lijepe Kate. Čekala me na svojim vratima.


Odjahao sam prema lijepoj Kati. Foto: blog.machinefinder.com

Otišli smo tri kilometra dalje, u šumu, točno na pola put između doma i benzinske. Radili smo ono što su naši djedovi i bake radili nekad davno kad su htjeli biti zajedno, a da selo ne zna. Najbitnije je da u selu nitko ništa ne zna, jer se sve brzo dozna. Već se odavno smračilo kad smo poželjeli otići kući. Usput smo skočili po benzin i krenuli nazad.

Nakon što sam ostavio lijepu Katu, krčmarevu kći, kod kuće, krenuo sam svojoj kući. Kad tamo – šok.
Policijski auto stoji parkiran u dvorištu. Dok policajci zapisuju podatke, iznenada se začulo "evo ga". Stric je uz salvu psovki krenuo s vilama na mene. U strahu sam ponovno izvrnuo traktor u jarak.


Upoznajte mog strica...

"Pa je*** li ti sve po redu. Jesi još i mene naš'o zaje*****? Nije ti dosta što zaje***** svoje roditelje cijeli život, još i mene moraš! Nije dosta što imam svoja dva telca, još i tebe na grbači moram nosit'!", vrištao je stric mašući onim vilama iznad moje glave dok su ga policajci pokušali obuzdati.

Nakon što se halabuka stišala, starci su me na brzinu popakirali u auto i vratili nazad u Zagreb. Otac je na brzinu procijenio, kako je "sigurnosni rizik“, odnosno šansa da ovdje napravim neko sr***, najmanja.


Zbogom, lijepa Kato. Odoh kući. Foto:en.wikipedia.org

I tko bi onda rekao da zbog ljubavi niste spremni skočiti u vatru. Ja sam skočio dvaput i prilično se opekao. Moji roditelji ne razumiju što je ljubav, iako su me dobili u godinama u kojima se sad nalazim. Prvo da završim faks, nađem posao, pa tek onda ženu i to onu koja njima odgovara.

Neće ići.

Milan Dalmacija
foto: screenshot/cibalia.hr/pixlrexpress

Sve avanture našeg Apsolventa možete pročitati ovdje:


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad na vlastitom odmoru postaneš bjegunac...

...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se apsolvent pretvori u galeba...

...DNEVNIK APSOLVENTA: Što sa sobom na sparan ljetni dan?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Pet godina mature – jedna večer očaja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako do titule magistra analize nogometa?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što će mi diplomski kad igra Hrvatska?!...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kako efikasno odgoditi pisanje diplomskog rada?...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Djevojke u ljetnim haljinama znače kraj mog školovanja...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad apsolvent odluči prijaviti temu diplomskog rada...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Sjećanje na jednu norijadu ili kad ti prošlost dođe k'o budali šamar...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad te Likota izbaci iz referade k'o kladu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Jedan dan u životu klošara...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Bio sam u Pragu, ali preko svog praga ne mogu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Lekcija iz hrvatskog jezika za studente na razmjeni...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad roditelji dođu u posjet...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što ću kad sve ovo završi?...



dnevnik apsolventaljetostricselolijepa Kata



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se